admin – Stranica 21 – Udruga "Pravi Put"

kol 16

Lekcije koje nas nisu učili u školi

16. kolovoza 2017

Žana Alpeza

Budimo ljubazni! Koliko samo znači kada se nasmijete, pozdravite i upitate na šalteru blagajnicu “Jesu li danas umirali?”. Još malo će kraj radnog vremena. Kako joj je drago .. A mi dođemo namggođenog lica, tromog hoda, pognuti, bez da kažemo “Dobar dan” ili “Doviđenja”. Nema izprike neljubaznosti. Ne možemo znati kako se netko osjeća. Da li smo mi hodajući rendgen pa možemo vidjeti što se nalazi u glavi, srcu, duši jednog pojedinca, pa otežavamo situaciju / okolnost. Ne možemo, ali radimo opet i opet. Tko će znati što se nalazi u dubinama stijene zatrpane u klisurama duboko u duši ili svjetlosti koje svaki novi situacija se trudi da izađe.

Potrudimo se nekome uljepšati dan. Koliko puta sam vozeći se sjeli nekoga tko stopira.. i ono što ostaje je da me toliko blagoslovi sa lijepim dubokim riječima, zahvaljuje se neprekidno što smo ga/ju povezli, čak i jedva iziđe iz auta, jer se toliko zahvaljuje… kako divan osjećaj..

-Loše stvari se ne dešavaju dobrim ljudima… U nama je neprekidna borba dobra i zla, demona i anđela… kako gledamo na to ovisi koliko smo svjesni te činjenice,
Moramo pronači LEKCIJE koje su zakopane u PATNJI… one su tamo.

Plačimo više! Tko će plakati o čemu ja pričam? Ali plakanje tako našu psihu oslobodi od one negacije , one potisnute gromade lave. Osobno kada plačem, poslije se bolje osjećam. Nije plakanje samo iz tuge, procesa žalovanja ,itd… plakanje od sreće kada smo postigli nešto koliko smo se namučili, plakanje kada nam dijete pobijedi u plivanju, plakanje kada vidim one bore na licu stare bake, koliko je samo priča isteklo iz njih..

Budimo sebi prijatelj. Previše vremena smo sami sebi „neprijatelji“, a drugima prijatelji.. Upoznajmo sebe, odvojimo vrijeme za sebe, trenutke opuštanja, razgovarajmo sa sobom ..sve su to alati da budemo dobri prema sebi..

-Promjena je korisna. Svaki dan isti, isto ponavljanje, isti ljudi, ista mjesta, ista hrana, itd. Većina ljudi ima tu kolotečinu, u kojoj dobro funkcioniraju, idu na posao, u školu. Mozak nesvjesno upija sve to i postaje rutina. Idemo se probuditi iz sna. Kada smo zadnji put spavali ljeti vani u šatoru i gledali u nebo, hodali bosi, kupili maskotu, putovali?

Otpustimo kolotečinu.

-Imajmo suosjećanja prema svima. Suosjećati sa osobom koja je prekinula vezu, ohrabriti je, zagrliti, souosjećajmo se sa ljudima koji su po našem sudu učinili neka loš djela.
Povrijeđeni ljudi povrjeđuju druge.

Ne odbijajmo priliku. Nemojmo odbiti priliku zato što se bojimo, idemo to okrenuti u drugu stranu, upotrijebimo taj „strah“ on je nesvjesni kompas, i neka nas vodi u pravcu koji ce nam najviše pomoći da poboljšamo svoju ličnost..
Tri stvari nikada ne možemo vratiti:
-Izgovorenu riječ,
-Ispaljenu strijelu,
-Odbijenu priliku.

-Budimo zahvalni na još jednom danu što smo se probudili živi i zdravi, na današnjem lijepom danu, toplom domu, krovu nad glavom, ručku što mozemo jesti.

-Brinimo se za zdravlje. Ono je temelj na kojem je izgrađen naš cijeli život, kada je temelj slab, sve što je izgrađeno na njemu se ruši. Bolesti ne dolaze nama kao grom iz vedra neba, nego se razvijaju u nama na temelju svakodnevnih prekršaja prirodnih zakona. Počnimo graditi temelje već danas ..
-Usporimo. Mi u svijet današnjeg načina života gubimo svake godine sve više ležernost. Trčimo, kao da nema stajanja. Život je veće uživanje kada idemo ležernijim tempom.

KOLUMNA Objavljena na webu Portalu Hocu.ba //

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/lekcije-koje-nas-nisu-ucili-u-skoli/

kol 15

Partnerstvo Virtualnog Ženskog Inkubatora Zagreb i Udruge Pravi Put Grude

U ovom projektu promicanja poduzetništva u jugoistočnoj Europi zajednički cilj je provesti Virtualni ženski poduzetnički centar Zagreb, u partnerstvu sa Udrugom za podršku pozitivnim procesima napretka u BiH “PRAVI PUT”, au nadi da će neki od gradova u Hercegovini biti grad Prijatelja ženskog poduzetništva, također Prvi izvan Hrvatske s tom značajnom titulom.
Naime, Hrvatska, kao članica Europske unije, koja će predsjedati ovim velikim obiteljima u prvih šest mjeseci 2020. godine, veliko je čast prezentirati prve nekoliko projekata i aktivnosti koje će baštiniti sve 28 članova zajedničkih država prije i tijekom ovog mandata i iznimne dužnosti kao što su Su Sam Država u jugoistočnoj Europi.
U tom cilju, Virtualni ženski poduzetnički centar stvorio je u suradnji s poduzetnicima jugoistočne Europe i nekoliko država EU, koji će se provoditi diljem Starog kontinenta.
Svakog Dana žena, 08. 03. na Kongresu poduzetnicama jugoistočnog pod pokroviteljstvom gdja Kolinde Grabar Kitarović

Edukacije //

Ja (ne) mogu biti poduzetnik
Od ideje do realizacije – tko su moji klijenti i kupci

Trendovi budućnosti – danas predviđamo, da sutra djelujemo
Kvalitetno predstavljanje sebe i svojih proizvoda

Poduzetništva učiniti željeni poslovni uspjeh
Komunikacija u da poduzetništvu – Ključ uspjeha sam isplativost
Osnove poslovnog procesa – Računovodstvo, kadrovski potencijali, digitalni marketing, internet i grafički dizajn – vizualno brendiranje,
PODJELA CERTIFIKATA Edukacija
Osnove poduzetništva
Ja Sam prodajni Čarobnjak – Edukacija Koja unapređuje prodajne Tehnike
Mala Škola marketinga – Istraživanje tržišta – Temelj svakog ozbiljnog poslovanja, oglašavanja (klasično i digitalno) – GDJE, Kome i KADA
Organizacija poslovnog procesa i Upravljanje vremenom
Selfbrandingom do liderstva u poslu i životu
Komunikacija u poduzetništvu – USPJEH Ključa I profitabilnosti

Sanela Dropulić CEO Virtualni Ženski Poduzetnički Centar Zagreb

Žena Alpeza Predsjednica Udruga “PRAVI PUT” Ledinac,

kol 13

Male sredine/provincije… Kome reći da si u mukama?

Živ si, živis ali si na lomači … nemaš kome reći što te muči …

Kako reći da te nešto muči, jer sutradan će vijest da se proširiti kao zaraza, pogotovo ljudi koji imaju psihičke ili neke druge slične teškoće.

Kao da ljudi znaju što su kriteriji “ludila “, ali oni su ti koji su odmah uspostavili dijagnozu, a to je “LUD JE” …

Velike gradove, veće sredine da lakše i bolje podnose, imate mjesta, mjesta gdje se sakriješ … a kako da uraditi u selu, svaka baba je na “prozoru” iza zavjese da joj slučajno ne bi nešto promaknulo, u gradu ljudi imaju svoje Poslove, Svoje hobije, svoje kućne ljubimce, uopće se ne obaziru, svatko ide svoj putem.

Još uz to ako saznaju da “ne daj Bože” imaš problem koji je sramota za cijelo selo, od njega će još dodati još barem jedan brdo …

E, sad možemo da se pitamo Zašto ???

Da li je taj čovjek taj mladić / ta djevojka birala njegov nesreću, njegovu bolest, tugu … Kome uopće da se obrati, imaš li prijatelja s kojima bi podijelio svoje tegobu (da imaš, dok mu kažeš i poslije ga nemaš) Ili rodbini, Neee, nikako nemoj da se slučajno pročuje kroz selo (sve samo stavljati pod teph) i tako skupljati i skupljati …

U redu, pretvorite se koliko je moguće s lažnim osmjehom, da je sve u redu, da ne postoji nikakav problem, pa samo u “Začarani Krug” …. Jedino utočište je “Usamljenička tvrđava” …

Tu znaš da ti nitko ne može ništa, sam si / sama u svojim demonima što ti trgaju dušu, osjećaji, tijelo polagano, sve … a KOME REĆI ??
Od ove smrade tračeva, neznanja, mržnje, primitivizma oni dobro kotiraju u svojim gradskim tvrđavama, trag ide od kuće do kuće, živjeti sa šaputanjima i ostalim primitivnim gnjavama …

A gdje su ti dobrice koji su se odazivali svima da pomognu, na svakoj vrsti ne daj Bože da susjed ne pomaže … a ne kada treba pomoći onima koji su na mukama u takvim situacijama. Oni su primitivni, ali lukavi grabežljivci, neobrazovani seoski kvaziintelektualaci,

Ne može se ni boljeti, mučiti kao provincija, koji svojim smradom svakoga dana uništava život.

Napisala: Žana Alpeza

Kolumna Objavljena na Web portalu Mreža Mira // link:

Male sredine/provincije… Kome reći da si u mukama??

kol 10

ISCJELITELJI NEPOMIRENJA i PROŠLOSTI

Piše: Žana Alpeza

Korov koji donosi nepomirljivost raste na svim poljima ljudskog života … Kako korov ulazi na vrata u naše živote, prenose ga na našu djecu .. Koliko li je uništeno životna snaga, od ovog korova, jer je toliko nepopustljiv da je zavladao u Dušama djece, mladih, starih … ali najgore je što je ovaj korov među narodima, državama, djecom, ženama, u obiteljima ….

Svaki dan se u našoj državi susrećemo barem s nekoliko primjera bez priznanja krivnje, odgovornosti, a imamo li onda pomirenje … Oni koji se nalaze u poljima nepokirljivosti iskorištavaju urođen strah “robova” i meteža kako bi opravdali zakone nametanja koji su za Mnoge neprihvatljiva.

Neću se osvrćati za ove korove “zla”, jer su oko mene iscjelitelji nepomirenja …. oko mene su oni koji stvaraju nove nade, nove prilike, nove načine pomirenja. Oni su oprostili, oni nas uče kako bismo se sklonili od stvaranja nove nepravde.

Pomirljivost je nešto što su oni naučili da nije slabost, nego poštivanje drugih uvjerenja, prihvaćanje drugih s njegovim slabostima, manama, i dobrim stranama ljudskosti. Oni nisu ovdje da uništavaju “neprijatelje” da uništavaju “nepomirljive” … Oni znaju da nepopustljivost u društvenom zajedništvu u našoj bh. Društvu među narodima, među susjedima, rađa sukobu s nesagledivim posljedicama.

Oni znaju da je suprotnost od nepopustljivosti u čovjeku, u komšiju je odbacivanje očaja .. oni su naučili da je suprotnost od nepomirljivosti ljubiti čovjeka negoli ga uvrijediti, da mu treba dati priliku, da mu treba vjerovati, i najvažnije prihvatiti ga.

Oni su otvorili vrata “otvorena” svima … znaju da nije lako uputit riječ ” onima na tronu vlasti ” ..Znajuči da ih i ne treba bilo kakav savjet ili riječ, jer oni sami sebe smatraju nepogrešivima.

Ne možemo reći da su oni na vlasti svi u istom “košu”, imaju savjesni nositelji vlasti, njihove zadatke, gdje se brinu za čovjeka, do sazivanja situacija, do suočavanja s nedavnom prošlom itd …

Koliko oni mogu uraditi … očito ne puno, govori nam svakodnevnica, govori nam i situacija koja se ne mijenja.

Ali upravo smo mi “iscjelitelji” nepomirenja koje svakom svojom atomom bića, svojim djelima, svojim mislima mijenjamo netreperljivost, grčeve prošlosti, ostatke na olupinama mora od naših ožiljaka.

Mi smo ti koji će pomoći jedni drugima u izgrađivanju i “klijiranju” našeg dobra, u otkrivanju drugoga, drugačije, jer smo naučili na trnovitim putem.

Kolumna Objavljena na web portalu //

Suočavanje s prošlošću Balkan //

http://www.dwp-balkan.org/bh/news.php?cat_id=4&text_id=359

kol 08

Predsjednica Udruge uživo u emisiji “FACE TV

Predsjednica Udruge “Pravi Put” je gostovala uživo u emisiji

“FACE TV”, s nekoliko ključnih tema važnih za rad i aktivnost Udruge,

Riječ je također o budućim planovima udruženja, Podrška nezaposlenima, uvezivanje kroz

Regionalni drzave, skoro izdavanje knjiga, te mnogo drugoga itd ..

kol 06

Jesmo li potpisali pakt sa đavolom??

Znamo da se život može promatrati na razne načine …

Cijelo Čovječanstvo je zatvoreno u titanskoj borbi protiv “Dobra i Zla” … između “Boga i Đavole” …

Kao individue ljudska “Duša” – ona je ta koja je mjesto ove borbe ..

Kada malo dublje analiziramo, ustvari misao čovjekovog života se akreće se oko te borbe ..

Horovi anđela, i sa druge strane gomila đavola prate svaki naš misli, odluke, poteza, itd. S jedne strane đavoli da radimo ovako (drugi put anđeli nas tjeraju na svjetlo …

Vratimo se na trenutak u doba Kopernika, i mnogi drugi koji su izgorjeli na pijesku jer su imali drugačije pogledanje “nešto” drugačiji pogled, itd … tisuće i tiusće žene su spaljeno na lomači jer su prošli na polja brati ljekovita bilja (jedan od primjera ) Koji su koristili kao čajeve itd., A da su dodijeljeni da je vještica i da ima nadnaravne moći, da jest da je sklopila pakt sa đavolom ..

Koja Ljudska izopačenost …

Kada malo pogledamo raskol između religije i nauke, na i nije više produktivan, mislim da ima puno razloga za to … možda je jedan od njih sam problem “Zla” koji treba da dovede do stvaranja nauke.

A što je “đavao” i koji je na “ZLO”? Ljudi često pojam Zla protumače kao ubojstvo, mučenje, itd … Ali ja mislim da ja i zlo to što ubija naš “DUH”, ubijaju se esencijalni atributi života, možda ne znam svjesnosti, autonomije, odrastanja, volje, slobode, itd.

Kako je to duboko … isto tako zlo ili đavao teži da ubije život da je životnost …

Isus je rekao da je Zlo / Đavao “Krvnik Ljudski od početka”

Je li ovaj pojam pakao s našim neznanjem, bezgranom, gorčina oholosti, mržnje, destruktivnosti, maloumnosti, idiotizma i mnogih drugoga ..

Osobno mislim da je osoba koja radi na sebi od početka, da bi vidjela “demona” i borila se protiv njega, mislim da zahtijeva mnogo kvaliteta, na npr. Intuitivnom uvidom, poznavanju teologije, intelektualnim formulacijama, poznavanjem psihijatrije, iskustvima u molitvi. Riječ “satana” ili “đavo” potiče od grčkog glagola diabalein, što znači “suprostavljati se”, ustvari riječ je značila “protivnik”.

Mislim da je ZLO moralni SUD

Napisala: Žana Alpeza

Kolumna objavljena na web portalu //

Jesmo li potpisali pakt sa đavolom??

kol 03

Pogledati životu u oči

Napisala: Žana Alpeza

Ono što je većini ljudi koje znam nedostaje je volja, drskost, pozitivni bezobrazluk i spremnost da šta god da se dogodi da se prebrišu od prašine, ustanu i nastave dalje.

I najmanja sitnica je u stanju da ih razbije i baci u očaj.

Umjesto visoko podignutog glava vidiš pogled u zemlju.

Umjesto bistri pogledi i samouvjerenosti, vidiš pasivnost, bojažljivost i sklanja svima u stranu.

Vrlo ih je lako pokolebati i u svemu što se događa vidi neki loš znak, predskazanje.

Ništa od toga ne postoji, osim u njihovim glavama.

Filozofija kukanja postaje filozofija života.

Filozofija samosažaljenja postaje osnovni pogled na svijet.

Čovjeku osjećam inferiornosti, najčešće, usade roditelji. Kada se njihova nesreća i razočaranja usadi u svoje djece pokušavajući od njih napraviti svoje klonove. Preplašeni od života stvaraju se preplašene od života …

Međutim, kad se čovjek postaje svjestan sebe, postaje svjestan i svoje nedostataka. Ima sve vrijeme svijeta da radi na njima i prevladati ih. Zato je snaga bitna, volja, samouvjerenost, pokretljivost, razigranost. Posebno kad osjetiš vjetar u leđu i osjećam da nitko ne može zaustaviti na svom putu.

Kada čovjek probudi taj neustrašivi polet u sebi ima utisak da je nezadrživ.

Treba pogledati životu u oči … probuditi u sebi životnu silinu, volju, prkos i snagu, a tek onda prava pobjednička osobnost dolazi do izražaja.

Tek tada, sva raspjevana i razigrana. I to je ono što ponajviše, danas, nedostaje

Kolumna objavljena na web portalu Mreža Mira //:

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/pogledati-zivotu-u-oci/

kol 02

Imenovanje ZLA-Kolumna

Koliko napredujemo u civilizaciji, stvaramo svaki dan, putujemo u svemir, otkrivamo nepoznato, od nemogućeg stvaramo moguće …

ALI … nauka je propustila da ZLO imenuje jedan od predmeta podučavanja, i mislim da bi trebao dublje pozabaviti. Čak ovaj naziv Zlo se ne spominje niti u psychiatrijskom leksikonu ….

Mi se ustručavamo da nekim ljudima nazovemo Zlim; A zašto … zato što u njihovom prisustvu osjećamo ” bezimeni užas” i odbojnost; Ali imenovanje zla nije bez nekih vrsta opasnosti ….

Kada smo bolesni idemo da uspostavimo dijagnozu i liječenje, ne da ZLO bolest? Mislim da će mnogo ljudi kad ih pitaju da je to ne. Iako postoje razlozi iz kojih se čovjek oklijeva da Zlo stavlja u kategoriju bolesti.

Da li treba ubojicu da gledamo s blagonaklonošću, e, ali moramo vidjeti da li je ubojica “sišao s umom” znači li li psihijatrijska dijagnoza? Ti ljudi nisu “mahniti”, oni ne trabunjaju, oni su uskladili svoje živote, oni su ljudi kulturnog ponašanja, rade odgovorni poslove, izgleda sve glatko funkcijera, u nekim okvirima što se traži od društvenih normi i to je taj problem što ih Je Teško Nije li teško otkriti u površnom analiziranju.

Ali kad imamo posla sa “zlim” ljudima tesko da osjećamo i dijelić razumijevanja, o našem emotivnom reakciju.

Zli ljudi negiraju patnju koji donose osjećaj krivnje – bolna spoznaja o vlastitoj greki / grešnosti, neadekvatnosti, nesavršenosti i sručuje svoje bol na druge, projektirući na njih svoje nedostatke i optužujući ih za sve. Ako oni sami ne pate, ljudi koji s njima često žive u nevolji … Jer Zli ljudi uzrokuju patnju … oni za ljude koji žive pod njihovim dominacijom stvaraju minijaturni bolestan društvo.

Tko može reći da je zli ljudi pate od ičega? Oni sigurno izgledaju kao da duboko pate, oni moraju tako izgledati jer nisu u stanju “dopustiti sebi” bilo kakav nedostatak … jer oni moraju izgledati za sebe kao da su uvijek na razini, i da sve stalno drži stvari u rukama …

Ali naravno da od njih zahtijeva narcosoidnost … ali koga zapravo zavaravaju da su na “nivou”, mi znamo da nisu.

Jer njihov kompetentan izgled je zapravo samo. Izgled to jest Pretvaranje !!!!!!

Napisala: Žana Alpeza

Kolumna pisma na portalu MREZA MIRA //

Imenovanje zla

srp 30

Maligni narcizam- Kolumna

Narcistički poremećaj ličnosti (nazivamo još i ”napumpani ego”, te samodopadnost) psihički je poremećaj koji uzrokuje pojačan doživljaj samovažnosti i duboku želju za primanjem pažnje i divljenja.

Oni koji boluju od ovog poremećaja vjeruju da su ”važniji” od drugih i imaju malo obzira za tuđe osjećaje.

Ipak, iza maske samouvjerenosti krije se krhko samopouzdanje osjetljivo na svaku pa i najmanju kritiku. Da bi se osoba koja pati od ovakvog poremećaja mogla uspješno izliječiti potrebno ju je suočiti sa stvarnošću.

To se događa samo od sebe, a ako je poremećaj toliko jak da udaljava osobu od društva potrebno je poduzeti i mjere izlječenja, npr. psihoterapiju.

Narcizam je jedan od nekoliko poremećaja osobnosti poznatih u suvremenoj medicini.

Neki simptomi narcizma mogu biti i posljedica visokog samopouzdanja pa je važno znati koja je razlika između samopouzdanja i samodopadnosti.

Samodopadna osoba u mislima podiže sebe na tron, mašta o pažnji koju dobiva od okoline i ne podnosi dobro kritike. S druge strane samopouzdana osoba vrednuje jednako i sebe i druge te objektivno analizira kritike te pokušava iz njih izvući nešto korisno.

Osoba koja pati od narcizma nailazi na mnoge probleme u komunikaciji s drugima. Prvo, ona nastoji monopolizirati komunikaciju sa stavom “Zašto bi drugi uopće pričaju kad je bolje za njih da slušaju mene od kojega mogu samo učiti?!”.

Ta osoba ima unaprijed definirana očekivanja oko toga kako bi se drugi trebali ophoditi s njom. Osoba voli imati “najbolje” stvari poput najboljeg auta i najboljeg mobitela. Ako si to nije u stanju priuštiti osjećat će frustraciju, a drugima će pokušati objasniti kako je model koji ona posjeduje ipak najbolji, te će to popratiti argumentima koji ”ne drže vodu”.

Narcizam se češće javlja u mlađoj dobi i može biti posljedica ”nezdravog” odgoja. Roditelji koji razmaze djecu čine to iz ljubavi, ali nažalost, dijete od toga ima više štete nego koristi. Dijete koje je u mladosti naviklo na jako puno pažnje može tu pažnju očekivati i u kasnijoj dobi te naići na hladan tuš.

Postoji i sasvim suprotan primjer odgoja koji dovodi do pojave narcizma, a to je zanemarivanje ili čak zlostavljanje djeteta. Osoba koja je zanemarivana u djetinjstvu može u kasnijoj dobi pokušati ”nadoknaditi” pažnju koja joj je bila uskraćena i ta potreba može dovesti do poremećaja ličnosti.

Drugi česti faktor koji dovodi do samodopadnosti možemo nazvati ”efektom prolaznog uspjeha”. Npr. mlada i jako lijepa djevojka dobiva puno pažnje zbog svoje ljepote.

Nakon 10 ili nakon 20 godina ta ljepota izblijedi, ali potreba za pažnjom ne. Nekoć mlada i lijepa djevojka koja je navikla na pažnju ne može se pomiriti sa izostankom pažnje te si utvara da je i dalje ”jako lijepa” te traži ”zasluženo” udvaranje okoline.

Jer Ljudski duh čezne za nečim trajnim.

Napisala: Žana Alpeza

objavljeno na web portalu Mreža Mira//

Maligni narcizam

srp 21

Intelektualni primitivac

21JUL

Juli 21, 2017

Žana Alpeza

Primitivac nanjuši drugog primitivca – bilo na daljinu ili na druge načine. “Kliknu se”.
Primitivizam je korov kojeg ima posvuda. Poput je rđe koja se svuda hvata, poput kiseline koja sve nagriza. Duh primitivizma osjeća se tad na svakom koraku, vlada nad mišljenjem, utisnut je u svaki djelić života, nadmoćno se uzdiže kao metafora svega postojećeg. Primitivci sve što dodirnu, sve što dotaknu pretvore u nešto drugo, a sam Bog zna da je to njima ispravno. Primitivci su tako ušuškani u samu srž društva poput larvi koje mogu ostati larve čitavog života. Ali, ako naiđu za njih povoljne okolnosti, iz tih larvi se razvijaju štetočine koje iznutra nagrizaju i dovode do propasti sve što dotaknu, podržavaju se i pomažu kada se nađu u nevolji. Primitivizam se jako vezuje za prostakluk, a prostaštvo je za mnoge opčinjavajuće. A kada primitivac treba da prihvati činjenicu ili stvarnost, ponašajući se kao da bolan događaj, misao ili osjećanje ne postoje. Smatra se jednim od najprimitivnijih mehanizama odbrane zato što je karakteristika razvoja u ranom djetinjstvu…kaze Filip David…

Navest ću neke primjere primitivnog ponašanja.
U državi u kojoj je “normalno” da se baca smeće po javnim površinama, da se ne poštuju saobraćajna pravila, ne stavlja pojas pri vožnji i parkira po trotoarima, u državi u kojoj su profesionalnost i ljubaznost službenika u javnim organima pri obavljanju rutinskih poslova kakvi su plaćanje računa izuzetak, a ne pravilo, u državi u kojoj se još puši u zatvorenim javnim prostorima i nema razvijene svijesti o tome da to nekome smeta, a diskriminacija po spolnoj, vjerskoj ili bilo kojoj manjinskoj osnovi u obrazovnim ustanovama svakodnevna pojava..

E, imamo i poluintelektualce. A tko su oni?
Pored poluintelektualca koji je uspio, postoji i poluintelektualac koji nije uspio. Već pravi intelektualac, nezaposlen ili zapostavljen, gotov je opozicionar. Poluintelektualac u takvom položaju tim je opasniji što ne zna ni za kakve moralne obzire koji bi njegovo ogorčenje ublažavali.
U društvenoj utakmici taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a s punim uvjerenjem da traži samo svoje pravo, koje mu je škola priznala. On potiskuje suparnike nemilosrdno kao da nisu živa bića nego materijalne prepone.

On je dobar laktaroš.

Kolumna objavljena na Web portalu Hocu.ba//

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/intelektualni-primitivac/