Suradnja za gradove Poduzetništva

Danas je Predsjednica Udruge “Pravi put” Žana Alpeza susrela sa Gradonačelnikom Mostarom gdinom Ljubom Bešlićem. Naime, razlog ovog sastanka je detaljniji dogovor o suradnji ženskih poduzetništva u Zagrebu, odnosno “Virtualnom Ženskom Poduzetničkom centru” u kojem je voditelj projekta Alpeza za Bosnu i Hercegovinu.

Važnost ovih razgovora i nadamo se daljnjim suradnjama između Poduzetničkog centra Zagreb i grada Mostara da se u programu nudi određeni broj Edukacija koji će educirati poduzetnice i poduzetnike ovog grada, pokretanje, samozapošljavanje i tako dalje.

Gradonačelnik Bešlić je pokazao pozitivan stav ka ovome projektu, što to može značiti za grad, to jest onaj koji će besplatno imati ove edukacije, a nakon uspješno završenog obrazovanja dobit će EU priznati Certifikat o Poduzetništvu.

Važno je naglasiti da je Poduzetničkom centru Zagreb potpora i mentorstvo dala i kancelarka Njemačke gdja Angela Merkel.

 

Mostar, 26.09.2017.

U potrazi za Poslom

Još jedan dan u potrazi… Gdje danas čitavo vrijeme tražim oglase, prevrćem po glavi gdje bih mogla ići.

Toliko više poslanih CV-eva (životopisa) koji je temeljito i dobro napisan, sa svim kvalifikacijama, sa svim dobrim ocjenama, uz to i motivacijsko pismo koje sam tisuću puta pregledala pročitala, što bih detaljnije, profesionalnije izgledalo bez prevelikog pisanja…

Čitav život čujemo od sviju, naravno prvo od roditelja (sine moj završi školu, šta ćeš, kud ćeš bez škole). I tako dani prolaze, ti kada odrasteš, završiš školu i plasiraš se na tržište rada, u potrazi za zaposlenjem, „surfanje“ na webu, međusobno raspitavanje, obilazak i nasumično javljanje potencijalnim poslodavcima, dobija novo značenje, ne samo pomenutom srijedom, već u biti svakodnevno.

Sve splasne ubrzo što zbog konkursa koji nemaju ni takvo svojstvo (s obzirom da mnoge firme izdaju kvazi oglase čija je primarna funkcija besplatna reklama same firme), što zbog konkursa za koje već znaš da su raspisani za nekog, što zbog muka i tišine sa „druge strane linije“ odnosno ignorisanja tvoje prijave za posao za koji si ipak imao nade u onaj 1% šanse… A šansa je ono što je potrebno, i čemu se svakodnevno nadaš. Naime svakom čovjeku, pa i meni, bitno je svojim radom, kao radno sposobna osoba, obezbjediti sebi i svojim bližnjima mogućnost egzistencije, zbog čega postoji potreba za zaposlenjem u svrhu zarade i podmirivanja životnih troškova (porez, stanovanje, školovanje, zdravstveni računi, itd.), kao i efikasnog doprinosa produktivnosti rada, svojim znanjem i sposobnostima.

Naravno uza svu muku, beznađe, koje se svakim danom sve više javlja, tu je i ono „tračanje“ ako si nezaposlen, komentariše se o tome kako bi i gdje trebao da se zaposliš, ako si ipak zaposlen onda svako ima komentar na tvoju platu, posao, profesiju uopšte; ako si išao na fakultet mnogi komentarišu da ti je to bilo gubljenje vremena, ako pak nisi išao na fakultet većina komentariše da ti je to velika greška; ako nisi u braku ili nemaš djece komentariše se da bi tebao to da “ubrzaš”, ako ipak jesi u braku ili imaš djecu komentariše se da si pogriješio što si “ubrzao”; ako imaš rodbinu u inostranstvu komentariše se da si budala što se ne ”uglaviš” rodbini gasterbajterima, a ako odeš za inostranstvo komentariše se da si izdajica, i lažov koji “ko zna” kako se i na koji način snašao tamo, pa sad prkosi “običnom” balkanskom šljakeru; i sl.

Najgora je spoznaja i činjenica da posjedujete znanje i sposobnosti za rad, i da imate veliku želju i volju za produktivnim i efektivnim radom, a da niste u prilici da radite, često dovodi do velikih frustracija i osjećaja nesigurnosti, nezadovoljstva i razočarenja u sebe i društvo, što se negativno odražava na kvalitet života.

Naime, otežana uloga običnog čovjeka u društvu (borba za školovanje, zaposlenje, obezbjeđenje porodice, itd.) je teška sama po sebi, a još je otežavajuća činjenica da postoje mnogi koji iz takve muke nastoje da izvuku što veću ličnu korist.

 

Kolumna Objavljena na BH Mreža Mira//:

 

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/u-potrazi-za-poslom/

 

Zar tako loše misliš o Bogu?

Zar tako loše misliš o Bogu?

21 SEP
Žana Alpeza

Bože, stvorio si čovjeka na ovom zemlji sa slobodnom voljom i razumom. Dva alata koji su najjača u čovječanstvu .. Ali Čovek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno .. Idemo vidjeti kako se ovaj svijet temelji; Čovjek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno. Slušajući priče agnostika ili atheistu kako im treba dokaz ili ono što vide vjeruju, ipak dolaze trenuci u svojim životima kad izgovaraju riječi “Bože pomozi”. Poznata nam je “evolucija božanstva” kroz milenijume ljudske preistorije i istorije. Čovjek je uvijek vjerovao u onostrane i natprirodne snage; Ove sile – bogovi su bili bili naklonjeni ili nenaklonjeni čovjeku, ali najčešće su oni bili ambivalentni, posjedovali su dvojaku vrjednost, pa su tako, krajnje ćudljivo i nepredvidljivo i ponašali prema čovjeku; miserly, uplašeno čeljade moralo je neprestano da se dovija i smišlja nove načine kako bi se umilostivile ove natprirodne snage, ne bi li tako ne samo ublažili njihov jarost već i približili upoznali njihovu stvarnu prirodu. Ovakvo ljudsko osjećanje u odnosu na bogove otkrilo je ljude bolju poznavanje, a zatim i laganog ovladavanja zakonima prirode.

Što je Lucifer?
Zašto se Lucifer pobunio protiv Boga? Kaže se – iz zavista. Tako je oduvijek bilo. Tako je i ostalo! Gordost je ostala u prisnoj vezi sa zavišću, a zavist nema bez gordosti. I zavist i gordost predstavljaju osnovnu žudnju, vanljudsko i ljudsko zlo. Josif Brodski je, jasno i ubjedljivo, ovako objasnio: “Zlo je vulgarno. Korijen svih zala je teorija da si ti bolji od nekog drugog. Ljudi misle da su bolji od drugih i da im pripada više nego drugima. Tu počinje zlo. “

Strah od Boga?

Šta je sa čovjekovim strahom od Boga? Da li je ovo strah opravdan? Bez obzira što nikad nismo složili sa davno raširenim materijalističkim shvatanjem, po kojem je strah u čovjeku stvorio bogove. Strah “prirodnog čoveka” pred nepoznatom i još neprestanom prirodom, desetinama tisućljeća mora morati biti veoma jak (dovoljno se sjetiti danas i prirodni strah svih ljudi pred zemljotresom, padom, požarom, erupcijom vulkana itd.). Nije za čovjeka moglo biti tada (djelimično i danas) druga opažanja za nastanak prirodnih katastrofa van predstave o bogu ili bogovima koji upravljaju prirodom, a sijaju smrt među ljudima, kažnjavajući ih zbog njihovih zlih.

“Ne postoji Božija dobrota bez Božijeg gnjeva. Pridodavati Tvorcu gnjev nije antropološka pridodavajuća vrlina. U Božijem gnjevu leži najdublja tajna mističke, prečišćene Božije ljubavi. Sve što je rečeno o strahu kod ljudi, odnosi se i na njihov strah prema Bogu. Paganski čovek, prisutan i danas u nesvjesnom, kolektivnom biću starozavjetnog i novozavjetnog čoveka, kada vjeruje u Boga, plaši ga se kao nemilostivog sudije koji stalno kontroliše njegove misli i postupke, kažnjavajući ga za prestup; kada, pak, ovaj paganski čovjek u savremenom čovjeku, koji nije stigao da se preobrazi u starozavetnog, a onda i u novozavetnog, Kristovog čovjeka ne vjeruje u Boga, on tada, nesvjesno, svoj prirodan strah od Boga gnjeva i pravde (tamna strana starozavjetnog Jahvea) zamjenjuje najrazličitijim manifestacijama straha iz vidljivog i nevidljivog svjeta (prije svega, nevidljivog u smislu sopstvenog, neprepoznatog, nesvesnog psihičkog života). Strah, jednom riječi, kao da se ne može nikako izbeći! Pa ipak, nije sasvim tako. Zar bi Isus tražio od nas da idemo. Njegovim putem kada čovjek ne bi nosio u sebi, kao bogoliko biće, neprestanu težnju ka usavršavanju? Niža živa bića u prirodi snabdjevena su “savršenim” instinktima, koji se izgleda milionima godina nisu mijenjali ili usavršavali. Jedini je čovjek u prirodi (da li od Boga takav stvoren ili je takvim postao?) nezavršen i nesavršen, “čardak ni na nebu ni na zemlji”. Pošto u njegovu genetsku strukturu nisu ugrađeni instinktivni mehanizmi, čovjek je “osuđen” na doživotno učenje koje predstavlja njegov najelementarniji životni proces.

Mnogo ima misli u srcu čovječjimem, ali što Gospod naumi to će ostati … Gospodin je stvorio sve sam za sebe i nevjernike za zli dan … Gospodin me je imao na početku puta svoga, prije svoga djela, prije svega vremena “.

“Ima li što za što bi tko rekao:” Vidi, to je novo! “Već je bilo vjekova koji su bili prije nas … Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što na iskrivi? “Mudri imaju svoje oči u glavi, bezumni ide po mraku, ali također se doznah da jednako biva svijema.” Kaže Vladeta Jerotić.

 

 

Kolumna Objavljena na web portalu BH hocu.ba//

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/zar-tako-lose-mislis-o-bogu/

 

 

Živote, pravi si kučkin sin

Život – čovjekova vječita beskrajnost istraživanja, vječita enigma.

Životom svakog čovjeka ponekad vladaju strah i zabrinutost. Možda je riječ o globalnim čimbenicima kao što su rat, glad, politički nemiri ili prirodne katastrofe. Možda je riječ o nečemu osobnom: kad smo bolesni, mi sami ili ljudi bliski nama, kad ostanemo bez posla, kad nas preplave dugovi, kad se pojave sukobi u braku ili zabrinutost za djecu. Takve nas traume često potpuno obuzmu te istisnu radost i sreću iz naših života. Ne možemo uvijek spriječiti nevolje ili pronaći trenutačna rješenja, ali svi smo mi u dubini duše sposobni nositi se s njima tako da nam ne unište život.

Začeće, rođenje, pubertet, odvajanje od roditeljske kuće, stupanje u brak, kriza srednjeg doba, starenje i smrt predstavljaju prelomne trenutke u životu svakog čoveka. U današnje vrijeme većina ljudi umije bolje da se nosi s tehničkim napretkom nego sa svojim sopstvenim razvojem. Životne faze doživljavamo kao nešto negativno i sagledavamo ih kao „krize“ umjesto da ih prihvatimo. Tako gubimo životnu ravnotežu. Posljedice su duševne i tjelesne bolesti i tegobe.

Život se kosi sa svakim vidom logike, prepun kontradiktornosti, s obzirom da se koliko god ko trudio iz njega živ nije izvukao!? Tokom života čovjek se često nađe na ivici ponora ličnog ludila, uslijed ubrzanog tempa života satkanog od trijumfa i brodoloma, uspjeha i poraza… A slom iracionalnih očekivanja o idealnom životu (život kao fer, pravedan, po zasluzi, …), često biva razlog čovjekovih razočarenja. Pa ipak čovjek ulaže mnogo truda boreći se u raskoraku između svojih želja i mogućnosti, nastojeći da učini svoj život što kvalitetnijim, što više ispunjenijim ljubavlju, razumijevanjem i srećom, a što manje brigom. Ta životna bitka traje svakodnevno, i čest je izvor čovjekovog straha od neizvjesnosti.

Život kao svila ili život kao trnje?

Gore sam navela neka događanja koja su u životima najvažnija i ujedno i najstresnija… ali nije svugdje i na isti način svatko pogođen… Recimo u ruralnim sredinama prolaziti faze „ulaska u brak“ za mnoge je stresno, to je nešto što je „očekivano“ od njih, čitav život njihovi roditelji, susjedi, rodbina priča o tome, dok je u urbanim sredinama ipak mnogo drugačije, ne prave ogromna događanja, ne treba im puno ljudi, žele negdje sami provesti taj ulazak u novi identitet osobe. Sve su ovi novi identiteti koje poprimamo ka ulasku u njih.

A je li život svakome pravedan?? Nekome je trnje drugome je svila… Zašto i kako to? Koliko djece na afričkom kontinentu umre od žeđi, dok ovdje govorim o Balkanu mi ne znamo što znači biti žedan na jedan dan, a kamoli danima… Što je sa onima kojima je život već određen putanjom koji su njihovi „bogati“ roditelji već stavili na mapu, sve dobiva u životu…

Spavati na svili, i spavati na prašini je beskonačna usporedba!

 

 

Kolumna Objavljena na web portalu Mreža Mira BH// 17.09.2017.

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/

 

Žene,supruge, partnerice, ljubavnice….STISNITE ZUBE

Ovo ne moraju biti pravila o kojima ću pisati o ovoj Članci, ali za neke žene mnoge činjenice mogu biti teške, iako one ne žele da priznaju jer prikazivaju drugu stranu partnera / partnera kao da je očarana / očarana.

Počinjem od onoga da smatram da se ljudi ne mjenjaju, zbog partnera ili partnerice će se pretvoriti u leptira…ali ipak Vuk ostaje divlja zvijer..

Ovo su Činjenice, te svaka žena koja ima svoje dostojanstvo, stav, i općenito samouvjerenost će prijeći preko ovoga//

 

1-Trebate prvo da prihvatite sebe-onda Vam život moze biti ispunjen sa mnogo strana,

2- Današnje žene/djevojke se dotjeravaju da dobro izgledaju da im je vanjski izgled “ulaznica” za “upecati” dobru ribu…ali morate znati da mladost, ljepota, zgodno privlačno tijelo, izazovni izgled nije dugoročan…Nije tako….STARITE budite svjesne toga…

 

3-Puno je žena koje izlaze i djevojke s mladima, koje na prvom / drugom trećem izlasku nemaju zajednički dodirni točki …
MAKNITE SE OD NJEGA / NJE …. nemojte gubiti vrijeme, neće vam ništa dobro od toga proizlazi samo sebe zavaravati.

 

 

 

4-Visoki standardi koji su za nekoga visoki standardi vrijedi isto i za muškarce i za žene-Nepobjedivost za vezivanje, veze i straha od njih …

 

5-Drage žene koje ste odlučili da se udaju, pa ste 24 sata na dan sa tom mišlju .. PRESTANITE … prije želje za udajom trebali biste imati potrebu da volite … onda su vam vrata otvorena

 

6-Oženjeni Muškarci- Što vi radite sa drugim ženama ??? Mogu razumjeti da se ljubav može dogoditi i da ću uvijek podržati, jer ne znamo što se događa u životu nekih ljudi. Ali oni koji lutaju Znate da kad kupujete Ribu idete u ribarnicu, meso u mesnicu …

Dovoljno vam je jasno?

 
Ovo Oženjenom muškarcu ne treba žena – Ona je u njegovoj kući.

 

7-Ako ste u Vezi neko vrijeme i imate svoje planove da želite produbiti odnos u brak ili zajedničko stanovanje itd, trebate ga pitati napokon-Ako je on / ona nije spremna za to znači da je vrijeme da svatko ide na svoje stranu ..: Ali, naravno, da uradite na fin, pristojan način … Točno teško će vam biti dalje što dalje ako budete išli duže? Više će Boljeti ..

 

8-Drago je za žene koje ste domaćice / spremačice / odgajate djecu / ima još puno toga, Vi ste godinama sjedili u kući … i to postaje degradirajuće … Izidjite, bavite se sobom, hobijima, druženjima, i mnogo drugoga

Najvažnije od SVEGA –

 

NE PLAŠITE SE BITI SAME / SAM … jer ili vam je dobro zajedno ili razriješite, jer smatram da “normalna osoba ne produžava vezu / brak / odnos u kojem se ne poštuje!
Jer Jeste Jedinka u ovome svijetu …

 

Žene, supruge, partnerice, ljubavnice…. STISNITE ZUBE

 

Shizofreničar pred crkvom

Prizor koji mi ne izlazi iz glave … jedan poslijepodneva sa kolegicom idem na jedan svetište u susjednom gradu gdje ćemo prisustvovati svjedočanskim i euharistijskim …

Sjedim na jednoj klupi prije crkve, gomila ljudi prolazi, i toj gomili i hrpi ljudi koje ne doživljavam vidim jednu osobu koja stoji pored ulaza u crkvu ..

Prvo što vidim je da je to druga osoba od ostalih …  zašto?

Zato što vidim da nešto odskače od “ove gomile” … i uočavam muškarca negdje 40-ih godina možda starosti, sam u jednoj maslinastoj boji poduže jakne, s dubokim onima starim naočalama koje su prije nosile, traperice … Ništa od toga nije skrenulo moj pogled već njegovo držanje, vidim da u ruci drži cigaretu koju svaki trenutak usadava u usta točno zbog velike nervoze ili anksioznosti, nemirnog i skučenog pogleda, vidim da sam nema nikoga pored njega.

Pored klupe gdje sjedim, djevojka i mladić pitaju ih da znaju ovaj čovjek koji stoji pored ulaza u crkvu, a mi odgovaram da ne poznaju, razmišljam kako ću mu prići.

No, međutim, želim pričekati još nekoliko minuta da vidim kako ljudi reagiraju na svoje sreće da otpustiti, to jest ispovjediti se.

Prolaze ljude pored njega kao da ih nitko ne vidi, ali razumijem ih, jer ipak moraju stići na vrijeme da ih netko vidi, moraju sve rengskim očima memorirati koji su vidjeli pa poslije malo “bezbolno gnjaviti” …, ali naravno ima ljude koji zaista od srca idu na pravu euharistiju i koji su istinski vjerni … Žalim što im je svaki dan sve manje, ali to je tema druga …

Vidim poneki ljudi zastaju da se popričaju s njim, netko mu da novac, netko mu ostavlja kutiju cigarete, ali gledam ljude koji mu daju nešto novca ili cigareta, i mislim da su ljudi koji su iz radničke klase, obiteljski, ali oni Što su takozvane “kvazielite” ili “kvaziposlodavci”, neće ni da ga pogledaju, idu u crkvu da kažu svećeniku svoje sine, i da kažu kako oni i nemaju srama, kako pomažu onima kojima je pomoć potrebna.

Kažem ja kolegici da me pričeka jer ću se približiti, ali kako imam malo iskustva s ljudima koji imaju psihičke ili intelektualne poteškoće u ovakvim situacijama, najbolje je prići prirodnije i početi neku temu. Tako sam ja prišla i rekla “dobar dan ja nisam iz ovoga grada znam li kad počinje ispovijed”, i tako je započeo razgovor, drago mu je što priča s nekim nepoznatim, drago što se može otvoriti, kako ga gledam u očima vidim straha, nemir, drhtavicu, duboki izgubljeni pogled.

I kaže da je 35 godina da je iz ovog grada, da ima dijagnozu “shizofrenije” da mu je dijagnosticirana prije mnogo godina, kaže da pije terapiju za dijagnozu, ali da mu je inače loše, kaže mi dolaze mi crne i svakakve misli u glavu. Kaže nemam novaca da kupim cigarete (inače cigarete umanjuju stres, nemir, tjeskobu itd., Mislim da svaki normalni psihijatar pacijentu tko piši reći ce da može, olakšava koliko-toliko), živi kaze sa roditeljima, nigdje ga nitko neće zaposliti …

TKO ĆE NJEGA ZAPOSLITI SA DIJAGNOZOM PSIHIČKOG OBOLJENJA …  naklon do poda tko to uradi !!!!!

Meni kroz glavu prolazi tisuće razmišljanja, jedan mladi život, u ruralnoj provinciji, koji ga ljudi mahom zaobilaze, na stoji / čuči sam u svom bolesti, bez empatija, bez riječi podrške, bez IČEGA što bi ljudi trebali drugima dati tko je bolestan …

I da smo mi ljudi pred CRKVOM, pred kojom na ulazu stoji bolestan čovjek, i ulazimo bez trunke savjesti da mu uputimo lijepu riječ, pet minuta vremena … NE … NE … NE … Mi idemo u Crkvu otpustiti naše sine, biti bolji, poslušniji , pokorniji.

Napisala: Žana Alpeza

Kolumna objavljena na web portalu BH Mreža mira //

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/shizofrenicar-pred-crkvom/

 

Donacija Udruge Pučkoj Kuhinji Mostar

Donacija – pučkoj / Narodnoj kuhinji Mostar ..

Svi mi mozemo pomoci sa svojim donacijama … ovi ljudi se brinu od više od cca 400-sto osoba dnevno kuhajuci i terenska isporuke broj onih kojima treba ..
Udruga “Pravi Put” nekoliko puta godišnje pomaže koliko je u mogućnosti ove pucke kuhinje.

Javiti se moze Crveni križ grad Mostara-Pucka Kuhinja

Ja ne volim riječ grijeh

Ja ne volim riječ grijeh….ta riječ ustvari podrazumijeva da nam se sudi i da smo proglašeni krivima..

Tokom naših života tokom naših stoljeća / puno pogrešnih pogleda i tumačenja su se nagomilali oko takvih riječi što je ustvari – grijeh, ali usred neznanja, usred nerazumijevanja, ili možda nekakvih želja da se stvari kontroliraju, ali one sadrže samo srž istine. Trebali bi da pogledamo da iza takvih tumačenja da prepoznamo realnost, jer da ne bi ostali zaglavljeni na nivou same riječi.

Riječ nije ništa drugo već sredstvo za postizanje cilja…

Riječ predstavlja apstrakciju, možda predstavlja putokaz ili krije nešto iza sebe… Ako na primjer uzmemo neku riječ recimo „orah“, možda ste puno čitali o njemu, o njegovim ljekovitim sastojcima, uticaju na zdravlje, korištenju za razne slastice i slično, ali ako ga niste probali vi nećete biti vezani za njega… Isto tako ovo vrijedi iz obrnuti slučaj: ako vam se kojim slučajem ili situacijom nije dopala riječ „orah“ to vas je moglo spriječiti da ga ikada probate..

Što želim reći ako Vam se neka riječ ne sviđa, ne odgovara Vam, odbacite je, zamijenite je sa drugom onom koja vama odgovara… ovo vrijedi za naslov ovoga članka, ako ne volimo riječ „grijeh“, onda to nazovimo nesvjesnim, nazovimo ludilom, možda će nas to više približiti istini, realnosti koja stoji za riječi, od dugo upotrebljavane riječi kao što je grijeh, i gotovo da neće ostaviti prostora za krivicu.


Kao ljudska rasa treba li nas vrijeđati da smo pobili više od sto miliona pripadnika svoje vrste samo u dvadesetom vijeku????

Moramo biti svjesni da sa čovjekom dominira „egoistični um“…. Otvorimo malo oči… Što vidimo??

Pogledajmo strah, očaj, pohlepu, nasilje koje vlada svugdje… Pogledajmo monstrume, okrutnost i patnju nevjerovatnih razmjera koje ljudska bića nanose jedni drugima, i nanose i ostalim bićima na ovoj planeti.

Neću osuđivati! Samo gledati“ to je grijeh… to je ludilo… to je ono nesvjesno…

Prvo pogledajmo svoj „um“, u njemu je korijen tog ludila… koji ako ne vladam osobom vodi u grijeh.

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljena Kolumna na BH web portalu  Mrezi Mira 27.08.2017.//

Zagreb-Hercegovina Hercegovački gradovi bi mogli postati prijatelj-Ženskog poduztništva

Virtualni ženski poduzetnički centar – Zagreb kreirao je u suradnji s poduzetnicima Hrvatske, ali i nekoliko država i institucija EU, koje će se provoditi diljem Starog kontinenta.

 

Besplatne edukacije

 

Ovaj projekt je intelektualno vlasništvo Virtualnog ženskog poduzetničkog centra, idejnih začetnica i voditeljice projekta Mirele Glavaš, članice centra i poduzetnika sa preko 20 godina iskustva u realnom sektoru. Naime, radi se o projektu kojom se želi skrenuti pozornost na velike razlike između poduzetnica, koji žive u razvijenim gradovima i općinama, nasuprot ruralnim i otočnim područjima. Planirano je da se u vidu licenci 2020. godine predstoji cijeli Europski obitelj, a trenutno okuplja devet gradova u Republici Hrvatskoj.

Grad Lipik, Nova Gradiška, Zagreb, Sisak i Zaprešić, prvi su gradovi intenzivno pokrenuti besplatne edukacije, a njihovi će gradonačelnici predstaviti svoje aktivnosti u ovom pravcu na Kongresu poduzetnika Southeast Europe, 8. ožujka u Zagrebu.

 

Da je velika potreba za provođenje ovog projekta i BiH, kada se radi o poduzetnicima i svi oni koji će to tek postati, smatra Žana Alpeza, predsjednica Udruge za podršku pozitivnim procesima napretka u BiH “Pravi put”.

 

Projekt važan za Hercegovinu

 

“Jako sam zadovoljan što je naša Udruga uspjela ostvariti suradnju s Virtualnim ženskim poduzetničkim centrom iz Zagreba i voditeljem Sanelom Dropulićem, u nadi da će neki od gradova u Hercegovini, primjerice Grude, Ljubuški …, već iduće godine biti Grad prijatelj ženskog poduzetništva. Ovaj projekt zasigurno će biti od velike koristi u našoj zemlji “, kazala je Alpeza za Dnevni list.

Dodala je i kako će rezultati ovog partnerstva biti predstavljeni u općinskim i županijskim tijelima radi edukacije, povezivanja i promocije ženskog i poduzetništva općenito.

Vrijedno spomena je i to kako je Kongresu poduzetnica, najvećeg poslovnog okupljanja žena u biznisu u ovom dijelu Europe, podršku dala i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović. U svom pismu potpore istaknula je zahvalu na radu vezanom za umrežavanje žena u poduzetništvu diljem jugoistočne Europe.

“Potpora predsjednice, ali i svih onih koji prepoznaju važnost ovakvih događanja je dobro došla. Značajni su to koraci koji vode ka unaprijeđenju i jačanju uloge žena u poduzetništvu”, poručila je Alpeza.

 

Web portali Objavljeno na//:

 

https://dnevni-list.ba/hercegovacki-gradovi-mogli-bi-postati-prijatelji-zenskog-poduzetnistva/

Ljubuški bi mogao postati prijatelji ženskog poduzetništva

http://ljubuski.net/21628-i-ljubuski-bi-mogao-postati-prijatelj-zenskog-poduzetnistva

 

 

Nisu svi PSIHOPATI u ludnicama, neki su i na sastancima, neki u bračnim krevetima

Da, kao što sam naslov govori … ne moraju “psihopati” biti u sobama za psihoterapiju ili u klinikama za liječenje, možda je baš vaš bhat, susjed, ljubazni trgovac, itd., Možemo nabrojati, taj “psihopat” .. Da ali kako Prepoznaj ovo Vuka obucenoga u odijelu sa čvrstim stajalištem, uspravnim hodom, itd.

Osobe sa ovakvim ponašanjem, to jest ja kažem zaista “dijagnozom”, ne mare za druge, nemaju empatiju prema drugima, emocionalna udaljenost od drugih je najčešća osobina koju imaju psihopati. Ne osjećaju empatiju prema drugima. Ljudi s ovog vrstom poremećaja zaokupljeni su vlastitim mislima i nemaju vremena za bilo koga drugoga i ne štete štete nanesene drugima svojim djelima.

Ne osjećaju se ni krivnju zbog svojih ponašanja, a ne osjećaju ni strah kao ostali ljudi.

Ali ako imate nekoga na sumnju, recimo svaki dan ima šefa / šeficu koji je hladan, ovdje je s druge strane vanjski svijet je besprijekorna … Vrlo dobro znaju zavarati ljude, manipulirati s njima itd.

Ajmo ovaj Vuka / Vučicu prepoznati i učiti simptom

…. Teško ih je prepoznati ‘na prvu’. Često, su vrlo privlačni, na trenutke, rekli bismo i neodoljivi. Međutim, kada jednom krenu crpiti vašu energiju, ne staju, ruše sve pred sobom… Ne dajući ništa zauzvrat, iscijedit će vas do kosti, potpuno ogoliti… Radi se o poremećenoj ličnosti, za koju je tipično odstupanje u reakcijama na poticaje: te su reakcije nesrazmjerne, neobične ili složene. Obično se radi o osobama nesposobnim da razumiju osjećaje drugih. Zahtijevaju goleme iskaze ljubavi i odanosti, ali nisu sposobne ponuditi isto zauzvrat.

Psihopate odlikuje prividno dobra inteligencija, snalažljivost, zabavnost i šarm, ali i manipulativnost, nepouzdanost, impulzivnost, egocentričnost, neiskrenost, siromaštvo emocija, bešćutnost, nedostatak krivnje i srama te antisocijalna ponašanja – uništavanje imovine, prijevare, krađe, nasilje. Ne podnose dosadu te stalno traže uzbuđenja (ovo zadnje za krađu, nasilje itd., ne mora biti tako često…).

Mnogo ih zovu „energetskim vampirima“, ali ja ću u ovome tekstu ipak odabrati riječ “Vuk“..

Ajmo vidjeti šefove/šefice/ili one na visokim pozicijama / političkim, vojnim, itd..

Msilim da po meni je to što je jako izraženo je „GLAD za MOĆI“….to teško mogu obuzdati…

Psihopate često privlače utjecajne pozicije preko kojih mogu ostvariti svoje potrebe za kontrolom i manipulacijom drugim osobama. Zato se takve osobe najčešće najugodnije osjećaju kada rade u tvrtki u kojoj postoji jasna hijerarhija i radna mjesta putem kojih je moguće kontrolirati što veći broj ljudi.

Ukoliko vaš šef ima tendenciju da sa zadovoljstvom ‘gazi’ ljude kojima je nadređen, a istovremeno se ‘uvlači’ osobama kojima je on podređen vrijeme je da razmislite o nekim promjenama.

KAKO SU DOBRI GLUMCI / Ma kakav OSKAR / mislim da mozak psihopata funkcionira drugačije od naših. Posebice dio mozga koji je odgovoran za emocije, pa tako psihopati često ne osjećaju strah, nemaju osjećaj žaljenja i ne reagiraju kao normalne osobe. Takve osobe često glume da im je žao ili da se boje samo kako bi manipulirale drugim osobama.

Podmetanje drugima /…. Uživaju u tome/

Psihopati su obično dobri odvjetnici i iznimno su vješti u izbjegavanju preuzimanja krivnje. Ne samo da nikada neće prihvatiti krivnju, već su takve osobe sklone manipulirati dokazima kako bi krivnju prebacili na druge. Šefovi psihopati uopće nemaju grižnju savjesti koristiti svoje zaposlenike kao ‘štitove’ ukoliko njihov status u kompaniji postane upitan.

Narcizam /… Psihopate često pogoni njihova želja za ostvarenjem sebičnih interesa. Iako će često lažirati osjećaj brige za druge i djelovati toplo i obzirno, riječ je o pripremanju terena za iskorištavanje u budućnosti. Takve osobe često prekidaju veze i prijateljstva bez ikakvih upozorenja, i to nakon što ustanove da im te osobe više nisu od koristi. Ukoliko je vaš šef sklon dijeljenju otkaza bez nekih posebnih razloga vrijeme je da počnete tražiti novo radno mjesto.

Obmanjivost /… Psihopati jednostavno ne žive po istim moralnim načelima kao i većina drugih ljudi, te osjećaju iznimno malo krivnje ili tjeskobe zbog izrečene laži.

Takve osobe upravo zbog nedostatka kajanja te vlastitih interesa stvaraju mreže laži koje su detaljno razrađene. Ako je vaš odnos sa šefom pun ‘nesporazuma’ i ‘lažnih pretpostavka’ bilo bi vrijeme da se suočite s pravom istinom.

Parazitsko ponašanje /… Baš pravo parazitsko ponašanje… Bez obzira igraju li na šarm ili manipulaciju, psihopati su korporativni vampiri i spremni su napraviti sve kako bi iz drugih izvukli kreativna rješenja i ideje i predstavili ih kao svoje. Najčešći trik jest da vam takva osoba ‘povjeri’ neku malu vlastitu ideju s namjerom da vi iznesete bolji prijedlog. U tom trenutku ta ideja postaje ‘vlasništvo’ psihopata.

Pretjerana kontrola: Već smo ustanovili da psihopati nemaju previše emocija, a šefovi psihopati svoje zaposlenike vide kao figure na šahovskoj ploči – potrošne i suvišne. Psihopati vole manipulirati ljudima na način da poskakuju na svaki njihov mig, pa čak i ako nemaju neke osobne koristi od toga. Ukoliko često razbijate glavu i pokušavate shvatiti racionalni razlog za postupke vašeg šefa prema vama – odgovor je možda jednostavniji nego što mislite…

Manipulacija emocijama /… sa Dušom „Kameleona“. Psihopati su socijalni kameleoni i mogu se vrlo laku uklopiti u bilo koji psihološki aspekt ukoliko od toga imaju koristi.

Koliko ih je samo na pozicijama vlasti, menadžera, političara, bankara, odvjetnika, itd…..

Nemojte pogriješiti – psihopati djeluju pouzdano i psihički otporni, no zapamtite NE ULAZITE u peukovu mrežu, niti u igrama s kameleonima!

Napisala: Žana Alpeza

 

Kolumna Objavljena na web portalu Mreže Mira BiH na vezi //

Nisu svi PSIHOPATI u ludnicama, neki su i na sastancima, neki u bračnim krevetima