Život – čovjekova vječita beskrajnost istraživanja, vječita enigma.

Životom svakog čovjeka ponekad vladaju strah i zabrinutost. Možda je riječ o globalnim čimbenicima kao što su rat, glad, politički nemiri ili prirodne katastrofe. Možda je riječ o nečemu osobnom: kad smo bolesni, mi sami ili ljudi bliski nama, kad ostanemo bez posla, kad nas preplave dugovi, kad se pojave sukobi u braku ili zabrinutost za djecu. Takve nas traume često potpuno obuzmu te istisnu radost i sreću iz naših života. Ne možemo uvijek spriječiti nevolje ili pronaći trenutačna rješenja, ali svi smo mi u dubini duše sposobni nositi se s njima tako da nam ne unište život.

Začeće, rođenje, pubertet, odvajanje od roditeljske kuće, stupanje u brak, kriza srednjeg doba, starenje i smrt predstavljaju prelomne trenutke u životu svakog čoveka. U današnje vrijeme većina ljudi umije bolje da se nosi s tehničkim napretkom nego sa svojim sopstvenim razvojem. Životne faze doživljavamo kao nešto negativno i sagledavamo ih kao „krize“ umjesto da ih prihvatimo. Tako gubimo životnu ravnotežu. Posljedice su duševne i tjelesne bolesti i tegobe.

Život se kosi sa svakim vidom logike, prepun kontradiktornosti, s obzirom da se koliko god ko trudio iz njega živ nije izvukao!? Tokom života čovjek se često nađe na ivici ponora ličnog ludila, uslijed ubrzanog tempa života satkanog od trijumfa i brodoloma, uspjeha i poraza… A slom iracionalnih očekivanja o idealnom životu (život kao fer, pravedan, po zasluzi, …), često biva razlog čovjekovih razočarenja. Pa ipak čovjek ulaže mnogo truda boreći se u raskoraku između svojih želja i mogućnosti, nastojeći da učini svoj život što kvalitetnijim, što više ispunjenijim ljubavlju, razumijevanjem i srećom, a što manje brigom. Ta životna bitka traje svakodnevno, i čest je izvor čovjekovog straha od neizvjesnosti.

Život kao svila ili život kao trnje?

Gore sam navela neka događanja koja su u životima najvažnija i ujedno i najstresnija… ali nije svugdje i na isti način svatko pogođen… Recimo u ruralnim sredinama prolaziti faze „ulaska u brak“ za mnoge je stresno, to je nešto što je „očekivano“ od njih, čitav život njihovi roditelji, susjedi, rodbina priča o tome, dok je u urbanim sredinama ipak mnogo drugačije, ne prave ogromna događanja, ne treba im puno ljudi, žele negdje sami provesti taj ulazak u novi identitet osobe. Sve su ovi novi identiteti koje poprimamo ka ulasku u njih.

A je li život svakome pravedan?? Nekome je trnje drugome je svila… Zašto i kako to? Koliko djece na afričkom kontinentu umre od žeđi, dok ovdje govorim o Balkanu mi ne znamo što znači biti žedan na jedan dan, a kamoli danima… Što je sa onima kojima je život već određen putanjom koji su njihovi „bogati“ roditelji već stavili na mapu, sve dobiva u životu…

Spavati na svili, i spavati na prašini je beskonačna usporedba!

 

 

Kolumna Objavljena na web portalu Mreža Mira BH// 17.09.2017.

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/zivote-pravi-si-kuckin-sin/