Bože, stvorio si čovjeka na ovom zemlji sa slobodnom voljom i razumom. Dva alata koji su najjača u čovječanstvu .. Ali Čovek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno .. Idemo vidjeti kako se ovaj svijet temelji; Čovjek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno. Slušajući priče agnostika ili atheistu kako im treba dokaz ili ono što vide vjeruju, ipak dolaze trenuci u svojim životima kad izgovaraju riječi “Bože pomozi”. Poznata nam je “evolucija božanstva” kroz milenijume ljudske preistorije i istorije. Čovjek je uvijek vjerovao u onostrane i natprirodne snage; Ove sile – bogovi su bili bili naklonjeni ili nenaklonjeni čovjeku, ali najčešće su oni bili ambivalentni, posjedovali su dvojaku vrjednost, pa su tako, krajnje ćudljivo i nepredvidljivo i ponašali prema čovjeku; miserly, uplašeno čeljade moralo je neprestano da se dovija i smišlja nove načine kako bi se umilostivile ove natprirodne snage, ne bi li tako ne samo ublažili njihov jarost već i približili upoznali njihovu stvarnu prirodu. Ovakvo ljudsko osjećanje u odnosu na bogove otkrilo je ljude bolju poznavanje, a zatim i laganog ovladavanja zakonima prirode.

Što je Lucifer?
Zašto se Lucifer pobunio protiv Boga? Kaže se – iz zavista. Tako je oduvijek bilo. Tako je i ostalo! Gordost je ostala u prisnoj vezi sa zavišću, a zavist nema bez gordosti. I zavist i gordost predstavljaju osnovnu žudnju, vanljudsko i ljudsko zlo. Josif Brodski je, jasno i ubjedljivo, ovako objasnio: “Zlo je vulgarno. Korijen svih zala je teorija da si ti bolji od nekog drugog. Ljudi misle da su bolji od drugih i da im pripada više nego drugima. Tu počinje zlo. “

Strah od Boga?

Šta je sa čovjekovim strahom od Boga? Da li je ovo strah opravdan? Bez obzira što nikad nismo složili sa davno raširenim materijalističkim shvatanjem, po kojem je strah u čovjeku stvorio bogove. Strah “prirodnog čoveka” pred nepoznatom i još neprestanom prirodom, desetinama tisućljeća mora morati biti veoma jak (dovoljno se sjetiti danas i prirodni strah svih ljudi pred zemljotresom, padom, požarom, erupcijom vulkana itd.). Nije za čovjeka moglo biti tada (djelimično i danas) druga opažanja za nastanak prirodnih katastrofa van predstave o bogu ili bogovima koji upravljaju prirodom, a sijaju smrt među ljudima, kažnjavajući ih zbog njihovih zlih.

“Ne postoji Božija dobrota bez Božijeg gnjeva. Pridodavati Tvorcu gnjev nije antropološka pridodavajuća vrlina. U Božijem gnjevu leži najdublja tajna mističke, prečišćene Božije ljubavi. Sve što je rečeno o strahu kod ljudi, odnosi se i na njihov strah prema Bogu. Paganski čovek, prisutan i danas u nesvjesnom, kolektivnom biću starozavjetnog i novozavjetnog čoveka, kada vjeruje u Boga, plaši ga se kao nemilostivog sudije koji stalno kontroliše njegove misli i postupke, kažnjavajući ga za prestup; kada, pak, ovaj paganski čovjek u savremenom čovjeku, koji nije stigao da se preobrazi u starozavetnog, a onda i u novozavetnog, Kristovog čovjeka ne vjeruje u Boga, on tada, nesvjesno, svoj prirodan strah od Boga gnjeva i pravde (tamna strana starozavjetnog Jahvea) zamjenjuje najrazličitijim manifestacijama straha iz vidljivog i nevidljivog svjeta (prije svega, nevidljivog u smislu sopstvenog, neprepoznatog, nesvesnog psihičkog života). Strah, jednom riječi, kao da se ne može nikako izbeći! Pa ipak, nije sasvim tako. Zar bi Isus tražio od nas da idemo. Njegovim putem kada čovjek ne bi nosio u sebi, kao bogoliko biće, neprestanu težnju ka usavršavanju? Niža živa bića u prirodi snabdjevena su “savršenim” instinktima, koji se izgleda milionima godina nisu mijenjali ili usavršavali. Jedini je čovjek u prirodi (da li od Boga takav stvoren ili je takvim postao?) nezavršen i nesavršen, “čardak ni na nebu ni na zemlji”. Pošto u njegovu genetsku strukturu nisu ugrađeni instinktivni mehanizmi, čovjek je “osuđen” na doživotno učenje koje predstavlja njegov najelementarniji životni proces.

Mnogo ima misli u srcu čovječjimem, ali što Gospod naumi to će ostati … Gospodin je stvorio sve sam za sebe i nevjernike za zli dan … Gospodin me je imao na početku puta svoga, prije svoga djela, prije svega vremena “.

“Ima li što za što bi tko rekao:” Vidi, to je novo! “Već je bilo vjekova koji su bili prije nas … Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što na iskrivi? “Mudri imaju svoje oči u glavi, bezumni ide po mraku, ali također se doznah da jednako biva svijema.” Kaže Vladeta Jerotić.