Autor: admin

Kako sam naslov govori, kako možemo ubiti Boga? Svakim danom nažalost ovog našeg osiromašenog duhovno, emocionalnog, intelektualnog, religijskog života, zajedno sa paktom đavola u nama ga ubijamo..

Što je definicija Boga:
Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine. Princip vjerovanja u jednog boga je monoteizam, a u više politeizam. Vjerovanje u boga zove se religija, a obredi u njegovu čast bogoslužje. Poricanje postojanja zove se ateizam, a sumnja agnosticizam. Neke religije predstavljaju boga u likovima mješanaca životinja i ljudi, divovskih ljudi i sl., a neke druge smatraju da je uvredljivo boga predstavljati u fizičkoj formi. Druge propovijedaju da je bog apsolutno dobro biće, dok druge misle da je on iznad ljudskog shvaćanja moralnosti.

U ontološko-teističkim sistemima pojam Bog (lat. deus, od divus = blještavi, indoeuropski deiw = svjetlost, svijetliti) se vezuje za transcendentno odnosno imaginarno biće, čiji se odnosi sa čovjekom definiraju različito, u zavisnosti od tipa vjere. U monoteističkim religijama i filozofskim pravcima, Bog predstavlja sveto, uzvišeno, vječno i beskrajno biće koje je stvorilo svemir i čovjeka. Monoteističkom shvaćanju Boga prethodi animizam u prvobitnim zajednicama, animizam u okolnom svijetu percipira nadnaravno kao energetsku ili magijsku silu, potom i politeizam, kad je mnoštvo antičkih bogova, božica, polubogova i demona djelomice poprimilo i ljudske osobine. Panteizam je filozofski pogled na ideju i koncepciju Boga. Panteizam se vezuje i za drevni hinduizam, koji se zbog velikog raspona i različitosti svog učenja može smatrati i monoteističkom i politeističkom religijom. Jedina velika svjetska religija koja unutar svog učenja nema koncepciju Boga je budizam.

Igraju se bogova

Podsjetilo me to na mnoge razgovore s vrlo utjecajnim ljudima politike, da ne kažem stratezima svjetske politike i događanja, koji se igraju bogova, gospodara ljudskih života i života cijelih naroda. To nije božje sjeme, to nije božji trag. Ima mira i u groblju, ali mi nismo još u grobovima. Ima mira i među robovima. To je ropski mir. A, mi nismo robovi i mi kao kršćani se osjećamo slobodno. Ako vas je sin božji oslobodio onda nemate pravo biti ničiji robovi. Morate nastupati slobodni, u ime božje, morate druge ljude poučavati da i oni se ne smiju praviti ničijim robovima, da ne smiju nikoga porobljavati. Uvijek ću govoriti u ime obespravljenog svakog čovjeka, jer je svaki čovjek moj brat i za mene zaduženje. To mene uči moja vjera, to je prkos Bogu…, kazao je biskup Komarica.

Čitajući ove riječi biskupa Komarice, dolazimo svakodnevno do pitanja ima li tu kraja? Ima li kajanja? Ima li svjetla u tami? Kako smo postali takvi da se osuđujemo igrati BOGA?? Otkud nam to pravo… Dolazi vrijeme kada ćemo sa lakoćom liječiti najteže bolesti, kada ljudi neće umirati od raka, propalog srca i kad će se životni vijek drastično produžiti. Zemlja može da hrani 60 milijardi ljudi, ali ne sa ovom tehnologijom. Sasvim dovoljno da se život proširi na druge planete. Čini nam se daleka budućnost i nećemo to doživjeti, ali čovjek i dalje napreduje, neće se zaustaviti na kompjuterima i Apple telefonima.

Bog je mnogo veći nego čovjek, pa nema ništa od svega ovoga ako Bog sve ovo ne dozvoli.

 

Kolumna Objavljena na BH portalu Mreža Mira//:

Ubiti Boga da bi se postalo Bogom!

 

Mnogi ljudi se pitaju postoji li Novo Doba što ga danas često spominju “New Age” itd. Možda je samo riječ o nečemu što je pogrešno nazvano, budući da su stvari koje vjeruju ili zanimaju ljudi iz pokreta “novog doba” prisutne još od pamtivijeka.

 

PIŠE: Žana Alpeza

Medjutim vjerujem da postoji istinski možda pokret novog doba po tome što je u posljednjih trideset godina, sve više i više ljudi, vrlo značajan dio ljudske populacije, okreće se novim vjerovanjima i zanimanjima …

Možda je to novo doba prvenstveno pokreta ili kako ga je nazvala, pokret viših slojeva srednje klase, on nije naročito važan među siromašnom i radničkom klasom!

Ja mislim da je nova doba reakcija na institucionalne sreće zapadnjačke civilizacije. Grijehovi imaju tendenciju međusobno povezivanja, i premda ih o njima možemo govoriti i pojedinačno, imajmo u vidu da oni postoje u međusobnom vezi. Istodobno imajte na umu da svi institucionalni grijesi nisu isključivo “zapadnjački”. Na istoku je institucionalni muškarac šovinizam još prisutniji negoli na zapadu.

Znatno više “zapadnjački grijeh” jeste isprazna duša i arogantna narcisoidnost i bogohuljenje. Možda je na usmjeren na reakciju protiv zlihova nauka, ili čak i nauke koje su pretvorene u tehnologiju, a ti grijesi zaista su sasvim stvarni.

Moderna nauka nas je odvela u svojevrsnu prekomjernu specijalizaciju koja, uostalom, ima tendenciju voditi u tehnološkom nehumanosti. Svatko onaj koji su smjestili u bolnicu i pokazao mu najmoderniju medicinsku tehnologiju, vjerojatno je iskusio dio ovog nehumanosti nad nazivom “njega” ili “tretman”.

Dakle, reagirajući protiv tehnologije Novo doba ima tendenciju povlačenja od zapadne medicine, a to, opet u smjeru istočnjačke medicine, prema stvarima kao što su “akunpunktura i čakre” prema iscjeljiteljskim ritualima američkih domorodaca prema šamanizmu. Udaljavajući se od specijalizacije zapadnjačke medicine i tehonologije, na, također je jako dobro stavio holističku medicinu i postizanje zdravlja podsredstvom fizičkih vježbi.

U nihilističkoj mistici naglasak je na ektazama i blaženstvu, izbjegavanju patnje, bijegu od realnog i vizijama drugih stvarnosti “, piše David Tacey u knjizi Jung i New Age.

Tacey New Age smatra se kultom majke koja je nastala kao reakcija na kršćanske kulture. “On je orgijastičan, opušten, tjelesan iu potrazi za onim što je Freud nazvao oceanskim osjećajem. S druge strane kršćanskih kurija su ne-tjelesni, puritanski, apokaliptički.

Novo doba, ili pokret Novog doba, predstavlja isto tako reakciju protiv grblja kapitalizma, protiv grijehova imperijlazima i eksploatacije životnih sredina i ljudi. Mnoštvo različitih filozofija, učenja i nauka, Medijska ja Politička sekularna propagande, Koja Je u odvajanju vjere OD države i javnog Života vidjela priliku da vjeru odvoji ja OD samoga Života, da Je pokuša učiniti mrtvom, bezličnom, antipatičnom KAKO dvo imala potpuno otvoren prostor ZA redizajn negdašnjeg kršćanskog društva i civilizacije – stvorili Su čitavu alkemiju modernog komercijalnog praznovjerja podmetnutog pod neku novu duhovnost nesigurnosti u koju se SVE može uklop …

Možda su oba najčešće vjerovanja koje promoviraju New Age, …

Pojam New Age Je jako širok ja NE zaslužuje cinizam i odbacivanje, VEC prihvaćanje, produbljivanje i ispreplitanje s ostalim ljudskim psiho-duhovnim potencijalima.

Težnja za New Age blaženstvom nije isplivala iz kolektivnog nesvjesnog samo kao reakcija na dominantnu zapadnu religiju koja počiva na raspeću i patnji, već kao reakciju na neurotičnu zapadnjačku čovjeka koja vječno negdje žuri i nikako da nađe vremena za božansko, za duhovno, za vječno.

PROBLEM ZLA?

Jedno od područja na kojima se krišćanska teologija i kretanje Novoga Doba radikalno razilaze se tiču ​​problematičnog zla. Kršćanska doktrina smatra da je zlo stvarno, istočnjačke religije ga ne smatraju stvarnim.Smtraju da je iluzija ili lažna znanja, koji se nazivaju maya.

Ne, međutim, kroz pokret Novog doba rasprostranjena je jednostavna ideja da, ako bismo samo mogli promijeniti način našeg razmišljanja, brzo bi shvatili da u svijetu zlo ne postoji. Svo zlo bi naprosto isčezlo, otišlo. Ali, u stvarnosti ipak, postoje ljudi koji vole da muče, sakate, i uništavaju druge ljude. Postoje ljudi koji žele rat, jer im taj isti rat donosi profit. I dospjeli bismo u veliku nevolju ako bismo povjerovali da stvarno zlo ne postoji, jer bi se, prije ili kasnije, naletjeli na stvarno zlo, suočavanje s njim, neće biti nimalo lako kako bi sugerirao pojedine knjige novog doba.

Jedna od knjiga Novog doba koji privlači pažnju je knjiga Kurs čuda. U pitanju je dobra knjiga, prepuna prvoklasne psihijatrijske mudrosti. Međutim, Kurs čuda poriče stvarnost zla, navodeći da je zlo neobičan, svojevrsni rod naše mašte.Dali je pokret Novo doba sila koji radi na ime integracije ili razdvajanja?

Novo Doba: simboličko ili dijaboličko?

 

Članak Objavljen na HR web portalu Maxportal//:

 

http://www.maxportal.hr/kolumne/zana-alpeza-zapadnjacki-grijeh-postoji-li-uopce-novo-doba/

Tko kažnjava šutnjom, a tko sipa otrov na sve strane?

Kako rečeno zastrašujuće, ali što je od ovoga gore…“šutnja ili otrov“?? Smatram da je obadvoje na svoj način pošast koja prelazi razmjere normalnog stanja. U današnjem svijetu za ljude koji zive u 21. stoljeću nekako bi normalno bilo riješiti sve sa dijalogom, razgovorom… a što se sve treba doživjeti da čovjek odluči sam na svoju volju za činom „osvete“??

Kada pričamo o pojmu „osvete“ naravno da nju možemo svrstati u mnoge kategorije od: ljubavne osvete, materijalne osvete, osvete nanešene uvredama, ratne osvete, rasne, religijske, političke itd. Bez obzira o kojoj god bilo vrsti osvete, ona je mračna, iscrpljujuća, temeljito isplanirana (jedna od najgorih), i na kraju ništa dobro ne donese!!!

Psihološki razlog osvete je taj što ne možemo da zaboravimo. Ne možemo istinski da zaboravimo. Možemo samo istinski da oprostimo, premda, kako bismo izbjegli ovaj „naporan posao praštanja“ ove neprijatnosti često pokušavamo da potisnemo iz svoje glave… Ovdje ću navesti primjer: moguće je da žene koje je njihov otac ili očuh zlostavljao to zapravo zaborave. One čak ne mogu niti da se sjete da se to ikad i dogodilo, jer su to potisnule. Međutim javlja se dublji problem sa vremenom, kada ta žena recimo završi na terapiji obično zbog krajnje užasnih veza koje u svojim životima pokušavaju da uspostave s muškarcima. To rano iskustvo, kojeg ne mogu da se sjete, nastavlja i dalje da ih proganja. No ovdje je lako reći idemo ili suočiti se, ili oprostiti… najbolje bi bilo oprostiti, ali možda će zvučati brutalno, no znamo, to sam pisala i u prošlim člancima o „problemu Zla“, kada nam neka /neke osobe koje su Zle sa namjerom urade loše nama ili našoj obitelji, itd. I vrijeme prolazi, polako to „blijedi“, i taj netko nema nikakve grižnje savjesti za kajanjem, za isprikom, ili bilo čim sličnim. Onda nam sve ovo nakupljeno u glavi polako, ali „opasno“ raste u srdžbu, gnjev, i na kraju osvetu…

I dolazimo do čina osvete?? Nekada nema logičnih niti razumnih objašnjenja. Neke loše stvari se jednostavno dogode.

Onda kako preživjeti ružne, nepravedne, štetne, nemilosrdne događaje koje su nam iz bilo kojeg razloga nanijeli? Jer što se više i duže budemo držali svoga bijesa, sržbe sve više ćemo opet povrijeđivati sebe.

Čekajući pravdu??

Svo to uzvraćanje šamara, kleveta, laži, nepravde truje zapravo nas, i opet nastradamo mi sami… jer će tako i vrijeme pokazati… Trebali bi da znamo da „Napadanjem zla sa zlom dovodi do gomilanja zla u vrtlogu“ iz kojeg nema izlaza osim ako ne napravite nešto najteže, nešto za što morate biti ekstremno jaki i još više ludi.

Što nam to može donijeti osveta, nije niti slatko niti donosi mir i zadovoljstvo. Želja za osvetom prvi je znak slabosti, a tolerancija je najviši stupanj moći. Teško se u ova klimava vremena toga držati, ali tolerancija je plemenita i mudra, dok osveta ne rješava problem. Umjesto osvete odaberimo mudrost i iskoristimo to kao dobru školu. Loši ljudi daju snagu dobrim ljudima. Podsjećaju na to kakvi nikad ne smijemo postati. Trebamo im zahvaliti jer pomiču naše granice. Trebamo im zahvaliti za glad za boljim i ispravnijim. Treba im zahvaliti za vjeru i nadu koju nisu uspjeli ubiti nego su ih učvrstili u toj teškoći. Treba im zahvaliti za lekciju. Kada se oslobodimo od potrebe za osvetom, za mahnitim kamenovanjem svih koji nas kamenuju i ranjavaju, tek tada smo zapravo mirni. Sva ta borba teška je, dugo traje ali je i prava katarza za jačanje karaktera – mučna ali u životu neizbježna. I za to sve im hvala.

Kako se inteligentni ljudi osvećuju onima koji to zasluže?

Inteligentni ljudi znaju da će klasičnim osvećivanjem emocionalno iscrpiti sebe i srozati se na nivo onoga tko ih je povrijedio, pa niti ne posežu za tim.

Oni neće u ruke uzimati vudu lutkice i bosti ih iglama, niti će kovati planove i smišljati kako se konkretno osvetiti. Također, neće se ni povući kao neki ljudi i zatvoriti među četiri zida izbjegavajući susrete s tom osobom, niti će im to narušiti samopouzdanje. Umjesto toga, oni će takvog čovjeka početi ignorirati

Kada čovjeka netko ignorira, on se zapita zašto. Usto, ako je svjestan da je ovakvu reakciju potencirao svojom lošom namjerom, tada mu to neće dati mira. Stalno će se pitati što onaj koji ga ignorira misli, hoće li napraviti neki potez i kakav itd.”, objasnila je psihologinja Elizabeth Mayer.

Upravo zato je ignoriranje najbolji vid obrane od zlikovaca, a tako su znali govoriti i mnogi stari mudraci. To će im pokazati da ste iznad njih, i mentalno i na svim drugim poljima. Također, to će ih pomalo nagrizati iznutra i kopkati jer neće moći pročitati iz vašeg ponašanja što mislite o njima. Na kraju će shvatiti da su vam uzalud išli napakostiti, jer vaše burne reakcije nema.

Naravno, neki ljudi vas mogu povrijediti nesvjesno, ali u tom slučaju moraju se biti spremni ispričati za to što su napravili, a vi trebate biti spremni oprostiti im – to pokazuje koliko je netko velik i koliko je iznad prizemnih emocija i nagona.

 

Članak objavljen na BH web portalu Mreža Mira//:

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/osveta-kaznjavanje-ljudi-zbog-njihovih-postupaka/

 

U kršćanskoj i islamskoj tradiciji Sodoma i Gomora postali su sinonim za okorjeli sreću, a njihovi nestani s ispoljavanjem Božijeg gnjeva. Neki vjernici smatraju da je homoseksualnost i zoofilija griješi zbog kojih su osuđeni stanovnici Sodome i Gomore, iako Knjiga postanka izrijekom ne navodi.

 

Napisala: Žana Alpeza

Sodoma i Gomora su gradovi koji su ležali u vrlo plodnom ravnicom što je natapala rijeka Jordan. Ne, stanovnici tih gradova i okolnih krajeva bili su vrlo izopačeni. Žitelji tih gradova su mislili da su gospodari života i smrti, da su oni bogovi koji mogu činiti što hoće, a mnogi danas upravo tako žive, ponašaju se, ponašaju se, igraju se Bogom!

Stanovnici tih gradova su pretvorili ljude u obične predmete za iskorištavanje u objektima svoje izopačenosti. I zato toj civilizaciji više nije bilo mjesta na zemlji. Sodoma i Gomora  su mitski gradovi spomenuti u  Knjizi Postanka , kasnije obrađeni u Hebrejskoj  Bibliji ,  Novom zavjetu  i  Deuterokanonskim izvorima  kao  Kuranu .

Božanska presuda je bila da se Sodom i Gomora, zajedno s dva druga bliska grada, uništavaju vatrom i sumporom.

Sodoma i Gomora također su korištene kao metafora za poroke, zlodjela, sodomiju i homoseksualnost. Neki vjernici smatraju da je homoseksualnost i seksualno općenje sa životinjama griješi zbog koje su osuđeni stanovnici Sodoma i Gomora, iako Knjiga postanka izravno ne navodi

Današnja psihijatrija za gore neke od navedenih odnosa u medicinskoj kategorizaciji ima “dijagnozu za određene stanja” itd … Ali ovdje nije riječ samo o sekulizmima već o tome kako se ljudi “igraju Bogom”.

Današnja situacija

Priča o Sodomi i Gomori je kad čovjek dopušta “neobuzdanu slobodu”, granicu čovječanstva, traži se u okovima raznih opijata, sreće noći, ludosti, bezobrazluka, srama, stida, oskvrnuća, netolerancije, perverzije, lukavosti, raspcjep “bogath i siromašnih”, itd …

Ako promatramo situaciju u kojoj danas živimo, onda ćemo primijetiti isti ili vrlo sličan element “kulture smrti”
Moderni čovjek se sve više osjeća kao gospodar života i smrti. Navedimo negativne primjere najnovije svjetske povijesti. Hitler i Staljin – a za njih odmah idu i predsjednici koji su uništili, bez ikakvih skrupula, milijuni ljudi. Jasno je da tako može postupati s ljudima samo njihov gospodar – Bog. Ovo se stremljenje se vidi na političkom i osobnom planu.

Kada se Boga izbacilo iz života, onda počinju glumiti Boga i sebe postavljati za gospodara života i smrti. Čovjek se više, dirati u geni, ne znajući što će se dogoditi tomu kad se poremete odnosi. Već vidimo koliko se ometa okoliš, počevši od zatrovanosti podzemnih voda do ozonskih rupa. I nitko ne zna kakve će imati posljedice za čovječanstvo budućih generacija.

Zamislimo samo kakva bi katastrofa nastala kad bi, zbog nekakvog potresa, popustila neka velika brana umjetnog jezera. Katastrofa za silno velike krajeve, ništa manja od katastrofe Sodome i Gomore. A ta katastrofa će jednom doći. I mora doći.

Sve više i više se odobrava eutanazija, ubojstvo iz „samilosti” ili planirano i „humano” uklanjanje starijih i nemoćnih, kao i radno nesposobnih. Novi bogovi su uveli sasvim nove kriterije po kojima vladaju i raspoređuju svijet.

Iskorištavanje čovjeka i pretvaranje u najobičniji stroj. Činjenica je da nikada u povijesti ljudska prava nisu bila naglašavana kao danas, a da čovjek, pojedinac nema ama baš nikakva prava. Pogledajte radnike, ne samo kod nas, nego širom svijeta kako teško rade, a ne dobivaju plaću, bez ikakvih prava. Strašne stvari se mogu čitati u raznim svjetskim izvještajima.

A ni kod nas nisu radnici u ništa boljem položaju. Pogledajte samo zakon o radu nedjeljom. Koliko vike i galame je dignuto, jer je bio zabranjen rad nedjeljom. Konačno, taj zakon je pod pritiskom medija ukinut. A ti isti mediji se uopće ne bore za prava sitnih radnika koji upravo u trgovini rade kao robovi i roboti i više od osam sati dnevno, bez minimalnih ljudskih prava.

I zato nikakvo čudo što se u takvim okolnosti pojavila i seksualna izopačenost svake vrste. Naš televizijski program, pa i filmovi za mlade vrve seksualnim izopačenostima, koje se prikazuju kao sasvim normalne pojave. Proglašavanje homoseksualnih brakova jednako vrijednima pred zakonom samo je vrh brijega jedne ogromne sante.

I kad se sudari «Titanic» ove generacije sa tom santom, osuđen je na potonuće. Vjernici ustanove nisu pošteđene takve pošasti, jer i tamo su ljudi koji žive u ovoj generaciji. No, mene kod svega ovoga jedna stvar čudi ili bolje rečeno ne čudi, nego mi vrlo mnogo govori.

Sodomija kao vrsta seksualne izopačenosti potpuno ruši dostojanstvo ljudske osobe. Ne samo da uništava korijenje čovjeka, nego uništava i njegovu osobnost. Danas se više ne gleda na osobu žene, djevojke postaju jednostavno predmet iskorištavanja. To se vidi na svim razinama.

Privatno, dovoljno je samo poslušati razgovore muškaraca pa da se čovjek prenerazi koliko malo ima tu poštovanja ljudske osobe. Djevojka, žena svedena je na obični predmet, objekt, jednostavno komad.

Tome u prilog govore i svi izbori ljepote i misica. Nudi se samo predmet – osobnost je kod takvih natjecateljica bačena u posljednji plan i nikako ne smije doći do izražaja. I što je najgore, tu se redovito natječu natjecateljice ispod 18 godina, dakle maloljetnice, ali nikome ne pada na pamet da bi ustao protiv seksualnog iskorištavanja maloljetnica, jer pred ekranima sjede starci kojima su usta puna sline vidjevši tako mlado meso. Ovo grozno zvuči, ali je činjenica.

No, još gore postaje kada same žene pristaju na tu ulogu i prihvaćaju je i same od sebe prave objekte, ugađajući potpuno neljudskim nastranostima muškarca, a na isti način i djevojke počimaju gledati i razgovarati o muškarcima. Rasulo na svim razinama. Ovome pridonosi i školski odgojni sustav protiv kojeg su biskupi digli svoj glas, no čini se bezuspješno, jer naši političari nemaju kičme pred međunarodnim tvorcima novog moralnog poretka.

Što je sa drugim grijehovima današnjice?

S pravom se pitamo što li će pohlepnici smisliti kada od nas ne budu mogli izmusti ništa više osim naših života?

Naše potrošačko društvo je došlo do krajnjeg stupnja „razvoja“ kada se jasno i glasno daje na znanje „raji“ da mogu govoriti, birati, ozdravljivati, odlučivati, educirati se i uživati jedino ako otvore lisnicu i ako u njoj imaju novca.

Jedan od najboljih pokazatelja POHLEPE je bankarski sustav koji je postao toliko kompliciran da prosječni čovjek nije u stanju razumjeti jednu običnu otplatu kredita, čak i ako misli da otplaćuje 8% kamata kredita, plaća barem duplo više zahvaljujući sustavu koji je napravljen na takav način da mi ne možemo iz prve shvatiti da banke koriste lihvarske uvjete poslovanja, i to sasvim legalno, i da te lihvarske poslovne običaje koriste kako protiv običnog čovjeka tako protiv cijelih država koje su srozane u kategoriju rejtinga kreditnog smeća

Pohlepa je vrlina, a siromaštvo sramota i grijeh!!!

Pohlepa postaje moto čak i nekih najmnogoljudnijih zemalja, u Indiji i Kini se već godinama propagira kako je sramotno ako je netko siromašan. O tome kako je siromaštvo postalo SARMOTA u Kini je Sveučilište Harvard napravilo znanstveni rad, dok je Oxford napravio znanstvenu studiju u najmnogoljudnijim zemljama svijeta s posebnim osvrtom na Indiju u kojoj se također stvorilo ozračje sramote za sve one koji su siromašni ili ovisni o skrbi.

Najčudnije od svega je da se među takvim zemljama nalazi i Njemačka koja bi trebala biti demokratska država. U većini područja Indije i Paksitana siromaštvo uvjetuje gubljenje obiteljske časti. U Kini se siromaštvo povezuje s gubitkom ponosa i sramoćenjem odraslih koji nisu u stanju stvoriti BOLJITAK točnije imetak, takve se ljude javno proziva da su neodgovorni i neproduktivni.

Fiksiranost materijalnim i vrednovanje svega prema financijskoj sposobnosti stvara klimu u kojemu cijele države siromaštvo smatraju nemoralom i osobnom slabošću, nakon čega sve moguće podcjenjujuće klasifikacije uništavaju ponos i dostojanstvo građana koji se nakon toga ni ne mogu koncentrirati na bilo što drugo, takve stigme dodatno odnemažu državama i ljudima da se ekonomski oporave. S druge strane bahatost, pohlepnost i malverzacije postaju vrline., kaze Profesor Walker, ko-autor studije Oxfordskog Sveučilišta

Sami smo imali priliku vidjeti da ratni zločinci, tajkuni, mafijaši i druge opskurne ličnosti dolaze do pozicija moći i da se takvi probisvijeti preko noći pretvaraju u; političare i poslovne ljude.

Po medijima smo mogli vidjeti da se protiv njih vode dugi sudski sporovi koji zastarijevaju ili se odjednom ključni svjedoci predomisle ili nestanu, a da vrli novi političari i poslovni ljudi uporno ponavljaju u udarnim vijestima kako im se; podmeće, kako ih se sabotira kako je u pitanju ljubomora i zavist. Takve osobe voze najskuplje automobile, grade vile bez prestanka, kupuju zemljišta i slično, u vrijeme kada normalan čovjek jedva sklapa kraj s krajem.

Pohlepnike možete prepoznati po načinu komunikacije koji je vrlo karakterističan, to je kombinacija uvrjeda, vulgarnih ispada i melodrame, na nas gledaju s visoka i svakoga smatraju manje vrijednim i manje pametnim…kazu iz Matrix Worlda…4dportal.com

Pohlepnik nikada nije zadovoljan s onim što ima i uvijek želi još, bez žaljenja iskorištava ljude i resurse oko sebe i lako se od „prijatelja“ pretvori u najgoreg neprijatelja ako mu nešto ili netko ne odgovara. Pohlepnik je isto tako spreman napraviti pakt i s najvećim neprijateljem ako vidi da od toga može izvući ikakvu korist.Pohlepnici pokazuju psihopatske, narcističke i utilitarističke odlike i uglavnom se ponašaju kao emocionalni i energetski vampiri.

Pitamo se je li Dante malčice pogriješio kada je pohlepnike odlučio staviti u četvrti umjesto u najdublji deveti krug pakla?

Za kraj ćemo citirati Mahatmu Ghandija: ” Zemlja osigurava dovoljno resursa da zadovolji potrebe svakog čovjeka ali ne i da zadovoljiti pohlepu čovjeka !”

 

Kolumna Objavljena na HR portalu Maxportal //:

http://www.maxportal.hr/kolumne/zana-alpeza-jesmo-li-se-priblizili-sodomi-i-gomori-ceka-li-nas-bozji-gnjev/

 

 

Kada vidimo sam naslov ovog članka, mnogo se pitanja proteže kroz ovo. U prošlom Članku sam pri kraju napisao da je “odnos prema živi bićima pokazatelj ZRELOSTI DRUŠTVA”!

Koliko smo mi na Balkanu uopće kao društvo zreli? Opet mnogo neudoumica, zakonska regulativa, odgoj, stav, obrazovanje, itd., Ali u svemu kad smo zumiramo i svedemo ove segmente u jednu bi trebalo biti svjesno i jedan na umu “Da mi smo kao ljudska bića svjesni, i imamo razum”!

Općenito kada se govori o dobrobiti životinja je koncept koji je povezan s pravima životinja i koji je u fokusu zanimanja bio u mnogim velikim umovima, kao što su Pitagora, Leonardo da Vinci, Mahatma Gandhi, ali je njegov značajan ulog počinje živjeti naročito od XIX stoljeća , kada se ovaj pojam javlja u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dobrobit životinja je fizičko i psihičko dobro životinje. Dobrobit životinje predstavlja obezbjeđivanje uvjeta u kojima životinje mogu ostvariti svoje fiziološke i druge potrebe vlastitih vrsti kao što su: ishrana i napajanje, prostor za smještaj, fizička, psihička i termička udobnost, sigurnost, ispoljavanje osnovnih oblika ponašanja, socijalni kontakt s životinjama iste vrste i odsustvo neprijatnih iskustava kao što su bol, patnja, strah, stres, bolesti i povrede, zaštita životinja od progona, lov, svih vrsta eksplatacija, kao što su uporaba životinja za prehranu, krzno, kožu, sprečavanje svih vrsta testiranja na životinjama , kozmetički, vojni, obrazovni), sprječavanje korištenja životinja za zabavu, sprečavanje zlostavljanja i humor, ubijanje životinja za borbu,

Koje su stavke Pravnih zaštitnih životinja, i koliko su učinkovite na ovom dijelu Balkana, jer ovdje neću samo govoriti o pojedinoj zemlji, jer uz BiH tu su i Srbija, Hrvatska itd. Koji imaju slične ili slicne probleme s zlostavljacima životinja, istina od kada je Hrvatska u EU drugačije su kazne i propisi … neke od njih donosim za koje možda nismo znali ili imali doticaja, ali svakako je dobro za znati:

Pravna zaštita životinja – Postojanje kazne odvraća ljude od činjenja krivičnih djela. To je opća prevencija

S obzirom da ostale životinjske vrste moraju i trebaju da imaju ista prava kao i čovjek (koji i sam pripada životinjskom carstvu), kao i da čovjek dijeli planetu Zemlju sa ostalim životinjskim vrstama, ali i s obzirom na to da zlostavljanje i ubijanje životinja predstavlja simptom teške psihopatologije određene osobe i jasno ukazuje da je ta osoba opasna po životinje, djecu, odrasle ljude, ali i društvo u cjelini, neophodno je da pravni sistem svake države adekvatno zaštiti životinje, ali i sankcioniše njihove zlostavljače i ubice.

Zlostavljanje i ubijanje životinja je večini pravnih sistema (pa tako i pravnim sistemima država Jugoistočnog Balkana) krivično djelo, za koje je u zavisnosti od okolnosti izvršenja djela predviđena novčana kazna, kao i kazna zatvora.

Država da bih spriječila izvršenje krivičnog djela, ali i sankcionisala počinioca krivičnog djela koristi se preventivnim i represivnim mjerama.

1) Preventivne mjere su usmjerene na sprečavanje vršenja krivičnih djela.

Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protivpravno, koje je određeno u zakonu kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i koje je učinjeno sa vinošću.

Definisanje određenog djela kao krivičnog djela u Krivičnom zakonu određene države, kao i propisivanjem krivičnopravne sankcije za to krivično djelo, djeluje se preventivno prema izvršenju tog krivičnog djela. Postojanje kazne odvrača ljude od činjenja krivičnih djela. To je generalna prevencija.

Kažnjavanjem počinitelja krivičnog djela se istovremeno vrši i generalna prevencija šalje se poruka društvu da se vršenje krivičnog djela kažnjava u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a i vrši se specijalna prevencija da ta osoba više ne vrši krivično djelo, ali se djeluje i represivno počinitelj krivičnog djela sa kažnjava za učinjeno krivično djelo.

2) Represivne mjere su usmjerene na kažnjavanje počinitelja krivičnog djela. Sankcionisanjem izvršioca krivičnog djela, on istovremeno i „ispašta“ za počinjeno djelo, a i ima i priliku da se rehabilituje i da više ne čini krivična djela, tj. da ne postane recividista. Izricanjem sankcije izvršiocu krivičnog djela njemu, ali i društvu se šalje jasna poruka da pravni sistem neće tolerisati kršenje zakona i činjenje krivičnih djela.

Krivičnopravna zaštita životinja je najvažniji vid pravne zaštite životinja i njihovih prava. Na taj način država i pravni sistem države djeluju preventivno i represivno prema svim potencijalnim, ali i postojećim zlostavljačima životinja. Da bi se uspješno provela krivičnopravna zaštita životinja, policija, tužilaštvo i sudovi moraju se držati zakona i etičkih kodeksa pripadajućih profesija. U državama koje imaju razvijenu svijest prema pravima životinja dolazi do formiranja tzv. „Policije za životinje“ i na taj način se efikasnije i bolje provodi pravna zaštita životinja, ali dolazi i do efikasnijeg hapšenja i procesuiranja zlostavljača i ubica životinja.

Pravna zaštita životinja se vrši i putem donošenja i provođenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Kršenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja prekršaj. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja se definišu sve oblasti zaštiti i dobrobiti životinja. Provđenje i nadzor nad provođenjem zakona o zaštiti i dobrobiti životinja mogu da vrše veterinarske inspekcije. U razvijenim pravnim sistemima veterinarske inspekcije obično rade zajedno sa policijom za životinje…

U državama bivše države samo veterinarske inspekcije rade na provođenju zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, kao i na kažnjavanju počinitelja prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Dok su policija i tužilaštvo zaduženi za krivični postupak protiv izvršioca krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja.

Također, pored novčane kazne i kazne zatvora za učinioce krivičnog djela mučenje i ubijanje životinja, i novčanih kazni za počinitelje prekršaja iz zakona o zaštiti i dobrobiti životinja postoji niz mjera u cilju sprečavanja recidivizma kod mučitelja i ubica životinja, a to su:

1) Mjera oduzimanja životinje ili više životinja izvršiocu krivičnog djela ili počinitelju prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Ovu mjeru propisuje večina pravnih sistema pa tako i pravni sistemi država bivše države.

2) Mjera privremene ili trajne zabrane držanja životinja se u zavisnosti od težine krivičnog djela ili prekršaja propisuje na određeni vremenski rok ili dolazi do trajne zabrane da osoba posjeduje životinju.

3) Zabrana držanja određene djelatnosti, ovu mjeru poznaju razvijeni pravni sistemi, a manifestuje se na način da ukoliko je kroz vršenje određene djelatnosti konstantno kršen zakon o zaštiti i dobrobiti životinja i ranije propisane mjere nisu spriječile to, dolazi do obustave djelatnosti u sklopu koje je došlo do patnje i/ili uginuća životinja (npr. ukoliko određena farma djeluje protivno odredbama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i životinje na toj farmi su izložene torturi, a odgovorne osobe su toga svjesne i nisu poduzele ništa da se to sprijeći, može doći do zatvaranja farme i zabrane vršenja te djelatnosti vlasniku).

Gore napisane ove mjere Zakonske, osobno mislim da je bitno kako m kao pojedinac možemo se uključiti i prijaviti ovu vrstu zlostavljanja prema nedužnim bićima.

Ali isto tako ako je netko bio prijavljen za zlostavljanje, ili je platio novčanu kaznu ili je dobio kaznu zatvora ovisno o težini zločina, možda smo spriječili da ne dođe do novog prekršaja, a isto tako mislim da postojanje kazne odvraća ljude od činjenja krivičnih djela. To je opća prevencija …

Pod samodestruktvnim u ovom članku ću navesti primjere kako smo u životu, to jest u našim odlukama, neobično harmonično samodestruktivne.

Možda kao tipičan primjer možemo staviti čovjeka koji je izuzetno kvalificiran, dobro napreduje u svom radu, puno ulaže u sebe, itd. Međutim, onda negdje u kasnim dvadesetim godinama na skoro korak da postane najmlađi potpredsjednik u svojoj tvrtki, on je učinio nešto krajnje nepoželjno, uustvari uprska cijelu “stvar” i na kraju bude otpušten …

Naravno, budući da imamo dobre reference, odmah se zaposliti u drugu tvrtku i početi raditi, napreduje, velika brzina i 29 godina umjesto da unaprijed, napravi nešto nečuveno i uprska cijelu stvar i dobije otkaz. I opet, što ponovi treći, četvri staviti dođe do spoznaje da se kreće nekom “harmonično samodestruktivnom putanjom, zapravo mazohističkim putanjom”.

Navesti ću drugi primjer mazohističko-samodestruktivnog ponašanja; mlada, lijepa, šarmantna, kvalificirana, pametna žena se uporno zabavlja s muškarcima koji su lijenci. Ljudi koji se kreću unutar ovih “obrazaca” kroničnog samodestruktivnog ponašanja često su također žrtvovali niskim zakonskim obećanjima. Često ćemo ih čuti kako govore “nisam imao / la najsretnije djetinjstvo, jer moji roditelji ipak ne čine ono što su najbolji žene”. Često je to slučaj, a da bi znali zašto “jeftino praštanje” ne daje rezultate i zašto je pravo praštanje suštinski korak u bijeg iz ovakvih ili sličnih samodestruktivnih klopki, odgovor se nalazi u osonovi ovog mazohizma.

Najbolji način da pogledamo razloge je da se vratimo natrag u djetinstvo i pogledamo psihodinamiku prisutnima kod djece, jer ono što se kod ljudi često doživljava kao psihopatologija (mentalno oštećenje kod djece) često je potpuno normalno. Navestat ću kao primjer kod djeteta jedan događaj i njegovo ponašanje.

Na primjer, dijete se zove Marko, ima četiri godine i želi da pravi “pitu od blata”, majka mu kaže “Ne, to ne možeš da radš”. Ne, međutim, Marko tvrdi i kaže “Da, mogu!”. Majka mu i dalje uporno govori “Ne, ne možeš”. Na se ljutito penje uz stepenice na viši kat, lupajući nogama i odlazi u svoj sobu. Lupa vratima iza sebe i počinje da jeca. Nakon pet minuta na “jecanje” prestaje, ali je dalje i dalje u svom sobi i njegova majka pomišlja kako nešto učiniti kako bi ga “odbrobovolji”. Pošto ona zna da najviše voli sladoled, napravi mu ga puno ljubavi i popne se da donese. Ulazeći u sobu vidi kako Marko gleda u ćošak. Majka mu kaže “Napravila sam ti najdraži sladoled”, a na kaže “Nee”, izbijaju joj joj iz ruke.

E ovo je pravi mazohizam. Našem liku Marku je pružena stvar koju najviše voli na svijetu, ali on je naprosto odbacuje. Zašto? Razlog leži očito u tome što je, u tom konkretnom trenutku Marko znatno više obuzet mržnjom prema majci nego ljubavlju prema tom istom sladoledu. A u tome se krije mazohizam. Ustvari, on je prerušeni sadizam, prerušena mržnja, prerušeni bijes.

Samodestruktivni ljudi koji se odluče da potraže pomoć dolaze na terapiju na „igru optuživanja“, a što to ustvari znači?

“Pogledajmo kako su me roditelji upropastili“. Ako je to ona kost koju glođu (a, upamtite, oni uvijek glođu sami sebe) njihov primarni, tj. nesvjesni motiv jeste da pokažu svijetu kako su ih te bitange od roditelja upropastile. Ali ukoliko su zdravi, financijski im ide dobro, ako njihovi brakovi funkcioniraju, njihova djeca izrastaju u krasne ljude, kako bi onda mogli da kažu:
„Pogledajte kako su me upropastili“. Ne mogu to zar ne? Međutim, ukoliko je to njihova kost, jedini način da nastave da glođu ogleda se u tom koliko su upropašteni. A, jedini način na koji to mogu da promijene jeste da oproste, iskreno da oproste svojim roditeljima. Ali to je jako, jako teško. No, tada ćete uvidjeti zdravi nastavak života!

Ovo gore navedene tri primjere iz života će ih uništiti, jer će s vremenom uvidjeti da je bilo bolje da rade na putu oprosta, nego tražeći i pokazivajući ljudima “kako su upropašteni”. Iskreno moći ćemo staviti mnoge primjere u “Brlogu samodestruktivnih odluka ili ponašanja”, ali je istina i činjenica da iza toga stoji pozadina našeg djetinstva, našeg odgoja, tako da je “usađeno” duboko u nesvjesnom dijelu nas i jednim dijelom kada ljudi srljaju u takve postupke ponekad zaista mogu reći da su jedini i jedini krivci roditelji “.

 

Kolumna Objavljena na BH web portalu Hoću.ba //:

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/brlog-samodestruktivnog-ponasanja/

 

 da li su zlostavljači životinja potencijalno opasni ljudi u našim životima, pogotovo oni s kojima žive, naravno uz nedostatak empatije, kao jedan od razloga zlostavljanja, danas nauka dolazi i do saznanja da ima i biološke mogućnosti da se osobe / e postanu zlostavljači životinja.

Ići ćemo malo dublje kako se psihijatri mogu bolje razumjeti, iako je teško da nagađaju šta kod ljudi može biti uzrokovano neprimjereno ponašanje prema životinjama, ali su za to najčešći razlozi traume iz djetinjstva, sputavane frustracije ili nešto treće. Tanka je linija koja se povlači između genetske participacije, socijalnog odgoja, iskustva i nefunkcionalnog roditeljskog odgoja, pa nikad ne može  točno odrediti što je konkretni “okidač” za  ovu vrstu agresivnog ponašanja.

Isto tako uz navedene gore razloge ja osobno mislim da treba navesti i drugi razlozi koji uvelike daju Doprinos za mučenje. U manjim sredinama čak i negdje i ja “čin hrabrosti” uzeti psa privezati ga za automobile i vući dok ne umre, onda isto tako ću navesti primjer iz moje bliže okoline gdje je susjeda (bila sam vrlo mala), ali se sjećam se privezala crno- bijelog psa, mislim da je bio tornjak, za jedan drvo okrenute glave prema tlu, te uzela motku / štapa i tako ga udarala dok nije umrla, da to mi slika od glave nikad neće moći izaći. I još je iritantnije u ovome primjeru što je ta žena “u društvu uzorna katolkinja” jer posjećuje svaki nedjeljni crkvu i masu … Moram još navesti primjer jer pišući mi nadiru suze, tuga, očaj, bijes. Ja sam osobno imam kući osam pasa, a pretežno sam da psi mješanci manjeg rasta, koji su nekim slučajem došli ili dolutali u moju dvorištu i ja sam im pružila dom. Prvi slučaj trovanja sam imala 2012., u tjednu dva puta, i drugi slučaj vagine tri mjeseca, par puta u nekoliko dana. U prvom slučaju su mi optrovali dva psa, jedan je uginuo, drugi preživio, a isto tako je i prije par mjeseci, od dva psa jedan je uginuo, a drugi jedva preživio …

Oni ljudi koji imaju životinje, kučne ljubimce ili općenito znaju kako je harmonija sklada, ljubavi, naklonjenosti, privrženosti, vjernosti itd.

Proživljavajući trenutke, sekunde u veterinarskoj stanici, da li će se spasiti, traju vječnost, da ne govorim koja je njihova patnja njihova danima…

Da da… TEBI GOVORIM MUČITELJU ŽIVOTINJA… za mene si POŠAST, ali kad-tad će ti to doći na naplatu, nemoj misliti da ćeš proći nekažnjeno, ne govoreći zakonski, jer koliko znam Zakon o zaštiti životinja u BH je usvojen 2009. godine, i očito se minimlano primjenjuje, jer sam prijavila trovanje nadležnom MUP-u, u prvom slučaju kao i u drugom koji je poslije proslijeđen kantonalnom Tužiteljstvu. Koliko sudstvo može uraditi, to jest pitanje je koliko su uopće djelotvorni, je za sada poražavajuća činjenica.

No, vi kao pojedinci, kao grupa, kao društvo možete reagirati, utjecati, dati svoj primjer itd., smatram i više nego zakonska regulativa.

Gore sam rekla da je za mene ta osoba/e „POŠAST“, ali radi se zapravo o agresivnosti koj je je oblik ponašanja koji podrazumjeva namjeru da se nekome nanese šteta ili bol i da se pokaže dominacija nad slabijim bićima. Korijeni ovakvog ponašanja mogu se naći u djetinjstvu, kao naučeno ponašanje za rješavanje konflikata… kao što sam u prvom članku objasnila.

Zlostavljanje životinja označava mučenje, zlostavljanje, zanemarivanje ili nepotrebno ubijanje životinja. Pojam se odnosi na to su dvije različite stvari: kazneno djelo i psihološki fenomen. Može biti pokazatelj opasne psihopatologije koja se može odnositi i na ljude.

Aktivisti za prava životinja često tvrde da je odnos prema živim bićima pokazatelj zrelosti društva .

 

Kolumna Objavljena na webu BH portalu Mreža Mira //:

„MUČITELJI PASA – Tko su ti patološki bolesnici“ II dio