Kako sam naslov govori, kako možemo ubiti Boga? Svakim danom nažalost ovog našeg osiromašenog duhovno, emocionalnog, intelektualnog, religijskog života, zajedno sa paktom đavola u nama ga ubijamo..
Što je definicija Boga:
Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine. Princip vjerovanja u jednog boga je monoteizam, a u više politeizam. Vjerovanje u boga zove se religija, a obredi u njegovu čast bogoslužje. Poricanje postojanja zove se ateizam, a sumnja agnosticizam. Neke religije predstavljaju boga u likovima mješanaca životinja i ljudi, divovskih ljudi i sl., a neke druge smatraju da je uvredljivo boga predstavljati u fizičkoj formi. Druge propovijedaju da je bog apsolutno dobro biće, dok druge misle da je on iznad ljudskog shvaćanja moralnosti.
U ontološko-teističkim sistemima pojam Bog (lat. deus, od divus = blještavi, indoeuropski deiw = svjetlost, svijetliti) se vezuje za transcendentno odnosno imaginarno biće, čiji se odnosi sa čovjekom definiraju različito, u zavisnosti od tipa vjere. U monoteističkim religijama i filozofskim pravcima, Bog predstavlja sveto, uzvišeno, vječno i beskrajno biće koje je stvorilo svemir i čovjeka. Monoteističkom shvaćanju Boga prethodi animizam u prvobitnim zajednicama, animizam u okolnom svijetu percipira nadnaravno kao energetsku ili magijsku silu, potom i politeizam, kad je mnoštvo antičkih bogova, božica, polubogova i demona djelomice poprimilo i ljudske osobine. Panteizam je filozofski pogled na ideju i koncepciju Boga. Panteizam se vezuje i za drevni hinduizam, koji se zbog velikog raspona i različitosti svog učenja može smatrati i monoteističkom i politeističkom religijom. Jedina velika svjetska religija koja unutar svog učenja nema koncepciju Boga je budizam.
Igraju se bogova
Podsjetilo me to na mnoge razgovore s vrlo utjecajnim ljudima politike, da ne kažem stratezima svjetske politike i događanja, koji se igraju bogova, gospodara ljudskih života i života cijelih naroda. To nije božje sjeme, to nije božji trag. Ima mira i u groblju, ali mi nismo još u grobovima. Ima mira i među robovima. To je ropski mir. A, mi nismo robovi i mi kao kršćani se osjećamo slobodno. Ako vas je sin božji oslobodio onda nemate pravo biti ničiji robovi. Morate nastupati slobodni, u ime božje, morate druge ljude poučavati da i oni se ne smiju praviti ničijim robovima, da ne smiju nikoga porobljavati. Uvijek ću govoriti u ime obespravljenog svakog čovjeka, jer je svaki čovjek moj brat i za mene zaduženje. To mene uči moja vjera, to je prkos Bogu…, kazao je biskup Komarica.
Čitajući ove riječi biskupa Komarice, dolazimo svakodnevno do pitanja ima li tu kraja? Ima li kajanja? Ima li svjetla u tami? Kako smo postali takvi da se osuđujemo igrati BOGA?? Otkud nam to pravo… Dolazi vrijeme kada ćemo sa lakoćom liječiti najteže bolesti, kada ljudi neće umirati od raka, propalog srca i kad će se životni vijek drastično produžiti. Zemlja može da hrani 60 milijardi ljudi, ali ne sa ovom tehnologijom. Sasvim dovoljno da se život proširi na druge planete. Čini nam se daleka budućnost i nećemo to doživjeti, ali čovjek i dalje napreduje, neće se zaustaviti na kompjuterima i Apple telefonima.
Bog je mnogo veći nego čovjek, pa nema ništa od svega ovoga ako Bog sve ovo ne dozvoli.
Kolumna Objavljena na BH portalu Mreža Mira//: