Žene,supruge, partnerice, ljubavnice….STISNITE ZUBE

Ovo ne moraju biti pravila o kojima ću pisati o ovoj Članci, ali za neke žene mnoge činjenice mogu biti teške, iako one ne žele da priznaju jer prikazivaju drugu stranu partnera / partnera kao da je očarana / očarana.

Počinjem od onoga da smatram da se ljudi ne mjenjaju, zbog partnera ili partnerice će se pretvoriti u leptira…ali ipak Vuk ostaje divlja zvijer..

Ovo su Činjenice, te svaka žena koja ima svoje dostojanstvo, stav, i općenito samouvjerenost će prijeći preko ovoga//

 

1-Trebate prvo da prihvatite sebe-onda Vam život moze biti ispunjen sa mnogo strana,

2- Današnje žene/djevojke se dotjeravaju da dobro izgledaju da im je vanjski izgled “ulaznica” za “upecati” dobru ribu…ali morate znati da mladost, ljepota, zgodno privlačno tijelo, izazovni izgled nije dugoročan…Nije tako….STARITE budite svjesne toga…

 

3-Puno je žena koje izlaze i djevojke s mladima, koje na prvom / drugom trećem izlasku nemaju zajednički dodirni točki …
MAKNITE SE OD NJEGA / NJE …. nemojte gubiti vrijeme, neće vam ništa dobro od toga proizlazi samo sebe zavaravati.

 

 

 

4-Visoki standardi koji su za nekoga visoki standardi vrijedi isto i za muškarce i za žene-Nepobjedivost za vezivanje, veze i straha od njih …

 

5-Drage žene koje ste odlučili da se udaju, pa ste 24 sata na dan sa tom mišlju .. PRESTANITE … prije želje za udajom trebali biste imati potrebu da volite … onda su vam vrata otvorena

 

6-Oženjeni Muškarci- Što vi radite sa drugim ženama ??? Mogu razumjeti da se ljubav može dogoditi i da ću uvijek podržati, jer ne znamo što se događa u životu nekih ljudi. Ali oni koji lutaju Znate da kad kupujete Ribu idete u ribarnicu, meso u mesnicu …

Dovoljno vam je jasno?

 
Ovo Oženjenom muškarcu ne treba žena – Ona je u njegovoj kući.

 

7-Ako ste u Vezi neko vrijeme i imate svoje planove da želite produbiti odnos u brak ili zajedničko stanovanje itd, trebate ga pitati napokon-Ako je on / ona nije spremna za to znači da je vrijeme da svatko ide na svoje stranu ..: Ali, naravno, da uradite na fin, pristojan način … Točno teško će vam biti dalje što dalje ako budete išli duže? Više će Boljeti ..

 

8-Drago je za žene koje ste domaćice / spremačice / odgajate djecu / ima još puno toga, Vi ste godinama sjedili u kući … i to postaje degradirajuće … Izidjite, bavite se sobom, hobijima, druženjima, i mnogo drugoga

Najvažnije od SVEGA –

 

NE PLAŠITE SE BITI SAME / SAM … jer ili vam je dobro zajedno ili razriješite, jer smatram da “normalna osoba ne produžava vezu / brak / odnos u kojem se ne poštuje!
Jer Jeste Jedinka u ovome svijetu …

 

Žene, supruge, partnerice, ljubavnice…. STISNITE ZUBE

 

Shizofreničar pred crkvom

Prizor koji mi ne izlazi iz glave … jedan poslijepodneva sa kolegicom idem na jedan svetište u susjednom gradu gdje ćemo prisustvovati svjedočanskim i euharistijskim …

Sjedim na jednoj klupi prije crkve, gomila ljudi prolazi, i toj gomili i hrpi ljudi koje ne doživljavam vidim jednu osobu koja stoji pored ulaza u crkvu ..

Prvo što vidim je da je to druga osoba od ostalih …  zašto?

Zato što vidim da nešto odskače od “ove gomile” … i uočavam muškarca negdje 40-ih godina možda starosti, sam u jednoj maslinastoj boji poduže jakne, s dubokim onima starim naočalama koje su prije nosile, traperice … Ništa od toga nije skrenulo moj pogled već njegovo držanje, vidim da u ruci drži cigaretu koju svaki trenutak usadava u usta točno zbog velike nervoze ili anksioznosti, nemirnog i skučenog pogleda, vidim da sam nema nikoga pored njega.

Pored klupe gdje sjedim, djevojka i mladić pitaju ih da znaju ovaj čovjek koji stoji pored ulaza u crkvu, a mi odgovaram da ne poznaju, razmišljam kako ću mu prići.

No, međutim, želim pričekati još nekoliko minuta da vidim kako ljudi reagiraju na svoje sreće da otpustiti, to jest ispovjediti se.

Prolaze ljude pored njega kao da ih nitko ne vidi, ali razumijem ih, jer ipak moraju stići na vrijeme da ih netko vidi, moraju sve rengskim očima memorirati koji su vidjeli pa poslije malo “bezbolno gnjaviti” …, ali naravno ima ljude koji zaista od srca idu na pravu euharistiju i koji su istinski vjerni … Žalim što im je svaki dan sve manje, ali to je tema druga …

Vidim poneki ljudi zastaju da se popričaju s njim, netko mu da novac, netko mu ostavlja kutiju cigarete, ali gledam ljude koji mu daju nešto novca ili cigareta, i mislim da su ljudi koji su iz radničke klase, obiteljski, ali oni Što su takozvane “kvazielite” ili “kvaziposlodavci”, neće ni da ga pogledaju, idu u crkvu da kažu svećeniku svoje sine, i da kažu kako oni i nemaju srama, kako pomažu onima kojima je pomoć potrebna.

Kažem ja kolegici da me pričeka jer ću se približiti, ali kako imam malo iskustva s ljudima koji imaju psihičke ili intelektualne poteškoće u ovakvim situacijama, najbolje je prići prirodnije i početi neku temu. Tako sam ja prišla i rekla “dobar dan ja nisam iz ovoga grada znam li kad počinje ispovijed”, i tako je započeo razgovor, drago mu je što priča s nekim nepoznatim, drago što se može otvoriti, kako ga gledam u očima vidim straha, nemir, drhtavicu, duboki izgubljeni pogled.

I kaže da je 35 godina da je iz ovog grada, da ima dijagnozu “shizofrenije” da mu je dijagnosticirana prije mnogo godina, kaže da pije terapiju za dijagnozu, ali da mu je inače loše, kaže mi dolaze mi crne i svakakve misli u glavu. Kaže nemam novaca da kupim cigarete (inače cigarete umanjuju stres, nemir, tjeskobu itd., Mislim da svaki normalni psihijatar pacijentu tko piši reći ce da može, olakšava koliko-toliko), živi kaze sa roditeljima, nigdje ga nitko neće zaposliti …

TKO ĆE NJEGA ZAPOSLITI SA DIJAGNOZOM PSIHIČKOG OBOLJENJA …  naklon do poda tko to uradi !!!!!

Meni kroz glavu prolazi tisuće razmišljanja, jedan mladi život, u ruralnoj provinciji, koji ga ljudi mahom zaobilaze, na stoji / čuči sam u svom bolesti, bez empatija, bez riječi podrške, bez IČEGA što bi ljudi trebali drugima dati tko je bolestan …

I da smo mi ljudi pred CRKVOM, pred kojom na ulazu stoji bolestan čovjek, i ulazimo bez trunke savjesti da mu uputimo lijepu riječ, pet minuta vremena … NE … NE … NE … Mi idemo u Crkvu otpustiti naše sine, biti bolji, poslušniji , pokorniji.

Napisala: Žana Alpeza

Kolumna objavljena na web portalu BH Mreža mira //

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/shizofrenicar-pred-crkvom/

 

Ja ne volim riječ grijeh

Ja ne volim riječ grijeh….ta riječ ustvari podrazumijeva da nam se sudi i da smo proglašeni krivima..

Tokom naših života tokom naših stoljeća / puno pogrešnih pogleda i tumačenja su se nagomilali oko takvih riječi što je ustvari – grijeh, ali usred neznanja, usred nerazumijevanja, ili možda nekakvih želja da se stvari kontroliraju, ali one sadrže samo srž istine. Trebali bi da pogledamo da iza takvih tumačenja da prepoznamo realnost, jer da ne bi ostali zaglavljeni na nivou same riječi.

Riječ nije ništa drugo već sredstvo za postizanje cilja…

Riječ predstavlja apstrakciju, možda predstavlja putokaz ili krije nešto iza sebe… Ako na primjer uzmemo neku riječ recimo „orah“, možda ste puno čitali o njemu, o njegovim ljekovitim sastojcima, uticaju na zdravlje, korištenju za razne slastice i slično, ali ako ga niste probali vi nećete biti vezani za njega… Isto tako ovo vrijedi iz obrnuti slučaj: ako vam se kojim slučajem ili situacijom nije dopala riječ „orah“ to vas je moglo spriječiti da ga ikada probate..

Što želim reći ako Vam se neka riječ ne sviđa, ne odgovara Vam, odbacite je, zamijenite je sa drugom onom koja vama odgovara… ovo vrijedi za naslov ovoga članka, ako ne volimo riječ „grijeh“, onda to nazovimo nesvjesnim, nazovimo ludilom, možda će nas to više približiti istini, realnosti koja stoji za riječi, od dugo upotrebljavane riječi kao što je grijeh, i gotovo da neće ostaviti prostora za krivicu.


Kao ljudska rasa treba li nas vrijeđati da smo pobili više od sto miliona pripadnika svoje vrste samo u dvadesetom vijeku????

Moramo biti svjesni da sa čovjekom dominira „egoistični um“…. Otvorimo malo oči… Što vidimo??

Pogledajmo strah, očaj, pohlepu, nasilje koje vlada svugdje… Pogledajmo monstrume, okrutnost i patnju nevjerovatnih razmjera koje ljudska bića nanose jedni drugima, i nanose i ostalim bićima na ovoj planeti.

Neću osuđivati! Samo gledati“ to je grijeh… to je ludilo… to je ono nesvjesno…

Prvo pogledajmo svoj „um“, u njemu je korijen tog ludila… koji ako ne vladam osobom vodi u grijeh.

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljena Kolumna na BH web portalu  Mrezi Mira 27.08.2017.//

Nisu svi PSIHOPATI u ludnicama, neki su i na sastancima, neki u bračnim krevetima

Da, kao što sam naslov govori … ne moraju “psihopati” biti u sobama za psihoterapiju ili u klinikama za liječenje, možda je baš vaš bhat, susjed, ljubazni trgovac, itd., Možemo nabrojati, taj “psihopat” .. Da ali kako Prepoznaj ovo Vuka obucenoga u odijelu sa čvrstim stajalištem, uspravnim hodom, itd.

Osobe sa ovakvim ponašanjem, to jest ja kažem zaista “dijagnozom”, ne mare za druge, nemaju empatiju prema drugima, emocionalna udaljenost od drugih je najčešća osobina koju imaju psihopati. Ne osjećaju empatiju prema drugima. Ljudi s ovog vrstom poremećaja zaokupljeni su vlastitim mislima i nemaju vremena za bilo koga drugoga i ne štete štete nanesene drugima svojim djelima.

Ne osjećaju se ni krivnju zbog svojih ponašanja, a ne osjećaju ni strah kao ostali ljudi.

Ali ako imate nekoga na sumnju, recimo svaki dan ima šefa / šeficu koji je hladan, ovdje je s druge strane vanjski svijet je besprijekorna … Vrlo dobro znaju zavarati ljude, manipulirati s njima itd.

Ajmo ovaj Vuka / Vučicu prepoznati i učiti simptom

…. Teško ih je prepoznati ‘na prvu’. Često, su vrlo privlačni, na trenutke, rekli bismo i neodoljivi. Međutim, kada jednom krenu crpiti vašu energiju, ne staju, ruše sve pred sobom… Ne dajući ništa zauzvrat, iscijedit će vas do kosti, potpuno ogoliti… Radi se o poremećenoj ličnosti, za koju je tipično odstupanje u reakcijama na poticaje: te su reakcije nesrazmjerne, neobične ili složene. Obično se radi o osobama nesposobnim da razumiju osjećaje drugih. Zahtijevaju goleme iskaze ljubavi i odanosti, ali nisu sposobne ponuditi isto zauzvrat.

Psihopate odlikuje prividno dobra inteligencija, snalažljivost, zabavnost i šarm, ali i manipulativnost, nepouzdanost, impulzivnost, egocentričnost, neiskrenost, siromaštvo emocija, bešćutnost, nedostatak krivnje i srama te antisocijalna ponašanja – uništavanje imovine, prijevare, krađe, nasilje. Ne podnose dosadu te stalno traže uzbuđenja (ovo zadnje za krađu, nasilje itd., ne mora biti tako često…).

Mnogo ih zovu „energetskim vampirima“, ali ja ću u ovome tekstu ipak odabrati riječ “Vuk“..

Ajmo vidjeti šefove/šefice/ili one na visokim pozicijama / političkim, vojnim, itd..

Msilim da po meni je to što je jako izraženo je „GLAD za MOĆI“….to teško mogu obuzdati…

Psihopate često privlače utjecajne pozicije preko kojih mogu ostvariti svoje potrebe za kontrolom i manipulacijom drugim osobama. Zato se takve osobe najčešće najugodnije osjećaju kada rade u tvrtki u kojoj postoji jasna hijerarhija i radna mjesta putem kojih je moguće kontrolirati što veći broj ljudi.

Ukoliko vaš šef ima tendenciju da sa zadovoljstvom ‘gazi’ ljude kojima je nadređen, a istovremeno se ‘uvlači’ osobama kojima je on podređen vrijeme je da razmislite o nekim promjenama.

KAKO SU DOBRI GLUMCI / Ma kakav OSKAR / mislim da mozak psihopata funkcionira drugačije od naših. Posebice dio mozga koji je odgovoran za emocije, pa tako psihopati često ne osjećaju strah, nemaju osjećaj žaljenja i ne reagiraju kao normalne osobe. Takve osobe često glume da im je žao ili da se boje samo kako bi manipulirale drugim osobama.

Podmetanje drugima /…. Uživaju u tome/

Psihopati su obično dobri odvjetnici i iznimno su vješti u izbjegavanju preuzimanja krivnje. Ne samo da nikada neće prihvatiti krivnju, već su takve osobe sklone manipulirati dokazima kako bi krivnju prebacili na druge. Šefovi psihopati uopće nemaju grižnju savjesti koristiti svoje zaposlenike kao ‘štitove’ ukoliko njihov status u kompaniji postane upitan.

Narcizam /… Psihopate često pogoni njihova želja za ostvarenjem sebičnih interesa. Iako će često lažirati osjećaj brige za druge i djelovati toplo i obzirno, riječ je o pripremanju terena za iskorištavanje u budućnosti. Takve osobe često prekidaju veze i prijateljstva bez ikakvih upozorenja, i to nakon što ustanove da im te osobe više nisu od koristi. Ukoliko je vaš šef sklon dijeljenju otkaza bez nekih posebnih razloga vrijeme je da počnete tražiti novo radno mjesto.

Obmanjivost /… Psihopati jednostavno ne žive po istim moralnim načelima kao i većina drugih ljudi, te osjećaju iznimno malo krivnje ili tjeskobe zbog izrečene laži.

Takve osobe upravo zbog nedostatka kajanja te vlastitih interesa stvaraju mreže laži koje su detaljno razrađene. Ako je vaš odnos sa šefom pun ‘nesporazuma’ i ‘lažnih pretpostavka’ bilo bi vrijeme da se suočite s pravom istinom.

Parazitsko ponašanje /… Baš pravo parazitsko ponašanje… Bez obzira igraju li na šarm ili manipulaciju, psihopati su korporativni vampiri i spremni su napraviti sve kako bi iz drugih izvukli kreativna rješenja i ideje i predstavili ih kao svoje. Najčešći trik jest da vam takva osoba ‘povjeri’ neku malu vlastitu ideju s namjerom da vi iznesete bolji prijedlog. U tom trenutku ta ideja postaje ‘vlasništvo’ psihopata.

Pretjerana kontrola: Već smo ustanovili da psihopati nemaju previše emocija, a šefovi psihopati svoje zaposlenike vide kao figure na šahovskoj ploči – potrošne i suvišne. Psihopati vole manipulirati ljudima na način da poskakuju na svaki njihov mig, pa čak i ako nemaju neke osobne koristi od toga. Ukoliko često razbijate glavu i pokušavate shvatiti racionalni razlog za postupke vašeg šefa prema vama – odgovor je možda jednostavniji nego što mislite…

Manipulacija emocijama /… sa Dušom „Kameleona“. Psihopati su socijalni kameleoni i mogu se vrlo laku uklopiti u bilo koji psihološki aspekt ukoliko od toga imaju koristi.

Koliko ih je samo na pozicijama vlasti, menadžera, političara, bankara, odvjetnika, itd…..

Nemojte pogriješiti – psihopati djeluju pouzdano i psihički otporni, no zapamtite NE ULAZITE u peukovu mrežu, niti u igrama s kameleonima!

Napisala: Žana Alpeza

 

Kolumna Objavljena na web portalu Mreže Mira BiH na vezi //

Nisu svi PSIHOPATI u ludnicama, neki su i na sastancima, neki u bračnim krevetima

 

Lekcije koje nas nisu učili u školi

Žana Alpeza

Budimo ljubazni! Koliko samo znači kada se nasmijete, pozdravite i upitate na šalteru blagajnicu “Jesu li danas umirali?”. Još malo će kraj radnog vremena. Kako joj je drago .. A mi dođemo namggođenog lica, tromog hoda, pognuti, bez da kažemo “Dobar dan” ili “Doviđenja”. Nema izprike neljubaznosti. Ne možemo znati kako se netko osjeća. Da li smo mi hodajući rendgen pa možemo vidjeti što se nalazi u glavi, srcu, duši jednog pojedinca, pa otežavamo situaciju / okolnost. Ne možemo, ali radimo opet i opet. Tko će znati što se nalazi u dubinama stijene zatrpane u klisurama duboko u duši ili svjetlosti koje svaki novi situacija se trudi da izađe.

Potrudimo se nekome uljepšati dan. Koliko puta sam vozeći se sjeli nekoga tko stopira.. i ono što ostaje je da me toliko blagoslovi sa lijepim dubokim riječima, zahvaljuje se neprekidno što smo ga/ju povezli, čak i jedva iziđe iz auta, jer se toliko zahvaljuje… kako divan osjećaj..

-Loše stvari se ne dešavaju dobrim ljudima… U nama je neprekidna borba dobra i zla,  demona i anđela… kako gledamo na to ovisi koliko smo svjesni te činjenice,
Moramo pronači LEKCIJE koje su zakopane u PATNJI… one su tamo.

Plačimo više! Tko će plakati o čemu ja pričam? Ali plakanje tako našu psihu oslobodi od one negacije , one potisnute gromade lave. Osobno kada plačem, poslije se bolje osjećam. Nije plakanje samo iz tuge, procesa žalovanja ,itd… plakanje od sreće kada smo postigli nešto koliko smo se namučili, plakanje kada nam dijete pobijedi u plivanju, plakanje kada vidim one bore na licu stare bake, koliko je samo priča isteklo iz njih..

Budimo sebi prijatelj. Previše vremena smo sami sebi „neprijatelji“, a drugima prijatelji.. Upoznajmo sebe, odvojimo vrijeme za sebe, trenutke opuštanja, razgovarajmo sa sobom ..sve su to alati da budemo dobri prema sebi..

-Promjena je korisna. Svaki dan isti, isto ponavljanje, isti ljudi, ista mjesta, ista hrana, itd. Većina ljudi ima tu kolotečinu, u kojoj dobro funkcioniraju, idu na posao, u školu. Mozak nesvjesno upija sve to i postaje rutina. Idemo se probuditi iz sna. Kada smo zadnji put spavali ljeti vani u šatoru i gledali u nebo, hodali bosi, kupili maskotu, putovali?

Otpustimo kolotečinu.

-Imajmo suosjećanja prema svima. Suosjećati sa osobom koja je prekinula vezu, ohrabriti je, zagrliti, souosjećajmo se sa ljudima koji su po našem sudu učinili neka loš djela.
Povrijeđeni ljudi povrjeđuju druge.

Ne odbijajmo priliku. Nemojmo odbiti priliku zato što se bojimo, idemo to okrenuti u drugu stranu, upotrijebimo taj „strah“ on je nesvjesni kompas, i neka nas vodi u pravcu koji ce nam najviše pomoći da poboljšamo svoju ličnost..
Tri stvari nikada ne možemo vratiti:
-Izgovorenu riječ,
-Ispaljenu strijelu,
-Odbijenu priliku.

-Budimo zahvalni na još jednom danu što smo se probudili živi i zdravi, na današnjem lijepom danu, toplom domu, krovu nad glavom, ručku što mozemo jesti.

-Brinimo se za zdravlje. Ono je temelj na kojem je izgrađen naš cijeli život, kada je temelj slab, sve što je izgrađeno na njemu se ruši. Bolesti ne dolaze nama kao grom iz vedra neba, nego se razvijaju u nama na temelju svakodnevnih prekršaja prirodnih zakona. Počnimo graditi temelje već danas ..
-Usporimo. Mi u svijet današnjeg načina života gubimo svake godine sve više ležernost. Trčimo, kao da nema stajanja. Život je veće uživanje kada idemo ležernijim tempom.

KOLUMNA Objavljena na webu Portalu Hocu.ba //

 

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/lekcije-koje-nas-nisu-ucili-u-skoli/

 

Male sredine/provincije… Kome reći da si u mukama?

Živ si, živis ali si na lomači … nemaš kome reći što te muči …

Kako reći da te nešto muči, jer sutradan će vijest da se proširiti kao zaraza, pogotovo ljudi koji imaju psihičke ili neke druge slične teškoće.

Kao da ljudi znaju što su  kriteriji “ludila “, ali oni su ti koji su odmah uspostavili dijagnozu, a to je “LUD JE” …

Velike gradove, veće sredine da lakše i bolje podnose, imate mjesta, mjesta gdje se sakriješ … a kako da uraditi u selu, svaka baba je na “prozoru” iza zavjese da joj slučajno ne bi nešto promaknulo, u gradu ljudi imaju svoje Poslove, Svoje hobije, svoje kućne ljubimce, uopće se ne obaziru, svatko ide svoj putem.

Još uz to ako saznaju da “ne daj Bože” imaš problem koji je sramota za cijelo selo, od njega će još dodati još barem jedan brdo …

E, sad možemo da se pitamo Zašto ???

Da li je taj čovjek taj mladić / ta djevojka birala njegov nesreću, njegovu bolest, tugu … Kome uopće da se obrati, imaš li prijatelja s kojima bi podijelio svoje tegobu (da imaš, dok mu kažeš i poslije ga nemaš) Ili rodbini, Neee, nikako nemoj da se slučajno pročuje kroz selo (sve samo stavljati pod teph) i tako skupljati i skupljati …

U redu, pretvorite se koliko je moguće s lažnim osmjehom, da je sve u redu, da ne postoji nikakav problem, pa samo u “Začarani Krug” …. Jedino utočište je  “Usamljenička tvrđava” …

Tu znaš da ti nitko ne može ništa, sam si / sama u svojim demonima što ti trgaju dušu, osjećaji, tijelo polagano, sve … a KOME REĆI ??
Od ove smrade tračeva, neznanja, mržnje, primitivizma oni dobro kotiraju u svojim gradskim tvrđavama, trag ide od kuće do kuće, živjeti sa šaputanjima i ostalim primitivnim gnjavama …

A gdje su ti dobrice koji su se odazivali svima da pomognu, na svakoj vrsti ne daj Bože da susjed ne pomaže … a ne kada treba pomoći onima koji su na mukama u takvim situacijama. Oni su primitivni, ali lukavi grabežljivci, neobrazovani seoski kvaziintelektualaci,

Ne može se ni boljeti, mučiti kao provincija, koji svojim smradom svakoga dana uništava život.

Napisala: Žana Alpeza

 

Kolumna Objavljena na Web portalu Mreža Mira // link:

Male sredine/provincije… Kome reći da si u mukama??

 

ISCJELITELJI NEPOMIRENJA i PROŠLOSTI

ISCJELITELJI NEPOMIRENJA i PROŠLOSTI

Piše: Žana Alpeza

Korov koji donosi nepomirljivost raste na svim poljima ljudskog života … Kako korov ulazi na vrata u naše živote, prenose ga na našu djecu .. Koliko li je uništeno životna snaga, od ovog korova, jer je toliko nepopustljiv da je zavladao u Dušama djece, mladih, starih … ali najgore je što je ovaj korov među narodima, državama, djecom, ženama, u obiteljima ….

Svaki dan se u našoj državi susrećemo barem s nekoliko primjera bez priznanja krivnje, odgovornosti, a imamo li onda pomirenje … Oni koji se nalaze u poljima nepokirljivosti iskorištavaju urođen strah “robova” i meteža kako bi opravdali zakone nametanja koji su za Mnoge neprihvatljiva.

Neću se osvrćati za ove korove “zla”, jer su oko mene iscjelitelji nepomirenja …. oko mene su oni koji stvaraju nove nade, nove prilike, nove načine pomirenja. Oni su oprostili, oni nas uče kako bismo se sklonili od stvaranja nove nepravde.

Pomirljivost je nešto što su oni naučili da nije slabost, nego poštivanje drugih uvjerenja, prihvaćanje drugih s njegovim slabostima, manama, i dobrim stranama ljudskosti. Oni nisu ovdje da uništavaju “neprijatelje” da uništavaju “nepomirljive” … Oni znaju da nepopustljivost u društvenom zajedništvu u našoj bh. Društvu među narodima, među susjedima, rađa sukobu s nesagledivim posljedicama.

Oni znaju da je suprotnost od nepopustljivosti u čovjeku, u komšiju je odbacivanje očaja .. oni su naučili da je suprotnost od nepomirljivosti ljubiti čovjeka negoli ga uvrijediti, da mu treba dati priliku, da mu treba vjerovati, i najvažnije prihvatiti ga.

Oni su otvorili vrata “otvorena” svima … znaju da nije lako uputit riječ ” onima na tronu vlasti ” ..Znajuči da ih i ne treba bilo kakav savjet ili riječ, jer oni sami sebe smatraju nepogrešivima.

Ne možemo reći da su oni na vlasti svi u istom “košu”, imaju savjesni nositelji vlasti, njihove zadatke, gdje se brinu za čovjeka, do sazivanja situacija, do suočavanja s nedavnom prošlom itd …

Koliko oni mogu uraditi … očito ne puno, govori nam svakodnevnica, govori nam i situacija koja se ne mijenja.

Ali upravo smo mi  “iscjelitelji”  nepomirenja koje svakom svojom atomom bića, svojim djelima, svojim mislima mijenjamo netreperljivost, grčeve prošlosti, ostatke na olupinama mora od naših ožiljaka.

Mi smo ti koji će pomoći jedni drugima u izgrađivanju i “klijiranju” našeg dobra, u otkrivanju drugoga, drugačije, jer smo naučili na trnovitim putem.

 

Kolumna Objavljena na web portalu //

Suočavanje s prošlošću Balkan //

http://www.dwp-balkan.org/bh/news.php?cat_id=4&text_id=359

 

 

Jesmo li potpisali pakt sa đavolom??

Znamo da se život može promatrati na razne načine …

Cijelo Čovječanstvo je zatvoreno u titanskoj borbi protiv “Dobra i Zla” … između “Boga i Đavole” …

Kao individue ljudska “Duša” – ona je ta koja je mjesto ove borbe ..

Kada malo dublje analiziramo, ustvari misao čovjekovog života se akreće se oko te borbe ..

Horovi anđela, i sa druge strane gomila đavola prate svaki naš misli, odluke, poteza, itd. S jedne strane đavoli da radimo ovako (drugi put anđeli nas tjeraju na svjetlo …

Vratimo se na trenutak u doba Kopernika, i mnogi drugi koji su izgorjeli na pijesku jer su imali drugačije pogledanje “nešto” drugačiji pogled, itd … tisuće i tiusće žene su spaljeno na lomači jer su prošli na polja brati ljekovita bilja (jedan od primjera ) Koji su koristili kao čajeve itd., A da su dodijeljeni da je vještica i da ima nadnaravne moći, da jest da je sklopila pakt sa đavolom ..

Koja Ljudska izopačenost …

Kada malo pogledamo raskol između religije i nauke, na i nije više produktivan, mislim da ima puno razloga za to … možda je jedan od njih sam problem “Zla” koji treba da dovede do stvaranja nauke.

A što je “đavao” i koji je na “ZLO”? Ljudi često pojam Zla protumače kao ubojstvo, mučenje, itd … Ali ja mislim da ja i zlo to što ubija naš “DUH”, ubijaju se esencijalni atributi života, možda ne znam svjesnosti, autonomije, odrastanja, volje, slobode, itd.

Kako je to duboko … isto tako zlo ili đavao teži da ubije život da je životnost …

Isus je rekao da je Zlo / Đavao “Krvnik Ljudski od početka”

Je li ovaj pojam pakao s našim neznanjem, bezgranom, gorčina oholosti, mržnje, destruktivnosti, maloumnosti, idiotizma i mnogih drugoga ..

Osobno mislim da je osoba koja radi na sebi od početka, da bi vidjela “demona” i borila se protiv njega, mislim da zahtijeva mnogo kvaliteta, na npr. Intuitivnom uvidom, poznavanju teologije, intelektualnim formulacijama, poznavanjem psihijatrije, iskustvima u molitvi. Riječ “satana” ili “đavo” potiče od grčkog glagola diabalein, što znači “suprostavljati se”, ustvari riječ je značila “protivnik”.

Mislim da je ZLO moralni SUD

Napisala: Žana Alpeza

 

Kolumna objavljena na web portalu //

Jesmo li potpisali pakt sa đavolom??

 

Pogledati životu u oči

Napisala: Žana Alpeza

Ono što je većini ljudi koje znam nedostaje je volja, drskost, pozitivni bezobrazluk i spremnost da šta god da se dogodi da se prebrišu od prašine, ustanu i nastave dalje.

I najmanja sitnica je u stanju da ih razbije i baci u očaj.

Umjesto visoko podignutog glava vidiš pogled u zemlju.

Umjesto bistri pogledi i samouvjerenosti, vidiš pasivnost, bojažljivost i sklanja svima u stranu.

Vrlo ih je lako pokolebati i u svemu što se događa vidi neki loš znak, predskazanje.

Ništa od toga ne postoji, osim u njihovim glavama.

Filozofija kukanja postaje filozofija života.

Filozofija samosažaljenja postaje osnovni pogled na svijet.

Čovjeku osjećam inferiornosti, najčešće, usade roditelji. Kada se njihova nesreća i razočaranja usadi u svoje djece pokušavajući od njih napraviti svoje klonove. Preplašeni od života stvaraju se preplašene od života …

Međutim, kad se čovjek postaje svjestan sebe, postaje svjestan i svoje nedostataka. Ima sve vrijeme svijeta da radi na njima i prevladati ih. Zato je snaga bitna, volja, samouvjerenost, pokretljivost, razigranost. Posebno kad osjetiš vjetar u leđu i osjećam da nitko ne može zaustaviti na svom putu.

Kada čovjek probudi taj neustrašivi polet u sebi ima utisak da je nezadrživ.

Treba pogledati životu u oči … probuditi u sebi životnu silinu, volju, prkos i snagu, a tek onda prava pobjednička osobnost dolazi do izražaja.

Tek tada, sva raspjevana i razigrana. I to je ono što ponajviše, danas, nedostaje

 

Kolumna objavljena na web portalu Mreža Mira //:

http://www.mreza-mira.net/kutak-za-aktivistice-i-aktiviste/pogledati-zivotu-u-oci/

 

Imenovanje ZLA-Kolumna

Koliko napredujemo u civilizaciji, stvaramo svaki dan, putujemo u svemir, otkrivamo nepoznato, od nemogućeg stvaramo moguće …

ALI … nauka je propustila da ZLO imenuje jedan od predmeta podučavanja, i mislim da bi trebao dublje pozabaviti. Čak ovaj naziv Zlo se ne spominje niti u psychiatrijskom leksikonu ….

Mi se ustručavamo da nekim ljudima nazovemo Zlim; A zašto … zato što u njihovom prisustvu osjećamo ” bezimeni užas”  i odbojnost; Ali imenovanje zla nije bez nekih vrsta opasnosti ….

Kada smo bolesni idemo da uspostavimo dijagnozu i liječenje, ne da ZLO bolest? Mislim da će mnogo ljudi kad ih pitaju da je to ne. Iako postoje razlozi iz kojih se čovjek oklijeva da Zlo stavlja u kategoriju bolesti.

Da li treba ubojicu da gledamo s blagonaklonošću, e, ali moramo vidjeti da li je ubojica “sišao s umom” znači li li psihijatrijska dijagnoza? Ti ljudi nisu “mahniti”, oni ne trabunjaju, oni su uskladili svoje živote, oni su ljudi kulturnog ponašanja, rade odgovorni poslove, izgleda sve glatko funkcijera, u nekim okvirima što se traži od društvenih normi i to je taj problem što ih Je Teško Nije li teško otkriti u površnom analiziranju.

Ali kad imamo posla sa “zlim” ljudima tesko da osjećamo i dijelić razumijevanja, o našem emotivnom reakciju.

Zli ljudi negiraju patnju koji donose osjećaj krivnje – bolna spoznaja o vlastitoj greki / grešnosti, neadekvatnosti, nesavršenosti i sručuje svoje bol na druge, projektirući na njih svoje nedostatke i optužujući ih za sve. Ako oni sami ne pate, ljudi koji s njima često žive u nevolji … Jer Zli ljudi uzrokuju patnju … oni za ljude koji žive pod njihovim dominacijom stvaraju minijaturni bolestan društvo.

Tko može reći da je zli ljudi pate od ičega? Oni sigurno izgledaju kao da duboko pate, oni moraju tako izgledati jer nisu u stanju “dopustiti sebi” bilo kakav nedostatak … jer oni moraju izgledati za sebe kao da su uvijek na razini, i da sve stalno drži stvari u rukama …

Ali naravno da od njih zahtijeva narcosoidnost … ali koga zapravo zavaravaju da su na “nivou”, mi znamo da nisu.

Jer njihov kompetentan izgled je zapravo samo. Izgled to jest Pretvaranje !!!!!!

Napisala: Žana Alpeza

 

Kolumna pisma na portalu MREZA MIRA //

 

 

Imenovanje zla