Kategorija: NOVO

Piše: Žana Alpeza

Drvo je život. Drvo je kisik. Drvo je nezamjenjivo za život biljnog i životinjskog i ljudskog svijeta.

Ali to je negdje daleko u ljudskoj podsvijesti da bismo na to gledali jedno tamo negdje obično drvo.

Ali, u ovom članku ću više pisati o tome što je u našoj zemlji. Što se to dešava kada netko uzme ili pravilnije ukrade „tri metra drva“. Prošle godine, a i skoro unatrag svake godine u medijima imamo članke kojima su naslovne stranice „Ide u zatvor zbog par metara ukradenih drva da bi“ preživo zimu“ i slične naslove. Nekako mi je „udubilo“ se u sjećanje prošle godine obitelj jako siromašna negdje iz Bosne koji imaju nekoliko djece maloljetne, i otac im je otišao u šumu i otpilao drva da bi se ne bi smrznuli. Tog istog jadnog čovjeka su uhvatili na licu mjesta i prijavili policiji koja je dalje procesuirali slučaj ka sudu. Tako da je ovaj jadni čovjek osušen na šest mjeseci zatvora ili da platu ako se ne varam novčani iznos kazne oko dvanaest tisuća konvertibilnih maraka.

Slike odzvanjanju u glavi kako slomljeni otac grli djecu, i plačući se pozdravlja sa njima jer mu je na kuverti određen datum kada treba otići u zatvor na izležavanje zatvorske kazne.

Na svu sreću skupili su se dobri ljudi ,te su ovaj novčani iznos kazne skupili i platili ovu kaznu da ovaj otac ne ide u zatvor.                                                                               Izvor fotografije: zdici.info

I tako primjer iz godine u godinu ovo se dešava u našoj državi. Onaj koji ubaci u najstariji Golf I u gepekt malo drva ,uhvate ga i osude ili plati novčanu kaznu.

Stvarno čovjek da ne vjeruje, jednostavno ne može da vjeruje. Našli su ljude na marginama društva, na rubu bolesti, na rubu očaja, i na njima uče se disciplini i kao oni su ti koji rade svoj posao pa ih osuđuju jer su napravili kazneno djelo. A što je sa onim milijunima i milijunima dok ovo pišem dok se u kuvertama u skupocjenim restoranima ispod stolnjaka u kuverti stavlja po tko zna koliko tisuća eura „mita“, što je sa onim koji su otvarali, ili otvaraju fiktivne firme pa peru novce i ako stigne do suda njihovi procesi zastare, zagube se papiri ili nešto treće, što je sa onim firmama koje su otišle u stečaj, pa njihovi bivši djelatnici su na rubu gladi i siromaštva. Što je sa raznim vrstama korupcije bez koje se očito ne može nikakav posao sklopiti ? Što je sa novim radnim mjestima koje državne institucije otvaraju javne pozive za natječaj ,a već se unaprijed već pola godine čak i više se zna sa imenom i prezimenom tko će doći na to novo radno mjesto? Što je sa onima koji primaju plaće od firme ,od nekih nadležnih/upravni odbora koji su postavljeni politički ili zbog nekog drugog razloga?

Mogli bi još barem desetak stranica napisati slične primjere,a koja korist od toga?

Opet nastrada jadan čovjek, opet nastrada onaj tamo koji čeka mjesecima, godinama za radno mjesto, opet nastrada onaj koji živi od mirovine koja je minimalna da se ne mogu jedva namiriti prehambrene namirnice za jednog čovjeka, kamoli za nekoliko članova domaćinstva,opet nastrada onaj tko se ne želi upuštati u krug pakla korupcije i mita, jer želi da mu svijest i duša čista,opet nastrada onaj tko ostaje duže izvan radnog vremena jer njegova kolegica/kolega je već svoje „dupe“ uvukao šefu pa ide prije kući,i tako dalje i tako dalje.

               Izvor fotografije:zenit.ba

Jadna si državo, jadni ste institucije koje radite svoj posao da ste uzeli jadnog seljaka i prišili mu na čelu zatvorsku kaznu za tri metra drva, dok se u medjuvremenu bogataši ne ometano šećkaju prikrivši svoje podrijetlo imovine i bijedne raskoši.

https://pogled.ba/kolumne/tko-danas-ide-u-zatvor-oni-koji-ukradu-tri-metra-drva/238226

Tko može zaboraviti pahulje prvog snijega kojega pamtim.Brišući po po prozoru smrznutu rosu, s radošću gledajući prema nebu otvaram prozor i čekam prve pahulje.Nije to tako baš ni davno bilo,ali nije bilo umjetnog snijega, nakićenih  šoping centara kojima je samo cilj komercijala i zarada,a, naše glave lude samo čekaju kad će svake nove godine izići nova kolekcija novih nakita,ukrasa, dekoracija..čega već nema.

Nema čari ljubavi,nema druženja jedni s drugima,nema smijeha,nema neprospavanih noći čekajući prvi snijeg. Dragi čovječe, gdje si to izgubio tim ustaljenim putem kojim koračaš? Što te to dovelo da sve kupuješ novcem? Gdje su tvoji korijenovi ,i ne znaš kad si zadnji put bio na selu kod oca i majke,koji gledaju svakim danom u telefon što si im ga kupio kad će zazvoniti. U tom talogu tvoje brzine duša ti se gubi, gušiš i one prelijepe uspomene iz djetinjstva. Kome? Čemu? Udaljenost  nekad štipa dušu, a ne, vi niste daleko, njenu ste uštinuli ostavivši je samu sada kada nikom više nije potrebna.

Dok je valjala dobra je bila

Tko može zaboraviti svoga djeda ili baku. Onih djedovih drhtavi tanki ručica koje su cijeli život bile na polju  uzdržavajući ponosno i mukotrpno svoju obitelj.A baka, pomalo zaboravna ne sjeća se gdje je ostavila kruh da se hladi,a mi djeca skrivajući se i kradeći koji komad se potiho krijemo.Već je vrijeme ručka, baka zove nas djecu na ručak, trčeći kroz travu osjećam miris tek pokošene trave.Djed od rane zore je na polju,treba se pripremiti za zimu kravi hrana .”djede, djede ajmo kući na ručak baka zove” odzvanjaju mi riječi u sjećanjima. Polako djeco,ne trčite tako brzo past ćete, i padnemo ogrebemo koljeno,lakat,ali se ustajemo i ponovno trčimo.

Izvor fotografije: preuzeto s interneta

Zaželim se draga bako tvoga lica,i godina što sam s tobom spavala i provela. Danas to draga bako izgleda sasvim drugačije. Uvijek si negdje pod suknjom skrivala koji dinar čekajući pravi trenutak da mi daš.Bože, koliko mi je srce bilo ispunjeno. Zaželim se tvoje sijede kose, voljela sam navečer sjesti iza tebe i satima starim češljom kosu ti češljati.

Zaželim se tvoga lica, oko očiju prelijepe bore koje govore svoje životne priče. Meni nije nikada tvoje lice izgledalo staro,to je lice moje bake. Zajedno smo išle u crkvu, za misu si čuvala kao zjenicu oka svoga “misnu odjeću”.

Stavljajuću večeru nedostaje mi dodati tvoj bako i djedov tanjur,

Koračajući pješke prema crkvi ,često si znala me pitati jesi li sve ispravno obukla. U putu nam se do crkve pridruži još koja baka ,i ja potiho iza njih slušam što pričaju.

Izvor: preuzeto

To su lica mog djetinjstva, ta stara lica kojih više nema. Došle su nove generacije, one nose neke svoje izazove. Kažu “moderno doba”! Da, ali ne vidim više kako ljudi idu pješke na nedjeljnu misu, tek poneko, ne vidim zajedno dvije bake, nema ih više,kažu ovo su moderne bake. Ne vidim više sijede kose, bore na licu, drhtave ruke.

Kažu nije dobro danas izgledati “staro”.

To “staro” je ono što je moja duša zaželjela vidjeti, ne treba mi nikakav luksuz od noviteta, nahranite duše ovim kojima tragaju da naidju na to nešto “staro”. 

Najviše nadiru sjećanja u zimske duge sate i noći, tada gledam tvoj kutak ,tvoju stolicu, tvoju ćemliju ispucale dlanove, srce i duša puna ljubavi i sreće. Takvu toplinu tko ima danas je sretan čovjek.

Zaželim se bako..

Zaželim se djede…

ZAŽELI SE ČOVJEK STARIH LICA,I MJESTA GDJE MU JE U DUŠI BIO SPOKOJ!

“Sićušni  nevidljivi organizam stigao je nepozvan u moj organizam”

Piše/ Žana Alpeza

Kao i svaki drugi dan vraćajući se sa šetnje sam osjetila preznojavanje i peckajuću grlobolju. Točno tjedan dana,subota popodne , prvi dan  Nove 2022.

Nisam puno razmišljala o coroni i ako je ovo soj (omicron), nisam se cijepila za sada smatram da je prerano,no bila sam odgovorna,maska kada se negdje ide,ne dodirivanje i približavanje ka drugima,a najviše sam izbjegavala ogromna okupljanja.Svi u kući smo pozitivni na ovaj virus,i slušamo i pratimo savjete liječnika.

No,ovaj okom nevidljivi organizam je odlučio da se udomaći u mojem tijelu,očito je našao prikladno mjesto za ostati. Uzela sam kućne testove i vidjela da sam pozitivna,te se izolirala. Simptomi su mi blaži,do prvog pregleda u Domu Zdravlja Grude gdje su mi utvrdili na snimkama pluća da je  našao dom na obostranoj strani plućni krila,uključila sam samoinicijativno prije odlaska na prvi pregled antibiotik da mi tijelo bude zaštićeno,uz to grlobolja i glavobolja su istodobno stvarali i stvaraju dodatne simptome.

Zdravstveni djetanici padaju s noga

Dolazeći u DZ prvih dana Nove godine je bila strašna gužva,od uzrasta djece do starijih.Zaista sam imala osjećaj kao da je preko noći netko s neba spustio virus pa se stvorilo toliko ljudi sa simptomima.Gledajući i čakajući u DZ za pretrage prvo uočavam koliko su djelatnici umorni u zdravstvu.Pa ti ljudi su doslovno dan-noć na dežurama,na terenu,ne znam ni kad uspije uhvatiti koji sat sna.

Tim ljudima da su im ne znam koliki mjesečni prihodi ne mogu se mjeriti sa svojim pozivom i požrtvovnosti koliko pomažu ljudima.Kao i nama,u njima je ovo svako malo novonastala situacija,nove izmjene,nove nadopune i slično.

Ja im osobno i u ime obitelji dajem respect “do poda”, jer riječ je o ljudskom zdravlju i onome kako oni pristupaju pacijentima sa ljubaznošću i smirenjem.

Ljudi znaju biti nestrpljivi U ovoj nastaloj situaciji gdje je čovječanstvu zadan još jedan ispit,ne smijemo paničariti,slušati konstantno medije,slušati tuđe savjete kako se tko liječi,jer većina im ima različite simptome

Zamislimo da nam je ovo poslano kao mali test, gdje moramo psihički to jest mentalno ostati prihrani,dobro iz pouzdanih izvora se informirati,slušati savjete struke

Čujem u hodnicima čekaonice pa kao “kad će proći”,ovo su moćne sile nam poslale da nas je manje na planeti,ucjenjuju nas sa cijepljenjem, prisiljavaju, u puno drugoga.Ljudima je u ljudskoj prirodi da moraju ono što trenutačno njima odgovara tako i dalje širiti informacije,no oni koji nisu dobro informirani ljudima stavlja pritisak i strah u psihu,ne spavaju noćima,razmišljaju.Ne obratite se na rekla/kazala, slijediti svoj razum, upute liječnika.

Kako ostati psihički zdrav

Da bi u ovom moru informacija koje dolaze ponajviše iz medija, međusobni komunikacija, usputnih priča i slično,ako samo uzmemo u obzir dnevno koliko naš mozak pohrani tih dnevno informacija,mozak je kao spužva ,usisava ,pamti.Naučite se skloniti dalje od TV-a, interneta i drugih kanala koje Vam mogu sada više naškoditi nego pomoći.Naučite jednom dnevno pogledati vijesti ili neku informaciju,i to je dovoljno.

Prvo nije dobro da Vam se strah taloži u vašem umu,jer s vremenom ćete u sebi postavljati tisuće podpitanja.

Prvo se pridražavajte  uputa liječnika da što prije ozdravite,polako osluškivajte tijelo i nakon postcorone, pomno zabilježite sve ako imate neke ili nove simptome, osjećate slabost ili slično.

Tek kada se nešto dogodi ovako globalno vidimo koliko smo bespomoćni

Ovo traje skoro dvije godine,sjećam se prvih vijesti iz Kineskog grada Wouhan a gdje je kao počela nepoznata zaraza,to jest otkriven novi nepoznati virus.

Od tog dana ušao je u naš život,naše kuće, škole.

Ljude je uhvatila panika,izlazili su na ulice protivili se oštrim zakonskom mjerama zbog dali lockdawna

 a ili sličnih mjera,ljudi su se ujedinili,pomagali jedni drugima,pogotovo starim ljudima koji spadaju u skupine zbog komformobiteta, kronični bolesti i slično.Ali,kako dan za danom prolazi virus Corona je postao dio naše svakodnevnice.

Pitanje za ljudski rod je dali zna koliko smo bespomoćni na ovoj planeti,a ujedno na nezahvalni što nam pruža ovu ljepotu življenja .

Zahvaljujem Domu Zdravlja Grude  zdravstvenim djelatnicima na profesionalnosti i ljubaznosti.

više na

https://bljesak.info/lifestyle/zdravlje/sicusni-nevidljivi-organizam-stigao-je-nepozvan-u-moj-organizam/370780