Napisala: Žana Alpeza
Koliko li ih samo sreću, toliko je idiota koji svojim stavom, položajima, uništavaju tuđu snove, tuđih nade, tuđe postignuće.
Ne govorim o vanjskim atmosferskim utjecajima zagađivača ovih planeta, niti o ekološkoj nesvjesnosti.
Govorim o ljudima, odlukama, političarima, međuljudskim odnosima itd … Toliko ih možemo nabrojati ali onečišćavati život, smisao, ideju, ideologiju, stav, misli, ljubav, puno, puno drugoga, jedino može čovjek.
Zagađivati ili uništavati ljude ne vrše se samo ratovanjem, nego se uspješno ostvaruju kako oduzimanjem slobodnog vremena, oduzimanjem standarda, oduzimanjem stava, oduzimanjem ideja, itd.
Dovoljno je da sretneš jednoga takvoga, da s njim provedeš sat vremena ili više, i da se ogadi za cijeli život. Omalovažavati će svačiji trud i pokušati pronaći neko prevaru ili laž, nemoćno sikćići na sve i svakoga … a zašto raditi … je li zato što su njihovi vlakovi prošli, je li zato voljeti da ponizuju, lažu, obmanjuju, stvaraju lažni uvid , Možda je najgore za njih to što gledaju kako su to oni mogli, …. Bolest “neostvarenosti” …
Pored ove prljavštine, jadikovanja, licemjerstva, ulizivanja … .ov je ipak divan svijet.
