Upravo kako sam naslov ovog članka govori … tko je to izmisliti “posebne potrebe” da treba nekim ljudima od djece, mladih itd. Pa svi mi mogu smilovati reći egoistične potrebe s kojima drugi bolesni, mučimo, ispoljavamo svoja nezadovoljstva, Olupine Na dnu mora itd., Nisu potrebni ….
Prije par godina sam u sklopu jednog Edukacijskog programa u socijalnom segmentu za nekoliko mjeseci u Mostaru na praktični i teoretski dio predavanja za “asistenta za osobe intelektalnim poteškoćama”.
Naravno kao iu svim školama, edukaciji itd … naučimo najviše što je u praksi tako i ovdje, ali boraveći svakodnevno od 6-7 sati dnevno u Centru “Los Rosales” sam učio kako djeca, mladi imaju pozitivniji, ljepši, oprezirniji, Ljudski , Svestraniji pogled na život od nas “zdravih” … Uvijek se vraćam koliko i kada mogu u tom centru za djecu, ostao sam u kontaktu s nekolicinom, ali znate što je bitno toliko radovanja, toliko ljubavi, iskrenih riječi, bez nadutosti ega , Pohlepe, nekakvih materijalnih koristi, … pričamo o svemu tko je drag, simpatičan, što rade, pomažu li kad dođu kući, raduju se izletima, putovanjima itd.
Puno sam toga naučila u ovim par mjeseci boraveći dolje, razmišljam u budućnosti ću provesti neko razdoblje druženje s njima … Najdraže mi je kad me zovu drugačije “Žana” izgovaraju,
A to je kreativnost, da je nešto fascinantno, ova slika je nešto što sam učila od tih djevojaka i mladića, da, da … toliko mašte u stvaranju crteža, oblikovanja, … prva moja slika tehnika sa sjemenkama sam učila za cijelu Život od ovih kreativnih Mladića i djevojaka …
Kako vam se čini?
Ne znam zašto su posebne potrebe da volite jednu boju čarapa, što znate tko je loš čovjek pa im kaže u njihovim očima, što ne vole ponekad kišu, vole igranje, lakiranje noktiju da im boja što ostanu duže, što će nositi jedan ruksak za godine Budući da je drago da netko drag, netko koga se rado sjećaju, i tako ga zaštititički čuvaju, vole crtić satima i gledati onoga leptira što ga slikaju i ponoviti bezbroj puta u istom bojicu jer je tako ispravno,
Idemo se staviti u naše potrebe, kakve su naše posebne potrebe … netko nosi ruksak za jedan dan i više, mnoge djevojke ne mogu bez desetine torba, kakve su sve današnje potrebe za noktima, šminkom, frizurom, umecima, razno-raznim, Kakve su ovo potrebe, ili ne možemo reći da ovo spada u naš paket da izgledamo ljepše, itd., Nije to ti paket … Možemo navesti primjere i primjere …
Ne negiramo činjenicu da dijagnosticiramo u medicinskom kontekstu osoba koje imaju intelektualne poteškoće (nekada se zvalo mentalna retardacija) sa stupnjevima, ali bez obzira na sve one osobe od kojih se puno može naučiti, izgraditi zajedništvo, a po mom vidu vidi moj novi HOBI. ..
Tko zna dali bi bih bih ikada naučila da nisam upoznala … ..hvala vam od srca ….
Napisala: Žana Alpeza
Objavljeno na web portalu Mreža Mira //
