Ljudi su od početka čovječanstva krotili razne zvijera … Oštar jezik je jedini alat koji svojim češćim korištenjem sve češce
Ali koliko god ljudi pokušavali kroz stoljeća, tisućljeće, itd. Krotiti imaju nešto što danas ne uspijevaju tvrditi, a to je “stvorenje”, a stvorenje čuva se iza dvokrilnih crvenih vrata u dvorani od više od dvadesetak bijelih stubova … ime ove okrutne zvijeri je ” JEZIK”
Jezik je nemirno zlo puno ujeda smrtonosnih, ali jezik postaje preokupiran potocima ljubavi …
Svaka riječ koju izgovorimo kada govorimo otkrivamo svoj karakter.
Moramo se sjetiti često da je jezik smješten na klizavom terenu i da se možemo okliznuti ako ne budemo oprezni …
Koliko god jezik bio zlo ili neukroćen, ako je u nama postoji ljubav, pružanje šanse drugome / ima, pripaziti na tren da bi naš život mogao uništiti ili uništiti ako budemo pazljivi s njom … Puno ljudi se okliznu kroz život na ovom slikovitom terenu Koji nas Brzina i često prevari pa nam poslije bude žao …
“Naravno, u svakom čovjeku se krije zvijer, zvijer gnjeva, zvijer strasne raspaljenosti od vriske mučene žrtve, neobuzdana zvijer puštena s lanaca, zvijer bolesti stečenih u razvrstavanju, .”
Objavljeno na web portalu Mreža Mira //