da li su zlostavljači životinja potencijalno opasni ljudi u našim životima, pogotovo oni s kojima žive, naravno uz nedostatak empatije, kao jedan od razloga zlostavljanja, danas nauka dolazi i do saznanja da ima i biološke mogućnosti da se osobe / e postanu zlostavljači životinja.
Ići ćemo malo dublje kako se psihijatri mogu bolje razumjeti, iako je teško da nagađaju šta kod ljudi može biti uzrokovano neprimjereno ponašanje prema životinjama, ali su za to najčešći razlozi traume iz djetinjstva, sputavane frustracije ili nešto treće. Tanka je linija koja se povlači između genetske participacije, socijalnog odgoja, iskustva i nefunkcionalnog roditeljskog odgoja, pa nikad ne može točno odrediti što je konkretni “okidač” za ovu vrstu agresivnog ponašanja.
Isto tako uz navedene gore razloge ja osobno mislim da treba navesti i drugi razlozi koji uvelike daju Doprinos za mučenje. U manjim sredinama čak i negdje i ja “čin hrabrosti” uzeti psa privezati ga za automobile i vući dok ne umre, onda isto tako ću navesti primjer iz moje bliže okoline gdje je susjeda (bila sam vrlo mala), ali se sjećam se privezala crno- bijelog psa, mislim da je bio tornjak, za jedan drvo okrenute glave prema tlu, te uzela motku / štapa i tako ga udarala dok nije umrla, da to mi slika od glave nikad neće moći izaći. I još je iritantnije u ovome primjeru što je ta žena “u društvu uzorna katolkinja” jer posjećuje svaki nedjeljni crkvu i masu … Moram još navesti primjer jer pišući mi nadiru suze, tuga, očaj, bijes. Ja sam osobno imam kući osam pasa, a pretežno sam da psi mješanci manjeg rasta, koji su nekim slučajem došli ili dolutali u moju dvorištu i ja sam im pružila dom. Prvi slučaj trovanja sam imala 2012., u tjednu dva puta, i drugi slučaj vagine tri mjeseca, par puta u nekoliko dana. U prvom slučaju su mi optrovali dva psa, jedan je uginuo, drugi preživio, a isto tako je i prije par mjeseci, od dva psa jedan je uginuo, a drugi jedva preživio …
Oni ljudi koji imaju životinje, kučne ljubimce ili općenito znaju kako je harmonija sklada, ljubavi, naklonjenosti, privrženosti, vjernosti itd.
Proživljavajući trenutke, sekunde u veterinarskoj stanici, da li će se spasiti, traju vječnost, da ne govorim koja je njihova patnja njihova danima…
Da da… TEBI GOVORIM MUČITELJU ŽIVOTINJA… za mene si POŠAST, ali kad-tad će ti to doći na naplatu, nemoj misliti da ćeš proći nekažnjeno, ne govoreći zakonski, jer koliko znam Zakon o zaštiti životinja u BH je usvojen 2009. godine, i očito se minimlano primjenjuje, jer sam prijavila trovanje nadležnom MUP-u, u prvom slučaju kao i u drugom koji je poslije proslijeđen kantonalnom Tužiteljstvu. Koliko sudstvo može uraditi, to jest pitanje je koliko su uopće djelotvorni, je za sada poražavajuća činjenica.
No, vi kao pojedinci, kao grupa, kao društvo možete reagirati, utjecati, dati svoj primjer itd., smatram i više nego zakonska regulativa.
Gore sam rekla da je za mene ta osoba/e „POŠAST“, ali radi se zapravo o agresivnosti koj je je oblik ponašanja koji podrazumjeva namjeru da se nekome nanese šteta ili bol i da se pokaže dominacija nad slabijim bićima. Korijeni ovakvog ponašanja mogu se naći u djetinjstvu, kao naučeno ponašanje za rješavanje konflikata… kao što sam u prvom članku objasnila.
Zlostavljanje životinja označava mučenje, zlostavljanje, zanemarivanje ili nepotrebno ubijanje životinja. Pojam se odnosi na to su dvije različite stvari: kazneno djelo i psihološki fenomen. Može biti pokazatelj opasne psihopatologije koja se može odnositi i na ljude.
Aktivisti za prava životinja često tvrde da je odnos prema živim bićima pokazatelj zrelosti društva .
Kolumna Objavljena na webu BH portalu Mreža Mira //:
