Depresija je stara otkad postoji čovjek. Nije svatko imun na njezin dodir. Kada te jednom dotakne tako vješto se prikriva, da kada se osjećate bolje vrati se poput bumeranga. Koji je to osjećaj, svijet Vam postaje tmuran, u ustima osjećamo gorčinu. Odzvanja negdje u glavi da je to stanje prolazno, pružajući izmorenu ruku očekujemo utjehu, molimo se da prođe. I onda shvatite da ste sami!
Depresija je poput utvare koja vam dođe bez najave, a nema naznake odlaska. Lako je kada nas boli zubobolja, slomimo nogu svjesni smo da je stanje akutno i proći će, ali kada imate dijagnozu depresije stalno razmišljamo o pitanjima života i smrti – koja je naša životna svrha postojanja, o osjećajima krivnje, straha, opraštanja,
Razlika između depresivne i nesretne osobe?
Postoji razlika, ali kada iskusite i jedno i drugo sami ćete spoznati o čemu je riječ. Kada je osoba nesretna, ako joj se desio težak udarac, ona je u stanju potražiti utjehu, pomoć, prihvatiti i olakšati daljnju patnju. Okrenite se ljudima, na brižnost, suosjećanje i slično. Ali kada imate depresiju nisu vam dostupni, nisu brižljivi, suosjećajni. Uz tu daljinu ljudi, oni vam nisu ni potrebni, čak naprotiv, sve vam smeta i ne želite nikoga.
Zidovi najbolji prijatelji
Zidovi oko vas su postali najbolji prijatelji, zavjese su bijeg da ne postoji svijet iza prozora, telefon i ostale vrste komuniciranja što su dalje od Vas čine Vam se podnošljivijim da ostanete u svome zatvoru zidina. Da li je počeo III svjetski rat uopće vas nije briga! Ne osjećate potrebu da trebate jesti, crijeva krče, traže zalihe hrane, a u Vašoj glavi samo odjekuje bez ikakve želje da posegnete za kašikom. Ne znate da li je noć ili dan, ujedno svejedno vam je. Slike u glavi pustih krajolika, bezvodnih pustinja, zaleđenih pustara, bezgranični okean. Oko vas je beznađe svega, posrtaj prema praznom obzorju, bespomoćna i nepokretna među zidovima. Najbolji prijatelj je često “san”, jedva da se ustanete na toalet. Oni koji nemaju još poteškoca sa depresijom često imaju panične napade, anksioznost, itd. Tada dolazi još jedan zastrašujuci osjećaj zarobljeništva. Kako tada zaspati uz stalni osjećaj straha? Zna samo onaj tko boluje!
Bijedni zatvorenici i zatvorski čuvar
Depresija je kao zatvor u kojemu je istodobno zarobljen bijednik i okrutni zatvorski čuvar.
Kažete li jednoj osobi da ste u depresiji ili da ste totalno u “komi”, da vam je dosta svega, ne shvaća svatko što te riječi znače, pa počnu dijeliti savjete kao “trzni se”…?? Šta oni znaju, pojma nemaju koji je to osjeđaj BEZDANA. Počnu ljudi pričati kako je sebičan/a.
U zatvoru depresije ljudi su sebični?
Koja idiotska izjava… pa zar nismo svi sebični kada se borimo za vlastiti život? Ljudi koji promatraju s vanjske strane nemaju osjećaj da je osoba u nekakvoj opasnosti, ali vi u zatvoru depresije osječate strah koji je jednako snažan kao strah od smrti.
Nedostatak serotonina?
U 21. stoljeću medicina je puno napredovala da se sa sigurnošću znanstvene strane može reći da je u mozgu osobe koja boluje od depresije nedostatak “kemijske neravnoteže” hormona sreće koji se zove serotonin. Najčešće ljudi koji boluju od depresije imaju ove tri vrste i to:
– klinička depresija (znači da ste jako depresivni),
– reaktivna depresija (znači da ste depresivni postali zbog nekog neutvrđenog životnog događaja), i
– endogena depresija (znači da tu vrstu depresije nije izazvao vanjski uzrok).
Često imamo i sezonske, povratne depresivne epizode i slično. Ono što je bitno reći je da ako osoba sama ne može potražiti pomoć kod psihijatra, da može pomoći netko od prijatelja, susjeda i slično. Depresija u malim postocima slučajeva rijetko ode bez adekvatne pomoći.
Ne treba davati savjete kao “ma proći će to i slično”, antidepresivi te ostali vidovi psihoterapije su veliki spas za oboljele od depresije.
Dozvolite sebi nesavršenstvo
Kada se počne oporavljati od depresije (ovisno kako bi se počelo oporaviti, da li od antidepresiva ili drugog) razmisliti o tome što bi moglo doprinijeti da vas depresija baci u okove zatvora? Život jednostavno nije lak, nije lako živjeti na ovoj planeti. Ako ste imali nezadovoljan, frustrirajući posao, groznog šefa, razmaženu djecu, malu kuću, neželjen izgled, smrt bližnjih, razvod, preseljenje ili što drugo što bi moglo uzrokovati depresiju, znate da je cijena preskupa da samo jedan dan budete u krevetu, a kamoli period dok vam bude bolje. Dopustite sebi nedostatke, pustite neka vremena neke stvari pokaze, ne “težite”, otpustite puno toga jer znate da zdravlje nema cenu!
Piše: Žana Alpeza