Narcistički poremećaj ličnosti (nazivamo još i ”napumpani ego”, te samodopadnost) psihički je poremećaj koji uzrokuje pojačan doživljaj samovažnosti i duboku želju za primanjem pažnje i divljenja.

Oni koji boluju od ovog poremećaja vjeruju da su ”važniji” od drugih i imaju malo obzira za tuđe osjećaje.

Ipak, iza maske samouvjerenosti krije se krhko samopouzdanje osjetljivo na svaku pa i najmanju kritiku. Da bi se osoba koja pati od ovakvog poremećaja mogla uspješno izliječiti potrebno ju je suočiti sa stvarnošću.

To se događa samo od sebe, a ako je poremećaj toliko jak da udaljava osobu od društva potrebno je poduzeti i mjere izlječenja, npr. psihoterapiju.

Narcizam je jedan od nekoliko poremećaja osobnosti poznatih u suvremenoj medicini.

Neki simptomi narcizma mogu biti i posljedica visokog samopouzdanja pa je važno znati koja je razlika između samopouzdanja i samodopadnosti.

Samodopadna osoba u mislima podiže sebe na tron, mašta o pažnji koju dobiva od okoline i ne podnosi dobro kritike. S druge strane samopouzdana osoba vrednuje jednako i sebe i druge te objektivno analizira kritike te pokušava iz njih izvući nešto korisno.

Osoba koja pati od narcizma nailazi na mnoge probleme u komunikaciji s drugima. Prvo, ona nastoji monopolizirati komunikaciju sa stavom “Zašto bi drugi uopće pričaju kad je bolje za njih da slušaju mene od kojega mogu samo učiti?!”.

Ta osoba ima unaprijed definirana očekivanja oko toga kako bi se drugi trebali ophoditi s njom. Osoba voli imati “najbolje” stvari poput najboljeg auta i najboljeg mobitela. Ako si to nije u stanju priuštiti osjećat će frustraciju, a drugima će pokušati objasniti kako je model koji ona posjeduje ipak najbolji, te će to popratiti argumentima koji ”ne drže vodu”.

Narcizam se češće javlja u mlađoj dobi i može biti posljedica ”nezdravog” odgoja. Roditelji koji razmaze djecu čine to iz ljubavi, ali nažalost, dijete od toga ima više štete nego koristi. Dijete koje je u mladosti naviklo na jako puno pažnje može tu pažnju očekivati i u kasnijoj dobi te naići na hladan tuš.

Postoji i sasvim suprotan primjer odgoja koji dovodi do pojave narcizma, a to je zanemarivanje ili čak zlostavljanje djeteta. Osoba koja je zanemarivana u djetinjstvu može u kasnijoj dobi pokušati ”nadoknaditi” pažnju koja joj je bila uskraćena i ta potreba može dovesti do poremećaja ličnosti.

Drugi česti faktor koji dovodi do samodopadnosti možemo nazvati ”efektom prolaznog uspjeha”. Npr. mlada i jako lijepa djevojka dobiva puno pažnje zbog svoje ljepote.

Nakon 10 ili nakon 20 godina ta ljepota izblijedi, ali potreba za pažnjom ne. Nekoć mlada i lijepa djevojka koja je navikla na pažnju ne može se pomiriti sa izostankom pažnje te si utvara da je i dalje ”jako lijepa” te traži ”zasluženo” udvaranje okoline.

Jer Ljudski duh čezne za nečim trajnim.

Napisala: Žana Alpeza

 

objavljeno na web portalu Mreža Mira//

Maligni narcizam

 

Intelektualni primitivac

21JUL

Juli 21, 2017

Kolumna objavljena na Web portalu Hocu.ba//

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/intelektualni-primitivac/

 

Gledajući oko sebe “očajnom rugobu” i mnogostruke i teške posljedice nerada i negodovanja, zarekla sam da ću raditi “mišlju i rukama” za sebe i za druge, uvijek i svuda, ali RADITI.

Tako da trajno živim u plodnom pokretu i korisnim promjenama.

Zarekla sam se da ću braniti sebe i svoje mjesto na kojem živim od nerada, nečistoće, zastoja šupak, zlog, primitivnog i neimaštine …

Od zagađivača ljudi, životinja, biljaka, ova planeta … a drugi služe tužim imenima i zaleđinom.

Ne želim da budem da imitiram nekoga, da budim da tražim zaštitu, da budem da nisam smirena jer onda mogu vidjeti …

NEĆU formulirati istinu da se ona dopada mome sugovorniku jer je ona tada moj vlastiti USPON

NEĆU se priklanjati moćnicima, jer gdje tada pripadam, uzdignuti cu se tak oda ne trčkaram u vremenu i prostoru.

Zašto se zadržati oko “SITNICA”, jer oni koji se oko sitnice zadržavaju to je zato što su za njega vrijednija dostignuća jako daleka …

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljena Kolumna na Mrezi Mira //

 

Zarekla sam se da ću raditi

Tebi pišem … a nemam riječi … koje su to riječi koje bi mogle opisati Tvoju bol, Tvoju tugu, Tvoju patnju …

Žalost, tvoj jedan dan, sat, minut, sekund … Nemam riječi …

Kažu da je Bog stvorio majku na ovom planetu, jer nije mogao biti svuda … ali samo majku …

Zašto patim? Zašto me snađe jad? Da li je moj život – postelja i ćebe. Da li je moj život – poljubac i pad?

Voljela bih da ti pomogne, da ti pomogne da pronađeš put koji vodi od nevolja … Ali moramo sami da pronađuš tu put.

Tolike godine patnje …  Što je patnja, majko Srebrenice?

Patnja zadaje samo zbog toga što se bojiš. Ona Te proganja, zato što bježiš od nje.

Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je da ti nanosi bol i ništa drugo . Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako Ti ne učiniš vrijeme. Ne daj da Te razdire bol u grudima.

Nije ništa na ovom svijetu bez razloga, Tvoja suza … Tvoji potoci suza za sinove, muževe, braće, kćerkama, djecu i sve svoje ništa bez razloga … Bog je odabrao Tebe jer možeš podnijeti, stavlja Te uza sebe sa kušnjom , Bog Ti ne šalje OČAJ da bi vas ubio, već da bi probudio novi nadu, novi život u tebi …

Majko Srebrenice, što je ZLO što Te snašlo?

Majko Srebrenice, nemoj tražiti niti traati za zlo, jer ako dođete do zla nećete naći ništa, jer ako se borite protiv monstruma molim Obratite pažnju da ne uzme k sebi u naručje jer ako dugo gledate u ponor, ponor gleda u tebe … Zlo Ide od puta do puta, skače s jednog na drugi i ostavlja nas da ubijemo ljude koje više ne žive …

Ti si, Majko Srebrenica, što si propustio da utvare koji strše u tami …

Majko Srebrenice, što je Mržnja?

Majko Srebrenice, znaš da mrak ne može protjerati mrak, to može samo Svjetlo … Znaš da mržnja ne može otjerati mržnju, ne dopustite nikome da vas smanjuje, tjerajući vas da nekoga Mrziš …

Sablast koji je lutala nije ostavio ni svoju sjenu.

Majko Srebrenice, što je SNAGA?

Svaki dijelić Tvoga bića, svaka kap, sva snaga uma, sve snage tijela, učili su se svih ovih godina da su slabi oni koji su okrutni … i zato si sve svoje snage pretvorio u ogromnu silu što pobjeđuje tamne duhove zla i gospodare tamu ,

Majko su pokušali da vas dovedu RUBA … rekli su ti “Priđi na rubu”, rekli “Bojim se”, oni su Te gurnuli, ti si poletjela …. Jer oni nisu znali da ste izgradili KRILA ….

Napisala : Žana Alpeza

 

Objavljeno na portalu Mreža Mira //

Ucviljena majko Srebrenice

 

Kolumna objavljena na Web Info Platformi Hocu.ba//:

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/krila-majke-srebrenice/

 

U zadnja dva članka sam pisala o psihičkim poteškoćama, kakav je naš stav, kako im možemo pomoći, na koji način se oni mogu osjećati korisnim za sebe, pa onda za društvo.

Ovdje ću govoriti o poznatim javnim osobama koje su se borile ili borile, nosile, radile, glume, pjevaju, vode države, znanstvenike i druge koji imaju psihičke poteškoće.

Ova slika prikazuje ih par njih.

Tko je na slici tko je obilježio povijest …

Abraham Lincoln je cijeli život borio protiv kliničkih depresije ….

Predsjednik za koji se zna da pati od kliničkih depresije u današnje vrijeme gotovo je nezamisliva pojava i mnogi bi politički protivnici istodobno iskoristili da bi ga diskreditirali u javnosti i prikazali ga kao nesposobni za obavljanje tih funkcija.

Međutim, zanimljivo je da je jedan od najvećih američkih predsjednika u povijesti, tijekom čitavog svog života vodio teška borba s kliničkim depresijom koja se u to doba nazivala ” melankolijom “.

Dolazio je iz obitelji u kojoj je bilo mnogo slučajeva psihičkih bolesti, a depresija je u njegovom slučaju bila toliko jaka da je Lincoln odbijao uz sebe nositi oštre predmete zbog straha da ne počini samoubojstvo. Tijekom života imao je nekoliko težih epizoda zbog kojih ponekad nije bio u stanju izvući se iz kreveta.

Autorica, ali i mnogi prije nje često su znali postavljati pitanje je li Lincolnova depresija bila otegotna okolnost ili upravo ono što ga je i pretvorilo u jednog od najsnažnijih osoba na političkoj sceni.

Da li je Albert Einstein bio autističan

Bio je jedan od najvećih genijalaca u povijesti, ali imao je i niz epizoda zbog kojih neki smatraju da je patio od autizma. Dok je radio na Princetonu jednom je prilikom zaboravio gdje živi.

“Da je rođen u 21. stoljeću gotovo je sigurno da bi pretrage već od malih nogu pokazale da se radi o poremećaju iz autističnog spektra. Da su ga roditelji odveli na pregled, to što je kasno počeo pričati, intenzivni fokus i asocijalno ponašanje definitivno bi uzbunilo liječnike i navelo ih da ispitaju radi li se o autizmu”.

Kad je bio dijete nije počeo govoriti do druge ili treće godine, a jednom kad je počeo znao je ponavljati rečenice što je jedno od uobičajenih znakova autizma. Isto tako, nije znao kontrolirati bijes pa bi znao histerično urlati “sve dok mu lice ne bi poplavilo”.

I premda mu je bio otegotna okolnost na počecima karijere s obzirom da ga zbog njegove neposrednosti mnogi smatraju umišljenim i bahatim, upravo ta autistične kvalitete odigrale veliki ulogu u njegovu uspjehu.

Andy Warhol volio je skupljati gomilu otpada

Andy Warhol u današnje vrijeme bio bi savršeni kandidat za neke od reality showova koji se bavi pomahnitalim sakupljačima, tzv. „Hoarderima”.

Unutar njegovog muzeja u Pittsburghu, nalazi se 610 vremenskih kapsula, a riječ je o kolekciji od 569 kartonskih kutija, 40 ormara i jednog velikog kovčega. Sveukupno, radi se o gotovo 300 tisuća različitih predmeta koje je Warhol skupljao tijekom života.

Umjetnost ili simptom psihičke bolesti … .što vi mislite

U nekim od kutija nalaze se četkice, srebrnina koju je uzimao na letove, fotografije, računi iz restorana, limenke Campbellove juhe, nošeno donje rublje, korice pizze i mumificirana ljudska noga.

“Za njega je više bilo bolje nego manje. Najjednostavnije objašnjeno, njegova umjetnost pokazala je njegovo preopterećenost obilje “, kaže Kalb i dodaje da je Warhol pokazao sve simptome ove poremećeje jer nije bio kolekcionar već očito nije bilo brige za organizaciju skupljenih predmeta.

I sam je bio svjestan da se radi o problemu o čemu je napisao i u svojoj knjizi “The Andy Warhol Diaries”, Kalb objašnjava da se skupljači vežu uz stvari jer nisu u stanju stvoriti smislene odnose s ljudima.

“Jednom kad sam nabavio prvi TV prestao sam brinuti za bliske odnose s drugim ljudima”, rekao je jednom prilikom.

Fjodor Dostojevski bio je bolesno ovisan o kocki

Dostojevski je jedan od najvećih pisaca u povijesti i čovjek koji je bio nepogrešiv u svojim opisima kompleksnih ljudskih stanja i vječnog borbi između razuma i emocija. Ne, mnogi ne znaju da je i sam pisac imao velike probleme s kockom. Iako je povremeno znao zaigrati bilijar ili domine, rulet je bio njegova najveća slabost … savršeno Dostojevski …

Upućeni tvrde da je ljubav prema kocki razvio još u djetinjstvu, i da je to vjerojatno reakcija na očevu opterećenje materijalnim.

Uz sve to imao je velike probleme s anksioznost i bio nagle naravi, a njegova ovisnost toliko je otela kontrolu da je iskreno vjerovao da je sposoban predvidjeti gdje će loptica završiti. Sve je dodatno osnažila i njegovu početnu sreću što je dovelo do uvjerenja da je sposobna utjecati na rezultat igre.

Budući da je neprestano bio u dugovima, napisao je “Kockara” kako bi ih otplatio, inspiraciju je očito izgubila iz vlastitog života jer glavni lik, Aleksej Ivanovič, kockanje pokušava promijeniti svoj sud i postati respektabilni član društva.

Problem s kockom trajao je deset godina, a najgori trenutak bio je kada je prokleo novac koji je trebao prehraniti ljude. 1871. navodno je pobijedio svoju ovisnost iako nikada nije objasnio kako.

Mnogi tvrde da su ga osobni problemi pretvorili u jedan od najboljih psihologa među književnicima.

Te mnogi drugi …. Da li vam je poznato da je Charles Darwin vodio neprekidni borbu s anksioznostom koji je izazvao neizdržive glavobolje? Ili da je George Gershwin vjerojatno patio od ADHD-a?

Ali imajući različite dijagnoze, a kako je tko od njih nosio zamisao u 17. i 18. stoljeću kada nisu bili lijekovi, lijekovi ili druge vrste liječenja na koji način se nosili sa svojim stanjima, ostavili trag u povijesti čovječanstva ..

I vi možete ostaviti trag u čovječanstvu …

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljeno na web portalu Mreža Mira //:

Poznate osobe (genijalci) sa psihičkim smetnjama

 

Kolumna Objavljena na webu Platforme Hocu.ba//:

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/svi-problemi-predstavljaju-iluziju-uma/

 

(Depresija, PTSP, anksioznost, psihoze, shizofrenija, neuroze, socijalne fobije, itd.)

U prvom dijelu članka sam pisala o stavu prema osobama koje imaju psihičke poteškoće, na koji način možemo utjecati na njihove živote da im bude bolje.

U ovome dijelu ću pisati o njihovu “stvaralaštvu”, o njihovoj kreaciji, o njihovu volji za radom, o volji da budu opće korisni za sebe prvenstveno pa za druge …

Posjećujući Kliniku za psihijatrijsku bolnicu gdje u sklopu imaju i radno-okupacijsku terapiju, boraveći u bolnici sam vidjela puno onih koji imaju volju za radom, mnogi koji su telentirani. Sjetimo se samo jednog od najvećih slikara, Vincenta Van Gogha, koji je imao psihičku dijagnozu i mnoge druge. Pamtim jednog od najvećih političara, Abrahama Lincolna, na mi je ostao duboko u pamćenju jer sam vidio da je bolovao od teških (možda čak i endogenih) depresije koji je toliko mučila da je bio iznimno mršav, a u jednom rečenici je rekao otprilike ” Ili ću umrijeti ili ću ozdraviti “, i imao nekoliko povratnih epizoda gdje nije mogao izaći iz kreveta, itd …

Ali kako ovo muku pretvoriti u stvaralaštvo, uz to imamo podršku obitelji, okolini, da Bog da se ovaj državni sustav stabilizira u socijalnom i bilo kojem drugom segmentu pa ljudi zaposle … što bi to samo značilo za nekoga tko ima tegobu, samo Na tren razmislimo …

Ili postoje i drugi načini, recimo u sklopu Klinika za psihijatrija radi se okupacijska terapija od npr. Slikanja, crtanje, izrada maketa, rad od drveta, radovi od plastike, pletenja, izrade raznih dekorativnih predmeta itd., A možda tijekom godine imaju dvije ili tri sajma (najviše za Božič i Novu godinu) gdje se njihovi radovi prodaju u trgovačkim centrima Na sličnim mjestima.

Ova slika je poklon … Aliiii … idemo ovako im pomoći zašto kupiti dar u komercijalnoj trgovini kolegicama za rođendan, kad možemo i ovdje pokoriti joj primjerice sliku, vazu, otrcan šik konj, i tako kad bi ljude zainteresirali, zar ne misliti da bi Se osjećali korisnije, efektivnije, sretnije …

Vidite ovu klupicu … savršeno …

Ja sam od njih dobila par poklona, ​​nemam riječi, Hvala Vam …

Uradimo muške stvari, a za nekoga su velike … ne znamo ništa

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljeno na web portalu Mreža Mira //

Stvaralački rad osoba sa psihičkom dijagnozom? II dio

 

(Depresija, PTSP,anksioznost, psihoze,shizofrenija,neuroze, socijalne fobije itd..)

Stav prema duševno psihološkoj osobi koja ima problem (ja to zovem često poteškoćama) prema članovima njegove obitelji, prema kolegama sa radnog mjesta ili možemo reći i čitave populacije u kojoj živi, osoba sa psihološkim poteškoćama od izuzetnog je značaja za „njegovu/nu sudbinu“…

Kada gledamo sa aspekta stava prema osobi sa psihičkim poteškoćama, često je determinirajući faktor/ključ na mnogim ključnim točkama proces identifikacije pojedinca kao „duševno poremećenog čovjeka“ odnosno mogu reći procesa preuzimanja socijalne uloge, njegovog upućivanja liječniku, podvrgavanju terapiji,… onda kakav je „naš“ stav populacije prema osobi sa ovom poteškoćom često ovisi o tome da li će ovakve osobe/a, biti hospitalizirane koliko dugo,kakav je napredak liječenja, da li će nastati recidiv, resocijalizacija i puno drugoga…

Puno toga će ovisiti o daljnjem oporavku osobe/a, o našem „stavu“ to jest ponašanju prema njemu ,jer će se osjetiti ili hladnoća, strah, predrasuda, odbojnost, itd., ili u suprotnom od navedenoga briga, ljubav, pažnja, pristup, način izgovaranja riječi, pogled, dodir, i puno puno drugoga.

Kao predsjednica Udruge u svojim projektima imamo i socijalno-humanitarno djelovanje Udruge, te tako da u godini dana dva-tri puta posjetimo Kliniku za Psihijatriju u Mostaru, gdje im uručimo darove. Gledajući i promatrajući ih recimo u radno-rehabilitacijskim sobama, vidim da svako od njih ima taj “spušteni pogled”, a znate što je to, “stigmatizacija” stide se, srame se kako, zašto, su oni baš dospijeli tu… I mnogo, mnogo je vjerovatno drugih stavki je u pitanju, no me]utim nikada za nekoga tko ima psihičku poteškoću ne bih mogla reći “lud je- luda je”, kako olako to stavljamo u usta i izgovaramo… Jesmo li se zapitali da nas sutra možda čeka isto… možda našu djecu, susjeda, rođaka, prijatelja… Što mislite da čujete da šapuću iza Vas “Lud je”, bolje da ste opalili pljusku u lice…

Ne smijemo tako postupati, te osobe su naišle u svome životu na malu lavinu, na kamen koji se srušio pored puta gdje su nailazili, to nevrijeme će trajati neko vrijeme, poslije oluje dolazi “sunce”….

Razmišljam često, ovaj prokleti rat koji nije nikome ništa dobro donio, stoljećima će se osjećati posljedice na psihičko zdravlje, obitelji koji nose rane, ljudi koji boluju od PTPS-a kojima je dan i nekako za izdržati, a kada mrak do]e ili zima za njih je najteže… Što je sa onima koji imaju depresivne epizode, koji nemaju volje, snage ni ustati se ujutro, a kamoli nešto raditi… Što je sa onima koji vremena i vremena nisu izišli iz svojih stanova kuća jer imaju agrofobije, socijalne fobije… Što je sa onima koji imaju kroz razne dijagnoze od psihoza, neuroza itd.

Svi oni i mi možemo puno uraditi s našim stavom sa našim pristupom za oporavak. Svi barem znamo nekoga tko ima sličnih ili istih poteškoća, jesmo se ikada upitali kako ona/on živi, bi li joj bilo drago da stanem porazgovaramo, bolje se upoznam, popijemo kavu, drugi put donesem čokoladu, itd. Stanimo na tren, upoznajmo se, osjećati ćemo se bolje, i mi a za njih sam sigurna da sto posto hoće…

Često se spominje kako godišnje treba otići posjetiti barem četiri mjesta da vidimo koliko smo sretni ako nismo mi ili naša obitelj na tim mjestima, a to su (groblje, zatvor, psihijatrija, bolnica…). Ali otiđimo, podarimo svoje kratko vrijeme, toplinu, šaku smjeha, ljubavi, pažnje,,,,..

Ova slika dolje je upravo to… odem koliko mogu da ih posjetim na odjelu, ali znam da su mi često u mislima

Napisala: Žana Alpeza

 

Objavljeno na web portalu Mreža Mira//

„Naš stav prema osobi sa psihološkim tegobama“? I dio

 

Kolumna objavljena na Web Info Platformi Hocu.ba//:

https://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/proslost-sto-vise-kopamo-bit-ce-rupa-bez-dna/