U teška socijalna vremena kada se ne možemo priuštiti normalnom životu svoje obitelji normalno postojanje, moramo da štedimo, moramo se snalaziti kako znamo i umiemo, ali to nije škrtost, to je nagon za preživljavanje.
Ono o čemu ću pisati u ovom članku je riječ o “škrtosti” na bolestan, po mome razmišljanju, načinu. Nedavno sam imao priliku gledati u dokumentarni emisiji “škrti ljudi”, i gledajući tu emisiju kako bi pravazilazi granice normalnosti.
Škrtost nije velikodušnost, odvajate od sebe sve što biste mogli dobiti, ali sebi ili bilo koji drugi oblik davanja.
Postoji škrtost iz straha, ona stvara da bude drugačije, govorim o osudivanju vlastitog stanja.
Podsvjesni vas strah veže da škrtost racionalno spoznavanje gdje da dajete, gdje se otvoriti.
Ima škrtosti iz straha, ne govorim o novcu, već io drugim oblicima.
Kako prevazići doslovno “nesvjesno” koji vlada s nama, ali dati dio novca, dati dio sebe, itd. “Jače je od nas” jer je to “Davanje”, ali ako ne prepoznajete svoj škrtost negdje se blokiraju.
Govoreći o škrtosti stvaramo dojam da pričamo o materijalnoj škrtom, ali ovdje se radi o svim oblicima. Stvaranje onih škrtosti koje svakodnevno živimo stvara u nama “Grč”, onda idemo sve dublje i dublje, toliko da taj oblik poprima i fatalne završetke, kao što je bol itd.
Svi su ljudi na neki način škrti, neki će ljudi reći da imaju “Zmiju u džepu”, a to je strah.
Napisala: Žana Alpeza
Objavljeno na web portalu Mreža Mira //:
