POŠAST 21. STOLJEĆA – Karcinom vodeća prijetnja čovjeku?
U ovom članku riječ je o rapidno vodecoj dijagnozi koja se zove rak. Teško je pisati o ovome pogotovo, jer svaki dan imamo nove informacije o ovoj dijagnozi bolesti. Ukratko, zašto i kako je rak prijetnja čovjeku u 21- stoljeću?
U današnje vrijeme karcinom (rak) je postao vodeća prijetnja za zdravlje čovjeka, o čemu nam svjedoči i činjenica da nam on, u odnosu na sve druge bolesti, ulijeva najveći strah.
Sam opis ove bolesti nosi pečat na kojemu piše “zloćudan”, naravno uz ovu riječ koja ulijeva strah i trepet postoji i “dobroćudan” rak koji ne unosi toliku paniku i strah.
Rapidni rast u zadnja dva desetljeća:
Kada se vratimo zadnjih tridesetak, četrdesetak godina, rijetko je dijagnoza čovjeku bila karcinom. Sama činjenica i pitanje koje čovjek postavlja je otkud toliko oboljelih od raka? Puno informacija danas nam stavlja kako svijet medicine, kako ostale oblasti otkud porast oboljelih od ove opake bolesti?
Medicina i znanost se drže zajedničkog jezika da ima puno razloga za dobivanje raka. Kako ima više vrsta i podvrsta raka, recimo čovjek koji oboli od raka pluća, medicina, onkolozi te drugi će reći da postoje određeni rizici od: pušenja, tjelesne neaktivnosti, prekomjerne težine, kao i genetske predispozicije i drugo.
Idemo se na trenutak vratiti u recimo 80-te godine prošloga stoljeća. Ljudi su pušili, pili, bili fizički neaktivni i slično, a nisu oboljevali od ove opake bolesti u ovim brojkama kao što danas oboljevaju. Onda postavimo pitanje -ako su ovo predispozicije za dobivanje ove dijagnoze, što se onda promjenilo toliko rapidno u zadnja dva desetljeća da je broj oboljelih je svakim danom sve veći?
Užurban život:
Istina je da u današnjem vremenu od čovjeka se puno očekuje. Čovjek prolazi svakodnevno kroz razne oblike stresa.
Um je poveznica sa tijelom! Sve ono što nam se neugodno događa nas um pohranjuje, iako nismo svjesni toga. Kako u ovome užurbanom životu pronaći smirenost, stabilnost i
Iza dijagnoze raka možemo reći da se krije veliki obrazac, koji se može ispoljiti kroz mnogo slika bolesti. Svaka od njih tiče se čovjeka u njegovoj cjelokupnoj egzistenciji, nezavisno od toga iz kojeg je organa proistekla.
Demon našeg vremena:
Kao “demon našeg vremena”, rak ne djeluje samo na one kojima je postavljena dijagnoza, nego na obitelj, na društvo koje ga tabuizura kao nijednu drugu bolest.
U Njemačkoj koja je jedna od vodećih zemalja u svijetu po institutima za istraživanje ove dijagnoze, te stručnjacima i znanstvenicima onkolozima, godišnje od raka umre 320.000 ljudi. Broj oboljelih je u stalnom rastu, uprkos medicinskim postignućima.
Regija gdje ova bolest je nepoznanica:
Koliko god čovjek bio napredan u 21. stoljeću, gdje mu je dostupnost na dlanu, postoji jedna regija koja se nalazi u Himalajama između Pakistana i Indije gdje stanuju Hunzi. U ovom malom planinskom narodu sa Himalaja, rak je potpuno nepoznanica. Da li su znanstvenici istraživali ovu regiju, nemam informacija, ali svakako za spas čovjeka.
Hunzi žive jednim nestresnim svakodnevnim životom, dnevno propješače s jednog mjesta na drugo puno kilometra, bez IT tehnologije, bez tzv. modernog načina života. Žive isključivo od poljoprivrede i stočarstva, znači jedu svoju hranu. Zadovoljni su sa onim sto imaju, bez lažnog natjecanja, težnje ka bogatstvu, moći i slično. Moglo bi se reći skromnim, tradicionalnim,
Sto kažu neka istraživanja:
Argument da je rak u industrijskim zemljama češći, kažu da je simbol modernog industrijskog društva. Na jednoj strani činjenica je da postoje vrste raka pri kojima se vrhunac oboljenja dostiže u ranoj mladosti, na drugoj čak i školska medicina dokazuje da određene vrste raka, kao rak pluća, potpuno nedvosmisleno stoje u relaciji s navikama i otrovima naše civilizacije. Istovremeno,
Nijedna druga bolest ne daje očiglednu sliku o koleraciji između tijela i duše, duha i društva kao rak. Svejedno da li polazimo od ćelijskog nivoa, strukture ličnosti ili socijalne situacije, svuda srećemo analogne obrasce koje tako dobro poznajemo, koji nas šokiraju i od kojih ne možemo pobjeći, jer su još od iskona naši vlastiti… kaze Ridiger Dalke u “Bolest kao govor duše”.
Psiha-početna stanica:
Činjenica kao što sam spomenula gore u tekstu je da današnji način života iziskuje puno stresa. Naša mapa to jest baš “um” je upijajući, i sve pamti. Neki od psihijatara današnjice povezuju psihosomatiku sa ovim oboljenjem. Znači naša psiha kao spona prenosi na fiziku organizma sve ono što smo “upili”.
Upravo se u našoj psihi dešavaju možda ti prvi koraci da poslušamo “ono nesvjesno”, da bi bilo što manje neopterećeni, zadovoljni.
Koliko god zastrašujuca činjenica bila da je rak pošast u porastu, ne smijemo dozvoliti da nas prevlada strah, još manje da upravlja sa nama. Jako važno je za svakoga da ide na redovne preglede, da osluškuje tijelo koje šalje poruke da se nešto dešava. A nažalost, tu poruku često znamo zanemariti, ne obraćajući veliku pozornost na simptome.
Piše: Žana Alpeza