Kategorija: NOVO

Kako li se lako sve zaboravlja kada dođe nova tema na dnevnu tapetu.Tako, i ne baš davno sjećamo se predizborne kampanju u Republici Hrvatskoj. I tu se sjećamo bivše predsjednice Republike Hrvatske gdje Kolinde Grabar Kitarović na Škorinu izjavu je samo uradila slijedeće „pokazala je srednji prst“. To je bio njezin na njegovu kampanju, koja je tema bila za žene i prava žena. No, neću se baviti pravom žena is lično u ovome tekstu već o ovoj nazovimo je „pojavi“. Svi mediji su odmah na prve stranice stavili, i kroz društvene medije,i nema tog medijskog kanala koji nije ovaj Kolindin odgovor stavio na naslovnicu.

Njezina je izjava uz pokazivanje prsta bila „Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku“

Definirati ćemo što ustvari znači kada nekome pokažete srednji prst?

„srednji prst, ručna gesta u kojoj je srednji prst uzdignut, drugi prsti obično stisnuti u šaku, a nadlanica okrenuta od gestikulatora. U mnogim kulturama, napose zapadnjačkima, isticanje ili pokazivanje srednjeg prsta smatra se opscenim, njime se izražava umjeren do krajnji prezir i u neverbalnoj komunikaciji označava isto što i vulgarizmi »od..bi«, »je se« itd Osim za izražavanje prezira, gesta se katkad također koristi iz zabave ili humora.

Srednji prst datira iz antičke Grčke, a koristio se također u antičkom Rimu. Povijesna, gesta je predstavljala falus. U nekim modernim kulturama stekla je sve veću prepoznatljivost kao znak nepoštovanja, a često je koriste glazbenicii (napose u hardcore punk bendovima i reperi), glumci, celebriteti, sportaši i političari. Tako kaže izvor wikipedia.

Cinički filozof Diogen, prikazan na slici J.-L. Gérômea, s velikom zemljanom posudom u kojoj je živio; kada su stranci u krčmi izrazili želju da makar nakratko vide velikog oratora Demostena, Diogen je navodno ispružio srednji prst i uzviknuo »ovo je, za vas, demagog Atenjana«.

Vratimo se u sadašnjost, kao svi „su zgroženi“ sa Kolindinim odgovorom nekome tamo novom političaru, kojio baca udice bez prethodnog znanja. Iskreno, ja sam uz bivšu predsjednicu, i ništa mi nije u mojim očima pokvarila mišljenje o njoj. Čak, ju podržim iz nekoliko razloga, čovjek se umori od svakodnevni gnjida koje bacaju otpadke na nas, pritom ne razmišljajući koliku štetu će napraviit, nadalje osim umora, ima tu i snažna poruka sa ovom „gestom“, ne trebate korisiti riječi na takve osobe.

Nastavlja se na slijedeći korak, a to je dali dami pripada da koristi ovakav vid komunikacije?

Pokazivanje srednjeg prsta obično se ne smatra ‘damskim potezom’, a one koje ga pokazuju inače proglašavamo nekulturnima. Svakako da to nije uljudna, ljubazna, kulturna ili slična komunikaciji, ali ljudi jednostavno sa druge strane pretjeraju s bacanjem kostiju, i onda da bi emocije bile zadovoljene uradiš samo ovaj kratki postupak.

U svakodnevnom životu postao normalna gesta ili?

U svakom slučaju, pokazivanje srednjeg prsta odavno je prevazišlo nacionalne, jezičke, kulturološke… okvire i granice. Danas se ovo gestikuliranje može vidjet svakodnevno, na svakom koraku – na koncertima, protestima, utakmicama, na ulici. Malo tko od nas nije upotrebio srednji prst dok je kao sudionik u prometu bio iznerviran određenom situacijom i postupkom drugog vozača, pa bi mu ovim gestom – pokazivanjem srednjeg prsta – jasno pokazao šta misli. Koliko li nam samo život servira svakodnevno situacija gdje nam se dimi iz ušiju, i tada svjesno ili nesvjesno pokažemo srednji prst, no u većini slučajeva poslije kada prestane dimiti iz ušiju, sebi kažemo „što mi je ovo trebalo“. Smatram da je najbolje da problem ili situaciji prenoći 24h, te ako i dalje smatrate da trebate ovu „gestu“ pokazati onda to uradite.

Nemojmo sebi dozvoliti, niti uopće da na neki način stigne do nas, naravno u ovoj džungli današnjice, kada pogledamo iz raznih sfera društvenoj ili drugog aspekta života, nam se čini da je to jedini način.

Žana Alpeza / OTPOR.Media

Hoćeš li naučiti u toku ovih godina da je jedino rješenje onima koji su ti zatvorila vrata pred nosom, da svijet pred tobom otvara bezbroj novih mogućnosti. U tom momentu ne čini se tako, osjećaj je neugodnosti, ljutnje, gnjeva. No, nema veće pobjede on one kada ste naučili da znate da uzvratiti na način da to uradite sa smiješkom na licu.

Koliko li je obećanja izrečeno, imaš osjećaj kao da je komadić srca ostao iz njih. Teško je, teško je ne pogledati iza leđa, teško je krenuti novim korakom dalje, ali to je jedini ispravni put.

Godine su donijele kroz život puno lekcija koje treba naučiti bez prethodnog najavljivanja, ili pomoć „zovi jokera“. Zbog toga i budite zahvalni, koliko god boljelo naučiti ćete ponovno dječjim korakom lagano.

Puno vremena je utrošeno i rijeka nade da naučiš nove korake. Počni prvo da sebe više cijeniš, stavi i ponavljaj svaki dan sebi „ imaš nova krila nauči letjeti“.

Kažu da je život scenarij, ili po Shopenhaurovoj knjizi „život kao predstava“, oni koji su je pročitali vidjeli su da ima puno primjera to jest iskustva ljudi kroz što su prošli ili prolaze. Doći će dana kada ćeš klonuti, ustani se nije ti mjesto na dnu.

Ne dozvoli sebi da se nađeš u situaciji „vidi što si me natjerao da uradim“. Premalo cijenimo sebe, dajemo se bez razmišljanja i posljedica, što nam poslije se odbija. Zastani dobro, i uđi u vlastitu dušu gledajući na sve ono što ne želite gledati. Ali, često nas obuzme gnjev i bijes. Teško je kontrolirati bijes, jer on katkad nema granica. Ima različite oblike, nekada bude užaren, hladan, ili hotimičan.

Živimo u svijetu koji nam na neki način govori da se ne smijemo utapati u samosažaljenju. Ali, smo svjesni da neki životni problemi tj. situacije zahtijevaju samosažaljenje.

Da bi prije iscijelio onu bol što je sada prisutna u tebi, sjeti se da sa smiješkom na licu, i lepršavosti stavova, energije, pozitive je tvoj svijet.

Život će dati ono što smo na neki način platili „skupo“, znam da je teško čekati ali isplati se.

Sjeti se i sebi ponavljaj da „čovjekovo napredovanje kreće od iznutra prema van“.

Žana Alpeza / OTPOR.Media

Ne, nije normalno da svoju negativu i komplekse istreseš na pacijenta, baš si faca što djedicu i baku su staračko domu maltretiraš, jer ti se sinoć muž naljutio. Kćerka ti pravila problema jer se zdebljala pa bi obnovila garderobu, pa si se kao stršljen ustala i svoj bijes po tim hodajućim mrtvacima

Ne, nije normalno da se kur…iš i da si faca jer ništa nisi stekao sa svojih 10 prstiju, pa sada si ti kao faca ovamo kada negdje dođeš.

Ne, nije normalno da slabijeg ili siromašnijeg od sebe maltretiraš, ili što si to faca pa ćeš svoj nagon agresije istresti na tom jadniku na ulici.

Ne, nije normalno da samo razmišljaš i pričaš o novcu, ma tko si ti, pa vidiš da ti obitelj pati, od tebe ni trunke emocija, i pažnje, pa si ti kao faca.

Ne, nije normalno da kriviš i galamiš na profesore i učitelje jer je tvoj „omiljeni klinac“ napravio neko sranje pa ćeš ti kao faca to sve prekriti.

Ne, nije normalno da si sjeo u tu fotelju političku, jer si uvukao se kao pacov u rupu lizajući big brotheru zadnjicu.

Ne, nije normalno da vam djeca i vi sa njima gledate reality-e, i uz sve psovke, skidanja, vrijeđanja, djeca kao spužve upijaju, da ti si faca si koji primjer daješ djeci kao jednu od normi moralnih vrijednosti još kažeš, e ovako se pare zarađuju.

Ne, nije normalno da svake minute zurite u mobilni i gledate post koji ste stavili ima li još koji više lajk, kao faca ćeš biti sa što više laikova.

Ne, nije normalno ako imaš dom, da šalješ roditelje u starački dom, ili ih zaboravljaš kući posjećivati, ne shvaćaš sada da ćeš jednog dana ostarjeti pa vidi kako je kada te odbace kao krpu.

Ne, nije normalno da na ljubavi kalkuliraš, koliko si dao/la njemu, i obrnuto, nisi faca ako prvi nazoveš.

Ne, nije normalno da ti se netko preko želuca gadi ,ideš njemu/njoj, zbog je..ne financijske situacije.

Ne, nije normalno da si faca ako udariš ženu, dijete, siromašnog, nema opravdanja.

Ne, nije normalno da prođeš fakultet bez ijedne večeri zagrijane stolice da nešto naučiš i to preneseš drugima, nisi faca to je jadno.

Ne, nije normalno da budeš ljiga da bi bolje prošao. Tuga je to. Jad .Čemer. Ti si bezdan, a ne faca.

Ne, nije normalno da se plašiš panično smrti, ako već živiš kao hodajući mrtvac, udahni život, iziđi živi ga.

Ne, nije normalno da su Psihijatrijske klinike najtiše bolnice, to su ljudi koji imaju raznih poteškoća i bolesti mentalnih, da mogu kožu bi sa sebe satrgnuli, ali ne mogu guše se u sjeni zatvora, jedna dodje medicinska sestra citiram „nemoj tuda da mi se dere po hodniku daj joj boc boc, a ona taži jadna onakva stara jedva hoda od sedativa broj da zovne kući“. Draga sestro, i svi koji radite u ovakvim ili sličnim institucijama plaćeni ste za to! Kraj priče, znači ste što Vas čeka i koje da su to bolesti jako teške. Znam da su ovi dana iscrpni, neizdrživi, pogubni za Vas drage sestre i drugo osoblje, ali ima još u Vama ljepote karaktera u i duha pokažite ima. Vi ćete večeras kući tko zna hoće li oni dočekati zoru dana.

Ne, nije normalno da si vidio kako vuče unuk staru baku na pregled u ambulantu, jer ona ne može. Unuka to nije briga, on čeka da je dovuče da ga slučajno ne bi prijatelji vidjeli pa ga zadirkivali „hej stari pa joj ti babu vozaš“, a ona sjedeći u hodniku i gledajući za njim sva drhtava kaže „sine ostala mi flaša vode suše mi se usta“, i tada poteče potok suza iz njenog oka.

Ne, nije normalno da su po ovim i drugim krajevima i mjestima zarasle ovakve krasne njive i livada. To se nekada prostiralo od ljepote mira proljetnog dana i cvijeća. Nije to Božje. Zemlja nas hrani, daje nam sve za život. Sramota je dragi sine otići u ogradu ukupiti malo drva, ne to nije sramota to je blagoslov.

Plače mi srce za starim ljudima, plače mi srce za opustjelim poljima i livadama, plače mi duša kada djeca više i ne znaju, a žive na selu što je to zaprljati se i igrati u pijesku, plače mi kada vidim onog starca na tronošcu, gleda u bezdan negdje prisjećajući se kako je to bilo, i u sebi moli Boga da ga Bog uzme, plače mi srce za onu studenticu koja nije dobila stipendiju jer je iz siromašne obiteljima ostale su imale „vezu“, plače mi srce kada dodješ, a djeca nemaju nikakvog poštovanja prema starijima, a onu vrećicu što si donijela vuku što je tko kome dobnio, nikakvo poštivanje starijeg. Plače mi srce kada ona stara gospođa čeka u kolicima na zebri čekajući da joj netko stane, dok nisam izišla iz auta upalila sva 4 i odvezla je na drugu stranu, i onda sam svima pokazala „srednji prst”

Boli ova tišina svakim danom, svi smo na istome mjestu ne pomičemo se, gledamo da je nama bolje, kao da tamo nikoga nema. BOLI OVA TIŠINA.

Poželi čovjek otići u šumu i zavijati s vukovima!

Žana Alpeza