Kategorija: KOLUMNE

Facebook je definitivno ušao u našu svakodnevnicu. U ovome članku donosim nekoliko primjera kako da se koristite ovom alatom, a da pri tome ne izgubite puno vremena, da se organizirate za poslovni i privatni život, te da pri tome ne bude opsjednuti otvaranjem ekrana gledajući dali Vam je netko lajkao status.

1. Dali slobodno vrijeme koristite za Facebook?

Kao prvo, moramo biti svjesni činjenice da je Facebook genijalac u gutanju vašeg vremena. Ako ste u fazi slobodnog vremena prepušteni sami sebi i mislima, ne dozvolite da svako malo provjeravate Facebook da vidite šta se dešava. Ako spadate u tu grupu ljudi koji svake minute bacaju pogled na ekran spadate u već polako opsjednute osobe da vidite jeli susjeda stavila ručak pa uslikala. Ne ulazite u mrežu ovog genijalca alata koji Vam oduzima slobodno vrijeme koje je nešto samo Vaše. Osim, ako ste osoba koja uživa i kojoj se izlučuje hormon sreće zureći u ekran,tada nastavite uživati.

2.Pronašli ste novi posao!

Ako ste se umorili tražeći posao vremena i vremena, i napokon Vam se ostvario san dobili ste posao, sada u druge planove spada da u toku radnog vremena koristite Facebook. Osim što će umanjiti vašu produktivnost i koncentraciju na poslu, svako malo ćete s jedne stranice ulaziti u drugu gdje možete i u velikom obimu posla pogriješiti.

Budite pametni, što manje Facebook koristite dok ste na poslu, jer ako ste novi u firmi slijedite proceduru kompanije, upoznajte se sa vašim obvezama i zadacima. A i ne možete znati dali Vas šef prati koliko ste puta u toku radnog vremena otvarali Facebook.

3. Savjet-privatni život ostavite za sebe!

 Svoj privatni život ostavite za sebe! Vjerojatno ćete imati zahtjeva za prijateljstva od radnih kolega da ih prihvatite na Facebooku. Moj savjet je da izbjegavate iz razloga što ne znate kakve su im namjere. Netko će željeti kopati po vašem životu, istražujući gdje idete, što kupujete, s kim hodate, što su vam hobiji i slično. Ovo je stepenica koja je skliska, jer ako to učinite poslije ćete se pravdati bila sam ovdje, šopingirala sam, bila u restoranu i tako dalje. Imate i drugih radnih kolega koji bi preko Facebook vas više upoznali, možda izlazili s Vama, i slično. U svakom slučaju to možete i na dogovorenoj kavi poslije posla.

4.Nepoznati zahtjevi  prijatelja vodi u  ovisnost?

Ako ste osoba koja voli imati što veći broj prijatelja na Facebooku, onda ćete jedno vrijeme se dobro nositi s time. No, što Vas može čekati? Jedan period će Vam biti zabavno., no s vremenom to može prerasti u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

Ovdje je isto sklizak teren, ne znate tko je s druge strane profila, može imati negativnu konotaciju. To mogu biti ljudi koji vas špijuniraju, psihopati sa raznim namjerama, osobe koje mogu kopirati vaše radove, slije, postove i slično. Opet, je znači na Vama kako ćete postupiti.

5. Imate li živaca za  čitanje nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete?

Neugodno je maknuti nekoga sa liste prijatelja ili blokirati. Ali, ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju postovi od te osobe, na ovaj način ćete uštedjeti puno živaca, i maknuti gomilu stvari koje su vam nepotrebne.

6. Što raditi s dosadnim prijateljima  kojih se ne možete riješiti?

Možda sad već kolutate očima i proklinjete  dan kad ste se okačili o ovu mrežu.

Teško je kad imate normalne stvarne prijatelje, ali koji na Facebooku vas izluđuju, jer Vam šalju svako malo da budete član nove grupe, šalju Vam glupe igrice, kvizove i slično. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te nastavite kolutati očima moleći da nestane struje.

7. Strašan gubitak vremena na zaraznih glupim  igrama

Možda i jedan od  razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve zarazne, bespotrebne , ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Ovo je potpuni gubitak vremena, osim ako se psihički osjećate poletno, onda nastavite. A, svako malo tražiti novu igru da se osjećate zadovoljni, dok majka zove u pozadini pola sata da iznesete kantu za smeće.

8. Veze (upoznavanje) na Facebooku.

Što mislite dali je ovo zamka u koju mnogi korisnici upadnu? Pri unosu podataka vam piše dali ste udani/slobodni i slično. Sa smiješkom popunjavate podatke nadajući se da ćete nekog upoznati, i to se desi i stavite status kako ste “u vezi”, ili ste “zaručeni”.

No, život pokaže drugu stranu i desi se to da ste prekinuli i stvari se pročuju brzinom svjetlosti, pa dušobrižnici  vas počnu zapitkivati “jeli sve ok” i tako dalje, crvenite se bespotrebno i druge neugodnosti vas prate.

Ostavite te podatke samo za sebe, ako Vam se desi ljubav ostavite je za sebe i partnera.

U svakom slučaju društvene mreže su ponavljam “genijalci” koji nam mogu zagorčati ili uljepšati život. Ipak je to samo tehnologija kojom upravlja Vaš mozak, i ako ste otišli predaleko u bilo koju krajnost nije dobro.

Držite se zlatne sredine!

Piše: Žana Alpeza

Drvo je život. Drvo je kisik. Drvo je nezamjenjivo za život biljnog i životinjskog i ljudskog svijeta.

Ali to je negdje daleko u ljudskoj podsvijesti da bismo na to gledali jedno tamo negdje obično drvo.

Ali, u ovom članku ću više pisati o tome što je u našoj zemlji. Što se to dešava kada netko uzme ili pravilnije ukrade „tri metra drva“. Prošle godine, a i skoro unatrag svake godine u medijima imamo članke kojima su naslovne stranice „Ide u zatvor zbog par metara ukradenih drva da bi“ preživo zimu“ i slične naslove. Nekako mi je „udubilo“ se u sjećanje prošle godine obitelj jako siromašna negdje iz Bosne koji imaju nekoliko djece maloljetne, i otac im je otišao u šumu i otpilao drva da bi se ne bi smrznuli. Tog istog jadnog čovjeka su uhvatili na licu mjesta i prijavili policiji koja je dalje procesuirali slučaj ka sudu. Tako da je ovaj jadni čovjek osušen na šest mjeseci zatvora ili da platu ako se ne varam novčani iznos kazne oko dvanaest tisuća konvertibilnih maraka.

Slike odzvanjanju u glavi kako slomljeni otac grli djecu, i plačući se pozdravlja sa njima jer mu je na kuverti određen datum kada treba otići u zatvor na izležavanje zatvorske kazne.

Na svu sreću skupili su se dobri ljudi ,te su ovaj novčani iznos kazne skupili i platili ovu kaznu da ovaj otac ne ide u zatvor.                                                                               Izvor fotografije: zdici.info

I tako primjer iz godine u godinu ovo se dešava u našoj državi. Onaj koji ubaci u najstariji Golf I u gepekt malo drva ,uhvate ga i osude ili plati novčanu kaznu.

Stvarno čovjek da ne vjeruje, jednostavno ne može da vjeruje. Našli su ljude na marginama društva, na rubu bolesti, na rubu očaja, i na njima uče se disciplini i kao oni su ti koji rade svoj posao pa ih osuđuju jer su napravili kazneno djelo. A što je sa onim milijunima i milijunima dok ovo pišem dok se u kuvertama u skupocjenim restoranima ispod stolnjaka u kuverti stavlja po tko zna koliko tisuća eura „mita“, što je sa onim koji su otvarali, ili otvaraju fiktivne firme pa peru novce i ako stigne do suda njihovi procesi zastare, zagube se papiri ili nešto treće, što je sa onim firmama koje su otišle u stečaj, pa njihovi bivši djelatnici su na rubu gladi i siromaštva. Što je sa raznim vrstama korupcije bez koje se očito ne može nikakav posao sklopiti ? Što je sa novim radnim mjestima koje državne institucije otvaraju javne pozive za natječaj ,a već se unaprijed već pola godine čak i više se zna sa imenom i prezimenom tko će doći na to novo radno mjesto? Što je sa onima koji primaju plaće od firme ,od nekih nadležnih/upravni odbora koji su postavljeni politički ili zbog nekog drugog razloga?

Mogli bi još barem desetak stranica napisati slične primjere,a koja korist od toga?

Opet nastrada jadan čovjek, opet nastrada onaj tamo koji čeka mjesecima, godinama za radno mjesto, opet nastrada onaj koji živi od mirovine koja je minimalna da se ne mogu jedva namiriti prehambrene namirnice za jednog čovjeka, kamoli za nekoliko članova domaćinstva,opet nastrada onaj tko se ne želi upuštati u krug pakla korupcije i mita, jer želi da mu svijest i duša čista,opet nastrada onaj tko ostaje duže izvan radnog vremena jer njegova kolegica/kolega je već svoje „dupe“ uvukao šefu pa ide prije kući,i tako dalje i tako dalje.

               Izvor fotografije:zenit.ba

Jadna si državo, jadni ste institucije koje radite svoj posao da ste uzeli jadnog seljaka i prišili mu na čelu zatvorsku kaznu za tri metra drva, dok se u medjuvremenu bogataši ne ometano šećkaju prikrivši svoje podrijetlo imovine i bijedne raskoši.

https://pogled.ba/kolumne/tko-danas-ide-u-zatvor-oni-koji-ukradu-tri-metra-drva/238226

Tko može zaboraviti pahulje prvog snijega kojega pamtim.Brišući po po prozoru smrznutu rosu, s radošću gledajući prema nebu otvaram prozor i čekam prve pahulje.Nije to tako baš ni davno bilo,ali nije bilo umjetnog snijega, nakićenih  šoping centara kojima je samo cilj komercijala i zarada,a, naše glave lude samo čekaju kad će svake nove godine izići nova kolekcija novih nakita,ukrasa, dekoracija..čega već nema.

Nema čari ljubavi,nema druženja jedni s drugima,nema smijeha,nema neprospavanih noći čekajući prvi snijeg. Dragi čovječe, gdje si to izgubio tim ustaljenim putem kojim koračaš? Što te to dovelo da sve kupuješ novcem? Gdje su tvoji korijenovi ,i ne znaš kad si zadnji put bio na selu kod oca i majke,koji gledaju svakim danom u telefon što si im ga kupio kad će zazvoniti. U tom talogu tvoje brzine duša ti se gubi, gušiš i one prelijepe uspomene iz djetinjstva. Kome? Čemu? Udaljenost  nekad štipa dušu, a ne, vi niste daleko, njenu ste uštinuli ostavivši je samu sada kada nikom više nije potrebna.

Dok je valjala dobra je bila

Tko može zaboraviti svoga djeda ili baku. Onih djedovih drhtavi tanki ručica koje su cijeli život bile na polju  uzdržavajući ponosno i mukotrpno svoju obitelj.A baka, pomalo zaboravna ne sjeća se gdje je ostavila kruh da se hladi,a mi djeca skrivajući se i kradeći koji komad se potiho krijemo.Već je vrijeme ručka, baka zove nas djecu na ručak, trčeći kroz travu osjećam miris tek pokošene trave.Djed od rane zore je na polju,treba se pripremiti za zimu kravi hrana .”djede, djede ajmo kući na ručak baka zove” odzvanjaju mi riječi u sjećanjima. Polako djeco,ne trčite tako brzo past ćete, i padnemo ogrebemo koljeno,lakat,ali se ustajemo i ponovno trčimo.

Izvor fotografije: preuzeto s interneta

Zaželim se draga bako tvoga lica,i godina što sam s tobom spavala i provela. Danas to draga bako izgleda sasvim drugačije. Uvijek si negdje pod suknjom skrivala koji dinar čekajući pravi trenutak da mi daš.Bože, koliko mi je srce bilo ispunjeno. Zaželim se tvoje sijede kose, voljela sam navečer sjesti iza tebe i satima starim češljom kosu ti češljati.

Zaželim se tvoga lica, oko očiju prelijepe bore koje govore svoje životne priče. Meni nije nikada tvoje lice izgledalo staro,to je lice moje bake. Zajedno smo išle u crkvu, za misu si čuvala kao zjenicu oka svoga “misnu odjeću”.

Stavljajuću večeru nedostaje mi dodati tvoj bako i djedov tanjur,

Koračajući pješke prema crkvi ,često si znala me pitati jesi li sve ispravno obukla. U putu nam se do crkve pridruži još koja baka ,i ja potiho iza njih slušam što pričaju.

Izvor: preuzeto

To su lica mog djetinjstva, ta stara lica kojih više nema. Došle su nove generacije, one nose neke svoje izazove. Kažu “moderno doba”! Da, ali ne vidim više kako ljudi idu pješke na nedjeljnu misu, tek poneko, ne vidim zajedno dvije bake, nema ih više,kažu ovo su moderne bake. Ne vidim više sijede kose, bore na licu, drhtave ruke.

Kažu nije dobro danas izgledati “staro”.

To “staro” je ono što je moja duša zaželjela vidjeti, ne treba mi nikakav luksuz od noviteta, nahranite duše ovim kojima tragaju da naidju na to nešto “staro”. 

Najviše nadiru sjećanja u zimske duge sate i noći, tada gledam tvoj kutak ,tvoju stolicu, tvoju ćemliju ispucale dlanove, srce i duša puna ljubavi i sreće. Takvu toplinu tko ima danas je sretan čovjek.

Zaželim se bako..

Zaželim se djede…

ZAŽELI SE ČOVJEK STARIH LICA,I MJESTA GDJE MU JE U DUŠI BIO SPOKOJ!

“Sićušni  nevidljivi organizam stigao je nepozvan u moj organizam”

Piše/ Žana Alpeza

Kao i svaki drugi dan vraćajući se sa šetnje sam osjetila preznojavanje i peckajuću grlobolju. Točno tjedan dana,subota popodne , prvi dan  Nove 2022.

Nisam puno razmišljala o coroni i ako je ovo soj (omicron), nisam se cijepila za sada smatram da je prerano,no bila sam odgovorna,maska kada se negdje ide,ne dodirivanje i približavanje ka drugima,a najviše sam izbjegavala ogromna okupljanja.Svi u kući smo pozitivni na ovaj virus,i slušamo i pratimo savjete liječnika.

No,ovaj okom nevidljivi organizam je odlučio da se udomaći u mojem tijelu,očito je našao prikladno mjesto za ostati. Uzela sam kućne testove i vidjela da sam pozitivna,te se izolirala. Simptomi su mi blaži,do prvog pregleda u Domu Zdravlja Grude gdje su mi utvrdili na snimkama pluća da je  našao dom na obostranoj strani plućni krila,uključila sam samoinicijativno prije odlaska na prvi pregled antibiotik da mi tijelo bude zaštićeno,uz to grlobolja i glavobolja su istodobno stvarali i stvaraju dodatne simptome.

Zdravstveni djetanici padaju s noga

Dolazeći u DZ prvih dana Nove godine je bila strašna gužva,od uzrasta djece do starijih.Zaista sam imala osjećaj kao da je preko noći netko s neba spustio virus pa se stvorilo toliko ljudi sa simptomima.Gledajući i čakajući u DZ za pretrage prvo uočavam koliko su djelatnici umorni u zdravstvu.Pa ti ljudi su doslovno dan-noć na dežurama,na terenu,ne znam ni kad uspije uhvatiti koji sat sna.

Tim ljudima da su im ne znam koliki mjesečni prihodi ne mogu se mjeriti sa svojim pozivom i požrtvovnosti koliko pomažu ljudima.Kao i nama,u njima je ovo svako malo novonastala situacija,nove izmjene,nove nadopune i slično.

Ja im osobno i u ime obitelji dajem respect “do poda”, jer riječ je o ljudskom zdravlju i onome kako oni pristupaju pacijentima sa ljubaznošću i smirenjem.

Ljudi znaju biti nestrpljivi U ovoj nastaloj situaciji gdje je čovječanstvu zadan još jedan ispit,ne smijemo paničariti,slušati konstantno medije,slušati tuđe savjete kako se tko liječi,jer većina im ima različite simptome

Zamislimo da nam je ovo poslano kao mali test, gdje moramo psihički to jest mentalno ostati prihrani,dobro iz pouzdanih izvora se informirati,slušati savjete struke

Čujem u hodnicima čekaonice pa kao “kad će proći”,ovo su moćne sile nam poslale da nas je manje na planeti,ucjenjuju nas sa cijepljenjem, prisiljavaju, u puno drugoga.Ljudima je u ljudskoj prirodi da moraju ono što trenutačno njima odgovara tako i dalje širiti informacije,no oni koji nisu dobro informirani ljudima stavlja pritisak i strah u psihu,ne spavaju noćima,razmišljaju.Ne obratite se na rekla/kazala, slijediti svoj razum, upute liječnika.

Kako ostati psihički zdrav

Da bi u ovom moru informacija koje dolaze ponajviše iz medija, međusobni komunikacija, usputnih priča i slično,ako samo uzmemo u obzir dnevno koliko naš mozak pohrani tih dnevno informacija,mozak je kao spužva ,usisava ,pamti.Naučite se skloniti dalje od TV-a, interneta i drugih kanala koje Vam mogu sada više naškoditi nego pomoći.Naučite jednom dnevno pogledati vijesti ili neku informaciju,i to je dovoljno.

Prvo nije dobro da Vam se strah taloži u vašem umu,jer s vremenom ćete u sebi postavljati tisuće podpitanja.

Prvo se pridražavajte  uputa liječnika da što prije ozdravite,polako osluškivajte tijelo i nakon postcorone, pomno zabilježite sve ako imate neke ili nove simptome, osjećate slabost ili slično.

Tek kada se nešto dogodi ovako globalno vidimo koliko smo bespomoćni

Ovo traje skoro dvije godine,sjećam se prvih vijesti iz Kineskog grada Wouhan a gdje je kao počela nepoznata zaraza,to jest otkriven novi nepoznati virus.

Od tog dana ušao je u naš život,naše kuće, škole.

Ljude je uhvatila panika,izlazili su na ulice protivili se oštrim zakonskom mjerama zbog dali lockdawna

 a ili sličnih mjera,ljudi su se ujedinili,pomagali jedni drugima,pogotovo starim ljudima koji spadaju u skupine zbog komformobiteta, kronični bolesti i slično.Ali,kako dan za danom prolazi virus Corona je postao dio naše svakodnevnice.

Pitanje za ljudski rod je dali zna koliko smo bespomoćni na ovoj planeti,a ujedno na nezahvalni što nam pruža ovu ljepotu življenja .

Zahvaljujem Domu Zdravlja Grude  zdravstvenim djelatnicima na profesionalnosti i ljubaznosti.

više na

https://bljesak.info/lifestyle/zdravlje/sicusni-nevidljivi-organizam-stigao-je-nepozvan-u-moj-organizam/370780

Kao i što sam naslov ovog članka glasi “tamo gdje vam puno obećavaju ponesite malu torbu”. Svi smo se barem jednom ili puno puta uvjerili u ovu činjenicu.

Po kršćanskim načinom života mi kao ljudi vjerujemo u “nadu”.Nada je spas,nada zadnja umire. I tako uvjereni da nas neće ljudi prevariti naoružamo se “nadom i strpljenjem” i onda čekamo. Čekamo dan,čekamo tjedan,čekamo mjesec,čekamo godinu.I tako vrijeme prolazi,mi polako počnemo prihvaćati stvarnost i činjenicu da “od datog obećanja nema ništa”!

Tko su osobe koje lažno daju obećanja koja neće ispuniti?

Barem nekoliko tekstova bi  trebalo napisati i opisati strukturu karaktera takvih osoba,no nekoliko primjera u tekstu će približiti sliku tih osoba

-slatkorječivi

Ova skupina ljudi pri prvom upoznavanju nas počne obasipati komplimentima, primjećuju što smo odjenuli,kako smo sjeli,koja nam je modna marka torbe,i pomno upijaju svaku gestikulaciju govora tijela.Što se tiče naše lingvistike isto upijaju svaku riječ.Oni su uvježbali svoje lice da pri svakom pokretu ne skidaju pogled. Naime, istrenirani su da iza svake naše rečenice oni imaju nešto „slatkorječivo za reći“, često to može imponirati ljude i laskati im, no od njihovih obećanja ne očekujte mnogo. Trebate znati da život nije bajka, lijepo je katkad otići u svijet svoje mašte gdje se dobro osjećamo, no ljudi koji su slatkorječivi kriju svoju tamnu stranu. Najbolji primjer normalnog komplimenta bez ikakve slaktkorječivosti je ako ste recimo u shoping centru ,te na blagajni vidite da je osoba poprilično umorna,te kažete „jeste se umorili,ma možete  vi to brzo će kraj radnog vremena“, a pretjerivati imate lijepo ovo,ono i slično krije iskrenost.

-uvježbani lažovi

Ova skupina „lažova“ je najprisutnija u društvum pogotovo pood našim podnebljem. Zašto je to tako? Naime, treba prvo početi od odgoja,oni su najvjerovatnije imali roditelje kojima je dati obećanje nekome čista laž. Upijajuća spužva koja je godinama nakupila toliko taloga da više ne mogu niti prebrojati koliko mogu iskreni rečenica izgovoriti. Ako od ove vrste ljudi tražimo neku uslugu,razgovor će Vam teći u smjeru pozitive i klimanja glavom,ter na kraju sa obećanjem. Tako da ćete u nadi da će ispuniti dato obećanje izići sretni i zadovoljni. No, kako vrijeme prolazi ako počet ćete telefonirati bez odgovora, slati poruke koje će Vam svaki put se izmišljati nova laž, nova isprika, nešto iskrsnulo,pa čak koriste i termine za bolest,ili uključuju članove porodice da su bolesni ili slično. Ne očekujte ništa, i zatvorite ova vrata za sobom sa ogromnim lokotom.

-zmije u odijelima

Ova skupina ljudi su osobe koje su na nekim od većih poslovni ili politički funkcija. Oni se čitav život uvježbavaju kako ophoditi sa drugima. U njihovom načinu vođenja razgovora sa Vama nema neljubaznosti, prostih riječi ,ili slični. Oni Vas pomno slušaju, uredno prime točno na vrijeme dogovorenog sastanka. No, kako već znamo da su u poziciji da nam mogu pomoći, imamo pozitivan i entuzijazičan stav prema ovim osobama. Smatramo ih odgovornima, sposobnima, liderima, elokventnima, oni vode velike kompanije, oni vode političke stranke,i slično. Na njihovo dato obećanje nikada ne bismo baš dovodili u sumnju.Varamo se naravno, oni svaki dan imaju bezbroj poziva,posjeta i slično i ljudi ili traže posao, neku uslugu i slično.Oni neće na razgovoru nikada reći „ne,ne mogu“, već u redu „vidjet ću što mogu“, „nadam se da će sve biti pozitivno“ i slično. Ove zmije u odijelima su Vas odmah prilikom otvaranja vrata pročitali što trebate,te ako nije „u njihovom interesu“ neće Vam pomoći. Ako ste došli na sastanak putem tajnice,ili pismenim zahtjevom ,rijetko ćete doći do mobilnog broja. Pošto ćete zvati, tajnica će svaki put imati odgovor kao na primjer „na putu je „ , „na sastanku je javit će Vas se kada završi“ i slično. Ovdje nikakvu torbu ne nosite,jer su šuplje i prazne priče ,te što prije to shvatite i prihvatite bolje za Vas.

-hvalilisci

Kod njih nema nikakvih problema. Čak i sama riječ „problem“ je izbačena iz rječnika. Oni su osobe koji su sve uradili.Oni su oni koji je drugi „po njima“ hvale i daju ima zasluge. Oni su napravili nešto što se nitko ne bi usudio ,ili riskirao,i tako bez kraja. Ako dođete kod ove vrste ljudi prvih pola sata minimalno će pred Vas sttaviti svoje tronove,i ono što se počnu sa svime hvaliti. Zbog Vašeg dolaska još je to dodatno „nakićeno“ , tako da nećete tek tako brzo doći Vaša tema na stol. Naravno,pošto pažljivo slušate ,i onda vidite nakon kraćeg vremena da Vam ne daje niti da izgovorite rečenicu,shvaćate gdje ovo vodi. Prekinute,i recite da imate još neki sastanak ili slično i iznesite ono što tražite. Isto kao,i kod gore navedenih drugih ne očekujte da će ispuniti dato obećanje.Ove osobe su egoistične,i vole svoj odraz u zrcalu, oni nisu nikada i sumnjam da će ikada pomoći drugome,bez da oni nisu na prvom mjestu.

Naravno,ono što je svakako jako bitno za Vas ako tražite neku uslugu i „daju Vam obećanje“, oslonite se prvo na sebe, razradite svoj plan tako da Vam uvijek ostane druga opcija. Znači imajte i rezervni plan ako ne bude onako kako ste očekivali. Važno je isto tako da prihvatite i shvatite da je to jednostavno za ove ljude „dati obećenje“ šuplja priča,naravno kao i što se to ne mora odnositi na svakoga,ali ovaj tekst je upućen onima koji su imali ili će imati loše iskustvo,i puno laži sa druge strane. Ne dajte se prevariti,tražite neki način da Vam to potvrde,ili imajte rezervni plan.Nemojte da Vas obeshrabi činjenica da su to samo osobe koje su kao i tornado prošle jednim putem u Vašem životu i ne ostavljajte za sobom nikakve žalopoljke,već skupljeno iskustvo iskoristite na pozitivan način za Vas da budete bolji čovjek kroz život.

Kako li se lako sve zaboravlja kada dođe nova tema na dnevnu tapetu.Tako, i ne baš davno sjećamo se predizborne kampanju u Republici Hrvatskoj. I tu se sjećamo bivše predsjednice Republike Hrvatske gdje Kolinde Grabar Kitarović na Škorinu izjavu je samo uradila slijedeće „pokazala je srednji prst“. To je bio njezin na njegovu kampanju, koja je tema bila za žene i prava žena. No, neću se baviti pravom žena is lično u ovome tekstu već o ovoj nazovimo je „pojavi“. Svi mediji su odmah na prve stranice stavili, i kroz društvene medije,i nema tog medijskog kanala koji nije ovaj Kolindin odgovor stavio na naslovnicu.

Njezina je izjava uz pokazivanje prsta bila „Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku“

Definirati ćemo što ustvari znači kada nekome pokažete srednji prst?

„srednji prst, ručna gesta u kojoj je srednji prst uzdignut, drugi prsti obično stisnuti u šaku, a nadlanica okrenuta od gestikulatora. U mnogim kulturama, napose zapadnjačkima, isticanje ili pokazivanje srednjeg prsta smatra se opscenim, njime se izražava umjeren do krajnji prezir i u neverbalnoj komunikaciji označava isto što i vulgarizmi »od..bi«, »je se« itd Osim za izražavanje prezira, gesta se katkad također koristi iz zabave ili humora.

Srednji prst datira iz antičke Grčke, a koristio se također u antičkom Rimu. Povijesna, gesta je predstavljala falus. U nekim modernim kulturama stekla je sve veću prepoznatljivost kao znak nepoštovanja, a često je koriste glazbenicii (napose u hardcore punk bendovima i reperi), glumci, celebriteti, sportaši i političari. Tako kaže izvor wikipedia.

Cinički filozof Diogen, prikazan na slici J.-L. Gérômea, s velikom zemljanom posudom u kojoj je živio; kada su stranci u krčmi izrazili želju da makar nakratko vide velikog oratora Demostena, Diogen je navodno ispružio srednji prst i uzviknuo »ovo je, za vas, demagog Atenjana«.

Vratimo se u sadašnjost, kao svi „su zgroženi“ sa Kolindinim odgovorom nekome tamo novom političaru, kojio baca udice bez prethodnog znanja. Iskreno, ja sam uz bivšu predsjednicu, i ništa mi nije u mojim očima pokvarila mišljenje o njoj. Čak, ju podržim iz nekoliko razloga, čovjek se umori od svakodnevni gnjida koje bacaju otpadke na nas, pritom ne razmišljajući koliku štetu će napraviit, nadalje osim umora, ima tu i snažna poruka sa ovom „gestom“, ne trebate korisiti riječi na takve osobe.

Nastavlja se na slijedeći korak, a to je dali dami pripada da koristi ovakav vid komunikacije?

Pokazivanje srednjeg prsta obično se ne smatra ‘damskim potezom’, a one koje ga pokazuju inače proglašavamo nekulturnima. Svakako da to nije uljudna, ljubazna, kulturna ili slična komunikaciji, ali ljudi jednostavno sa druge strane pretjeraju s bacanjem kostiju, i onda da bi emocije bile zadovoljene uradiš samo ovaj kratki postupak.

U svakodnevnom životu postao normalna gesta ili?

U svakom slučaju, pokazivanje srednjeg prsta odavno je prevazišlo nacionalne, jezičke, kulturološke… okvire i granice. Danas se ovo gestikuliranje može vidjet svakodnevno, na svakom koraku – na koncertima, protestima, utakmicama, na ulici. Malo tko od nas nije upotrebio srednji prst dok je kao sudionik u prometu bio iznerviran određenom situacijom i postupkom drugog vozača, pa bi mu ovim gestom – pokazivanjem srednjeg prsta – jasno pokazao šta misli. Koliko li nam samo život servira svakodnevno situacija gdje nam se dimi iz ušiju, i tada svjesno ili nesvjesno pokažemo srednji prst, no u većini slučajeva poslije kada prestane dimiti iz ušiju, sebi kažemo „što mi je ovo trebalo“. Smatram da je najbolje da problem ili situaciji prenoći 24h, te ako i dalje smatrate da trebate ovu „gestu“ pokazati onda to uradite.

Nemojmo sebi dozvoliti, niti uopće da na neki način stigne do nas, naravno u ovoj džungli današnjice, kada pogledamo iz raznih sfera društvenoj ili drugog aspekta života, nam se čini da je to jedini način.

Žana Alpeza / OTPOR.Media

Hoćeš li naučiti u toku ovih godina da je jedino rješenje onima koji su ti zatvorila vrata pred nosom, da svijet pred tobom otvara bezbroj novih mogućnosti. U tom momentu ne čini se tako, osjećaj je neugodnosti, ljutnje, gnjeva. No, nema veće pobjede on one kada ste naučili da znate da uzvratiti na način da to uradite sa smiješkom na licu.

Koliko li je obećanja izrečeno, imaš osjećaj kao da je komadić srca ostao iz njih. Teško je, teško je ne pogledati iza leđa, teško je krenuti novim korakom dalje, ali to je jedini ispravni put.

Godine su donijele kroz život puno lekcija koje treba naučiti bez prethodnog najavljivanja, ili pomoć „zovi jokera“. Zbog toga i budite zahvalni, koliko god boljelo naučiti ćete ponovno dječjim korakom lagano.

Puno vremena je utrošeno i rijeka nade da naučiš nove korake. Počni prvo da sebe više cijeniš, stavi i ponavljaj svaki dan sebi „ imaš nova krila nauči letjeti“.

Kažu da je život scenarij, ili po Shopenhaurovoj knjizi „život kao predstava“, oni koji su je pročitali vidjeli su da ima puno primjera to jest iskustva ljudi kroz što su prošli ili prolaze. Doći će dana kada ćeš klonuti, ustani se nije ti mjesto na dnu.

Ne dozvoli sebi da se nađeš u situaciji „vidi što si me natjerao da uradim“. Premalo cijenimo sebe, dajemo se bez razmišljanja i posljedica, što nam poslije se odbija. Zastani dobro, i uđi u vlastitu dušu gledajući na sve ono što ne želite gledati. Ali, često nas obuzme gnjev i bijes. Teško je kontrolirati bijes, jer on katkad nema granica. Ima različite oblike, nekada bude užaren, hladan, ili hotimičan.

Živimo u svijetu koji nam na neki način govori da se ne smijemo utapati u samosažaljenju. Ali, smo svjesni da neki životni problemi tj. situacije zahtijevaju samosažaljenje.

Da bi prije iscijelio onu bol što je sada prisutna u tebi, sjeti se da sa smiješkom na licu, i lepršavosti stavova, energije, pozitive je tvoj svijet.

Život će dati ono što smo na neki način platili „skupo“, znam da je teško čekati ali isplati se.

Sjeti se i sebi ponavljaj da „čovjekovo napredovanje kreće od iznutra prema van“.

Žana Alpeza / OTPOR.Media