Tko nam kontrolira život?

Kada smo siromašni, svijet nam izgleda drugačije nego kada smo bogati. Svakodnevno nas bomabardiraju novim informacijama o prirodi realnosti. Moramo neprekidno mijenjati „mape“ da bismo u njih mogli unijeti nove podatke, a ponekad, kada se napuni dovoljno svježih informacija moramo učiniti velike ispravke.

Što vam prvo pada na pamet kao odgovor na pitanje «Tko vam kontrolira život?».
Žena? Šef? Djeca? Političari? Iluminati? Vi sami? Ili bi možda bolje bilo pitati «Što vam kontrolira život?»  Kredit? Televizor? Horoskop? Neplaćeni računi? Što se događa kada se netko dugo i teško bori da razvije aktivan pogled na svijet, prividno korisnu upotrebljivu „mapu, a zatim biva suočen sa svim informacijama koje sugerišu da je taj pogled bio pogrešan i da mapu treba velikim dijelom ponovno ucrtati ili nadopuniti. Bolan je to napor, ponekad i jako zastrašujuči, ili skoro poražavajući.

Ali da bismo imali uvid u spostvenu svijest, tko sa nama kontrolira i da li može kontrolirati, mi u procesu saznanja često i nesvjesno dobijamo neke nove informacije, one mogu kao što sam spomenula biti zastrašujuće, bolne, krhke, lažne, opasne itd..
Ali moramo se suočiti jer ignoriranje može da bude pasivno. Mislim da u ovoj džungli informacija, bombardiranja od svakodnevnih očekivanja, bilo na osobnom, profesionalnom ili bilo kojem drugom novou, uvijek moramo ostaviti da postoji i “ali”. Tužno je što ćemo vremena i vremena potrošiti u odbrani zastarjelog pogleda na svijet, nego što bi bilo potrebno da ga ispravi..

Nitko nam ne može kontrolirti život osim nas samih! Što bi značilo da trebamo imati unutarnju mapu puta, koja nas neće ometati ili nam manje smetati u svakodnevnim životima. Da život nije težak  – lagala bih, sam po sebi život ima definiciju po bilo kojoj osnovi da je težak. Ali što jasnije uočimo realnost svijeta, bolje smo „osposobljeni“ da se odnosimo prema njemu. Što nejasnije sagledavamo svijet, što nam je naša svijest zatrpanija lažima, pogrešnm procjenama, iluzijama, to ćemo manje biti sposobni da odredimo pravce na koji ćemo djelovati i na mudre odluke. Ali većina ljudi ne želi da učini ovaj napor, kao da smo već zamoreni.

Samo relativno mali broj srećnika nastavlja do smrti da istražuje misteriju stvarnosti, uvećavajući, poboljšavajuči i redefininišući svoje razumijevanje svijeta i istine.