Čini se da svaki čovjek, bar na svjesnom nivou, zna što je najbolji za njega?
Međutim, unutarnje sile su toliko jake da u borbi sa svojim unutarnjim bićem
ima male šanse. U ranoj mladosti nije tako, još uvijek može odložiti, da se
oslanja na druge, da izbjegne one koje ijedi izbjeći, još uvijek se čini da mogu
izvaditi i provoditi, ali kako godina prolazi da postaje sve teže.,
Suočavanje s Obavezama, biološkim satom , Drugi ljudi, sobom – kao da se sužava
krug, a sve je manje vremena za Bijeg
Otuda tolika i silno razočaranje – ne zato što ljudi ne znaju što će sa sobom, nego
zato što dobro znaju što i kako ali to Ne mogu ostvariti , Budi u njima stid,
šteta spušta pogled na ljude, rađa nemoć.
Što se više fantazira u mladosti, podmukli zabole udarci poslije, kada se zanima konačnost stvarnosti u najosjetljivijim mjestima
.
Otuda jad u čovjeku, zavist, mržnja, ljubomora – baš zato što nije prošao ono što je
očekivalo da prođe, a onda se vlastita nezadovoljstvo pročije na sve drugo. Čovjek
sam mora da podnese svoje nesreće. Drugi će reći – “uz tebe smo”, “razumijemo te”
ali da je sve tako daleko od unutarnje praznine koju nosi u sebi.
Nereijetko mi prolaze glavom ljudskih destinacija koje okružuju. Svako vuče za sobom,
i sa sobom svoje tragediju. Čak i oni koji nisu bili doživjeli, u smislu nekog velikog
gubitka, nos u sebi povredu koja malo može ispuniti.
Nekad mi se čini da je sve MASKA!
Kada ti neko pri upoznavanje kaže da je doktor znanosti, da vozi ferrari, da je duboko religiozan, da je najbolji u ne znam čemu. Kao
da su sve do MASKE od nečega što se skriva.
Civilizacija je maskirala čovjeka, uskladila nagone, prigušila instinkte,
prevaspitala ga, ali nešto, ono neobjašnjivo, i dalje izlazi iz čovjeka. Čovjek
je nezadovoljno biće, to je možda najbolja definicija. Ne ni biće rada, ne ni biće
igre, ne ni biće politike, nego baš to – nezadovoljno neurotično biće koje vječito
krpi pukotine koje osjećate.
Kako doći do ključa vlastite patnje?
Koliko čovjek treba da se spušta u sebe, i razriješi, oslobađa potisnuto impuls da
bi razriješio nesreće koje ga stalno progoni. NE PUNO!
U početku mjenja frizura,
Partnere, radna mjesta, obrazuje se, radi na svom tijelu, ali zna da je njegov problem mnogo dublje, a ne samo u vanjskim stvarima. Onda se
preispituje, istražuje, traga za odgovorima, pronalazi ih, ali malo što oslobađa
onaj suštinski dubinski bol koji se nosi u sebi.
Da li se mora prihvatiti, da ide kroz život s njim, kao nešto neizbježno, ili da i
dalje istražuje, da se spušta u sebe, nastojeći da ga riješi …
Sve ovisi o nama!
Idemo li u životu sa maskama / ili Otkrivena lica! Ali malo šta razrješava onaj suštinski dubinski bol koji nosi u sebi. Da li se mora prihvatiti, da ide kroz život s njim, kao nešto neizbježno, ili da i dalje istražuje, da se spušta u sebe, nastojeći da ga riješi … Sve ovisi o nama! Idemo li u životu sa maskama / ili Otkrivena lica! Ali malo šta razrješava onaj suštinski dubinski bol koji nosi u sebi. Da li se mora prihvatiti, da ide kroz život s njim, kao nešto neizbježno, ili da i dalje istražuje, da se spušta u sebe, nastojeći da ga riješi …
Sve ovisi o nama! Idemo li u životu sa maskama / ili Otkrivena lica!
Objavljena Kolumna u RS na portalu //
http://www.portalomanija.com/vlastiti-bijeg-iza-maske/
Autor: Zana Alpeza
