Dobro došli u novi svijet Ludila- svijet koji se zove internet!
Psihijatrija kao znanost je naparedovala, pogotovo nakon 1930-te, nakon velikana poput Freuda, Junga, Adlera, Shopenhauera, Jerotića, Pecka i drugih. Ovi ljudi su pomogli na stotine, tisuće ljudi da se nose sa svojim problemima, pomogli ka ozdravljenju kroz medicinske načine liječenja, terapijske, medikamentne i slično. Bez psihijatrije koja se, pogotovo u 21 stoljeću bolje proučava ovi znanstvenici dolaze do boljih načina da pacijentima olakšaju život/e.
No, ovaj Članak nema veza sa Kliničkom psihijatrijom – izravno da se pišu recepti, dijagnoze i slično, ovdje je riječ o nečemu što nas je preko noći snašlo.
Kako je sve počelo?
Internet po prvim prikupljenim podacima koje imamo se pojavljuje u SAD-u negdje oko 1969 godine (tada par godina prije su se pojavili prvi mobilni aparati), i to u svrhu američkog vojnog programa za praćenje nuklearnog oružja. Znači tih godina mi nismo mogli niti sanjati da će se „preko noći desiti „internet masa korisnika“. Internet je u biti “mreža svih mreža” jer su u njegovom sastavu milijuni kućnih, poslovnih, korporacijskih, bankarskih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije i servise poput elektroničke pošte, video razgovora, instant poruka, prijenos različitih datoteka te indeksiranje i povezivanje stranica World Wide Weba. A informacije za početak World Wide Web ili skraćeno www, nastaje oko 1989 godine.Dalje se počeo širiti rapisnom brzinom da ne znamo gdje uopće plovimo. No, što mi imamo „ono što je nama vidljivo“ od interneta to je npr: Google, Blog, Linkedln, Facebook, razni forumi,Twitter, Yahoo, Amazon, itd.
Neupisljiva i tajanstvena
The darkweb”; “duboki web”; pod “površinskom mrežom” – same metafore čine internetom iznenada iznenadujući i neumjestivi i tajanstveni. Drugi termini cirkuliraju među onima u znanju: “darknet”, “nevidljivi web”, “tamni adresni prostor”, “tamni adresni prostor”, “prljavi adresni prostor”. Nisu sve te fraze znače istu stvar. Dok je “darknet” mrežna mreža poput Freeneta koja je skrivena od ne-korisnika, s potencijalom za transgresivno ponašanje koje implicira, većina “dubokog weba”, zastrašujuća kao što zvuči, sastoji se od neiskusnih podataka potrošača i istraživanja koji je izvan dosega tražilica. “Tamni adresni prostor” često se odnosi na internetske adrese koje su, iz čisto tehničkih razloga, jednostavno prestale raditi.
Ipak, u određenom smislu, svi su dio iste slike: izvan granica internetskog života većine ljudi, postoji velika druga internet vanjska strana, koriste je milijuni, ali mediji ih uglavnom ignoriraju i pravilno razumiju samo nekoliko računalni znanstvenici. Kako je stvoren? Što se točno događa u njemu? I predstavlja li budućnost života online ili prošlosti? Suvremeni internet često se smatra čudom otvorenosti – njegovom globalnom dosegu, njegovim cenzorima, svojim naizgled sveobuhvatnim tražilicama. “Mnogi, mnogi korisnici misle da kada pretražuju na Googleu dobivaju sve web stranice”, kaže Anand Rajaraman, suosnivač tvrtke Kosmix, jedne od novih generacija tvrtki za tražilice nakon Googlea. Ali Rajaraman zna drugačije. “Mislim da je to vrlo mali dio dubokog weba koji pretraživači dovođuju na površinu, a ne znam, da budem iskren, u kojoj frakciji, nitko nema dobru procjenu koliko je duboko. sto puta veći kao površinski web je jedina procjena koju znam.”
Šta je ispod površine?
No, glavno je pitanje da li je to sve što imamo od interneta?? Da li se ispod površine kriju radnje nevidljive spone – globalizacijske odluke, nedostupna zabranjena istraživanja, preprodaja ljudi, novi klonovi, nove vrste, kriju li se bankovni podaci, razne transakcije, trguje li se sa nekim novim nepoznatim oružjima, preprodavaju li se organi,ljudi, žene, naručivaju tajna zlodjela, dječje pornografije, i slično. Ne znamo – i to je možda klopka što je na površini nama vidiljivog interneta. Onaj internet kojega svakodnevno koristimo možemo slobodno reći da smo poslali prvi ovisnici o ekranima, tipkama, Iphonima, tabletima itd.. Netko nam servira ono što možemo pregledavati, istraživati, analizirati samo do određenih granica. Ako se vratimo na trenutak od 1969. otkada je američka vojska prva počela koristiti internet – pitanje glasi što je do kasnih 80-ih radila sa svim godinama istraživanja i skrivanja – nisu se samo usredotočili na prevenciju nuklearnog oružja iz drugih država. Puno se godina vjerovatno radilo na odlukama i informacija koje će biti servirane čovječanstvu početkom 90-ih sa širenjem interneta.
Ovako je CNN objasnio razine kako se interet koristi.
Na površini prava Psihijatrija?
Upravo kako podnaslov govori na onom dijelu interneta što možmo vidjeti se nalazi zaista mogu reći prva psihijatrija sa novim i postojećim dijagnozama. Osnivači Facebooka, Yahoo-a, te ostalim giganta (osim Bill Gatesa) ne koriste društvene mreže. Zašto? Zašto jedan Zuckenberg ne bi koristio svoje postignuće? Postavlja se i pravo pitanje da li je on pravi osnivač Facebooka-a?
Ljude je uhvatila prava groznica ludila,i ta groznica se najviše može vidjeti na društvenim mrežama poput (Facebooka, raznih chatova, portala za dopisivanja,kupovanja,) jednostavno masa ima novu dijagnozu ludila.
Koristiti u „normalnim granicama„ ili društvene mreže ili drugo normalna osoba ima granicu, ima limite, pošto je pogotovo u posljednjih nekoliko godina unatrag uzelo velikog maha ljudi su jednostavno izgubili kontrolu. Ujutro bude se uz telefone, pregledavajući chatove, poruke, messengere itd. Idu na posao, tipkaju u automobilima, na poslu koriste društvene mreže, neproduktivni su, nezadovoljni, iscrpljeni. Ono što na vidljivom dijelu interneta već se sada mogu vidjeti užasavajuće i odvratne stvari, poput perverzne pornografije, ubijanja i mučenja životinja i sličnih stvari, no u skrivenim “mračnim” dijelovima interneta preprodaju se, naručuju i razmjenjuju materijali koji ulaze u domene sociopatije poput ubijanja i silovanja djece i ostalih užasa. I ljudi jednostavno uživaju „objavljujući slike mučenja, sakaćenja, laži, tračeva, pornografjije, mržnje, vrijeđanja, itd.“ uz već postojeću platformu koja im omogućava da još više šire svoja zvjerstva, ljudi koji spadaju u patološke dijagnoze postaju zanimljivi nažalost onima koji to mogu gledati. Tko su ti koji to rade – osobno mislim da je današnji internet omogućio „zloj“ strani ljudske pošasti da se još više širi društvenim mrežama. Ova nova vrsta sociopata po meni će iz dana u dan postati sve gori, jer virtualni svijet neće im biti dovoljan, tražiti će druge načine. Isto tako koliko je samo razoreno odnosa, prijateljstava, itd., jer ljudi jednostavno komuniciraju preko mreže. Ovo je postala jedna velika ovisnost koja će se teško kako vrijeme prolazi savladati. No, u ovoj novoj Psihijatrijskoj ustanovi zvanoj „internet“ ima i dobrih strana, te strane onim normalnim ljudima omogućavaju da brže, efikasnije obavljaju svoje zadatke, s pomoću pametnih telefona spašavaju živote unesrećenima, educiraju se, imaju normalna prijateljstva, i slično.
Piše: Žana Alpeza