Konzumerizam – Novi vid manipuliranja ljudima 21 stoljeća!

Da bismo mogli da shvatimo što u današnjem vremenu konzumerizam znači, trebamo početi od povijesno sociološkoga stajališta ovoga fenomena. Nažalost svakim danom sve više ljudi pogotovo prema statističkim podacima (više žena) ne može se oduprijeti ovoj vrsti manipuliranja. Pošto kao hedonisti po prirodi volimo sve što je lijepo, sa antropološkog stajališta smo ljudi koji udovoljavamo sebi, rijetki su oni koji su uspjeli imati svoje mišljenje i oduprijeti se ovome fenomenu.

Povijesno sociološko obrazloženje:

Pojam se konzumerizma javlja još od 1766 godine kada teoretičar engleske političke ekonomije A. Smith iznosi da se radi o jedinome cilju i svrsi proizvodnje (Duda, 2005:21). Cook (2005 prema Hromadžić, 2008) navodi da bivanje potrošačem nije više opcija, već nužna aktivnost i identitet onih koji žive u eri zreloga potrošačkog kapitalizma (Tomić-Koludrović i Leburić analiziraju tekstove Touarinea od sredine 60-ih do sredine 80-ih godina; autor se, između ostaloga, bavi teorijama strukturalnih i kulturalnih dimenzija u postindustrijskim društvima te tvrdi kako masovna kultura ima dva suplementarna oblika i to stratifikaciju na planu potrošnje i hijerarhiziranje formi osobne autonomije što, između ostaloga, znači da se kulturna ponašanja pojedinaca diferenciraju u odnosu na kulturne modele i to s obzirom na osobne potrebe i privatni život, a ekonomski problemi više nisu u središtu društvenih konflikata. Potrošačka se društva sve više orijentiraju prema tzv. potrošačkoj socijalizaciji. Životni stilovi i socijalna stratifikacija u društvima u kojima su zajamčene slobode individualnoga djelovanja utječu na to da se društvene skupine razgraničavaju na temelju načina ponašanja, a koja se između ostaloga, odnose i na navike konzumiranja. Riječju, sustav kapitalističke proizvodnje i njegova potrošačka etika zamjenjuje radnu etiku i u tome kontekstu izraz „potrošačka kultura“ znači da su svijet robe i načela njezina strukturiranja presudni za razumijevanje suvremenoga društva (asprave između „kvalitativnih i kvantitativnih pristaša“ Marshall ( u Tomić-Koludrović – Leburić, također tumači kao sukobljavanje različitih epistemoloških pozicija. HUM XI (2016.) 16 VLADIMIRA ŽAKMAN-BAN i KATARINA ŠPEHAR FIŠKUŠ Termin potrošačko društvo, kazuje Peračković, ušao je u uporabu nakon Drugoga svjetskog rata, osobito kada je kapitalističko društvo ušlo u fazu visoke masovne potrošnje. (Usp. Peračković, ) Prema Rostowu ( prema Čolić,) pojam potrošačkoga društva blizak je tzv. državi blagostanja. Međutim, obilježja potrošačkoga društva ne nalazimo samo u potrošnji proizvoda već i u području usluga te načinu trošenja slobodnoga vremena. Potrošači se na svim razinama življenja iskazuju kao izrazito pasivni. Peračković potrošnju definira kao „svako društveno djelovanje pojedinca, skupine ili institucije koje započinje procesom kupnje, tj. plaćanjem neke robe (dobara, proizvoda, usluga ili iskustava) koja zadovoljava određenu potrebu, ali ispunjava svrhu nekog djelovanja, a može se konzumirati ili sačuvati te pomoću koje se može riješiti neki problem korisnika ili nešto doživjeti.

Konzumerizam kao ovisnost:

Individualni poremećaji u području zadovoljenja potrošačkih potreba mogu se sagledavati, kao što je rečeno, i u kontekstu socioloških definicija. Konzumerizam se kao ovisnost može svrhovito pojašnjavati i terminom simulakrum (lat. simulacrum). Pojam se vrlo često rabi u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija odnosno reprezentacija. Simulakrum obuhvaća različite pojave: od zabavnih parkova preko povijesnih rekonstrukcija do virtualne stvarnosti i „umjetnoga“ života. U osoba se ovisnih o kupnji javlja sličan model i/ili slika koja vremenom postaje „stvarnija od stvarnosti“, da bi je na kraju potpuno nadomjestila.

Prvi termin za opis onoga što danas nazivamo „kompulzivno kupovanje“ jest oniomanija, manija kupovanja (grč. oniomai). Prvi je spominju Kraepelin (1915), zatim Bleuler (1934) držeći da se radi o poremećaju iz kategorije reaktivnih patoloških impulsa.Potom se otprilike 60 godina o ovoj ovisnosti više ne govori. Posljednja dva desetljeća tzv. kompulzivni shopping, kako ovu ovisnost nazivaju uglavnom psihijatri, ipak postaje predmet interesa specifičnih istraživanja uglavnom u psihološkoj i psihijatrijskoj literaturi, ali i u tržišnim istraživanjima ponašanja potrošača, a spominje se i u sredstvima javnoga priopćavanja. Valja istaknuti da se neki stručnjaci protive terminu „konzumerist“ i to prvenstveno zbog stigmatizacije koju ovaj pojam podrazumijeva (Elliot, 1993).

Uglavnom, neka istraživanja ove vrste ovisnosti oslanjaju se na kliničku sliku, neka uspoređuju kompulzivne i normalne potrošače, dok neki autori ispituju kompulzivnu kupnju kod adolescenata. Ovisnost se prepoznaje kao nezaustavljivo i besmisleno kupovanje, gomilanje bespotrebnih artikala što u konačnici rezultira ozbiljnim psihološkim, financijskim i obiteljskim problemima, depresijom, dugovima, razvodima i svim ostalim problemima koji se uočavaju i kod drugih ovisnika. Osobe, gledajući izložene proizvode, osjećaju tjeskobu, nekontrolirani strah, nervozu i brigu, a smiruju se tek kada ih kupe. Valja naglasiti da se fenomen ovisnosti o kupovanju ne može promatrati isključivo iz biološko-medicinske perspektive. Torre () se zalaže za povratak na biopsihosocijalni model socijalne psihijatrije kao psihijatrije u zajednici uz imperativno uključivanje osobe koja manifestira poremećaje u ponašanju kao sukreatora politike mentalnoga zdravlja. Razvijene medijsko-reklamne kampanje koje potiču na konzumerizam učestalo su utemeljene i na postignućima plaćenih znanstvenika, a što je slično različitim „trikovima“ poznatim u kockarnicama odnosno kasinima. Primjer su i restorani brze hrane (fast-food); korisnici se „… poslušno kreću do pulta, naručuju ono što žele, plaćaju, odnose hranu do stola, pojedu ju, sakupe sav otpad, odlože ga u košaru za otpatke i napuštaju restoran“ (Ritzer, ). Radi se o nepisanim, općepoznatim pravilima, ma kako bili dehumanizirani. Prema nekim podatcima, čak više od 80.000 građana Hrvatske ima ozbiljne poremećaje vezane uz nekontroliranu, patološku kupnju, a koja nije utemeljena na stvarnim potrebama i realnim financijskim mogućnostima. Smatra se da se u tim slučajevima može raditi o prijenosu serotonina, moždanoga hormona sreće; prilikom kupovanja osoba doživi olakšanje, ali odmah potom, iz istih razloga, i grižnju savjesti. Ovisna osoba anksiozno teži novim potrošačkim trendovima, senzacionalnim iskustvima, eksibicionizmu sve do opsesivno-kompulzivne želje za stvaranjem slike o sebi koju promovira ta nova potrošačka (anti)kultura (kupnja isključivo „brendiranih“ artikala, provođenje slobodnoga vremena s obitelji u tzv. šoping centrima sve do nepotrebnih, kontroverznih medicinskih zahvata na vlastitome tijelu tako da osobe, osobito žene, izgledaju kao klonovi – slične usnice, grudi, proporcije tijela u zavisnosti o trenutačnoj modi). U određenim krugovima tzv. elite odnosno „društvene kreme“ medijski se eksponiraju čak i intimistički podatci o porođajima u određenim „trendovskim“ privatnim klinikama

Osobama s poremećajima pri kupnji zajedničko je i nisko samopoštovanje (što je uočljivo i kod drugih ovisnika o alkoholu, psihotropnim supstancijama, u osoba s poremećajima u prehrani među koje spadaju oboljeli od anoreksije, bulimije, a u novije vrijeme osobito muške osobe koje se pretjerano bave „jačanjem mišićne mase“).

Ovisnost o kupovanju nije uvijek priznata kao samostalna bolest ovisnosti već je mnogi, uglavnom psihijatri, smatraju poremećajem nadzora nad impulsima, opsesivno-kompulzivnim poremećajem ili pak bipolarnom bolesti, kako ističe slovenski psihijatar Rozman

Za prepoznavanje problema poremećaja kupovanja kvalificira je sljedeće: prema vlastitoj izjavi njezin (kada je riječ po ženi), način kupovanja „nije uvijek ciljan“; često kupuje nepotrebne stvari, istoga tipa (npr. u većim količinama, ali različitih boja), a koje već posjeduje. Priznaje da mnoge kupljene artikle „zaboravlja“. Kupuje prema tzv. ženskome obrascu (šminku, odjeću, mirise), a kasnije se dosjeti doista nužnih životnih potrepština koje više nije u mogućnosti kupiti (npr. djetetu pribor za školu). U posljednje vrijeme već upada u ozbiljnu financijsku krizu, ali nastavlja s kupovanjem jer u suprotnome, prema vlastitim riječima, „postaje nervozna“. Pravi problem samo djelomice osvješćuje i verbalizira, ali se povjerava da pri nestašici novca isti posuđuje. Osobito se usredotočuje na bračne probleme.

Društvenom fenomenu konzumerizma imanentni su, između ostaloga, i životni stilovi koji se izgrađuju kao negativne odnosno disfunkcionalne navike konzumiranja koje karakteriziraju iracionalni izbori.

Povijesno promatrajući iznalaze se mišljenja da sustav neoliberalne kapitalističke proizvodnje i njegova potrošačka etika zamjenjuju radnu etiku i u tome kontekstu izraz „potrošačka kultura“ znači da su svijet robe i načela njihova strukturiranja presudni za razumijevanje funkcioniranja suvremenoga društva i čovjeka. Intelektualne i materijalne mogućnosti svakodnevice, razvoj tehnologija preko kojih se, ponekad, zadire u privatnost ljudi, (ne)kontrolirano prezentiranje i neselektivnost medijskih informacija također rezultiraju dominacijom određenih manipulativnih segmenata usmjerenih prema pojedincu. Svekoliki je rezultat da čovjek počinje rabiti stvari ne zbog njihove funkcionalnosti već posjedovanja i stvaranja nerealne slike o sebi. Ovaj način potrošnje može se smatrati fikcijom koju, između ostaloga, potenciraju različita sredstva javnoga priopćavanja, reklamne kampanje, veliki trgovački centri odnosno korporacije, banke, određene eksponirane javne osobe i ostali društveni subjekti radi ostvarivanja dobiti.

Photo source: novi svjetski poredak

Uloga medija:

Javnost, osobito mlade ljude, potrebno je podučavati obilježjima konzumerizma kao društvenoga fenomena jer je danas sloboda odlučivanja, koja pripada temeljnim ljudskim slobodama, izrazito ograničena, između ostaloga i brojnim selektorima dostupnih informacija. Negativne posljedice konzumerizma kao društvenoga fenomena i kao osobne ovisnosti mogu se, uz ostalo, ublažiti i ponudom sadržaja koji bi pretendirali promjeni životnih stilova i to u smislu njihove konceptualizacije povezane s vlastitim izborima kvalitetno ispunjenoga slobodnog vremena. Glede sustava vrijednosti valjalo bi ga usmjeravati na zajednicu odnosno poticati solidarnost (npr. različitim humanitarnim akcijama, volonterskim radom i sl.) Osim toga, na ovome se području rješenja mogu tražiti i u edukaciji i promociji zaštite ljudskih prava među koje spada i edukacija potrošača i mogućnosti za njihovu privatnost. Iako su trgovački centri i mjesto određene socijalizacije, treba jačati društveni otpor konzumerizmu tako da čovjek izgradi svoj vlastiti identitet koji omogućava slobodu pri izboru informacija i različitih mogućnosti djelovanja. Iz negativnih obilježja konzumerizma proistječe i podcjenjivanje poslova obrazovanja, znanosti i odgoja nove generacije koja se formira pretežito na sadržajima komercijalnih televizija i internetskoj razbibrizi. U ovome segmentu problema velika je uloga stručnjaka i znanstvenika pod uvjetom da osobno osvijeste navedene probleme te svekolikim javnim djelovanjem i uspostavljanjem suradničkih odnosa u javnosti izgrađuju svojevrsnu odbojnost prema konzumerističkim stilovima života.

Individualizirani rad prepoznatih ovisnika o kupovanju trebao bi se temeljiti na kognitivno-bihevioralnome pristupu tako da se osobu pokuša educirati o „opasnostima“ predominantno potrošačkoga životnog stila, usmjeriti je na druge sadržaje i podučiti je da troši zarađeno, a ne da koriste različite kreditne instrumentarije banaka. Primjerice, ako osoba na skali sustava vrijednosti preferira ono materijalno, valja spojiti određeni hobi sa zaradom (npr. izrađivanje nakita, prenamjena i uređivanje nepotrebnih predmeta koje već posjeduje), uputiti je na volonterski rad, a poželjne su i aktivnosti grupnoga karaktera (sport, planinarenje, briga o životinjama, starijim osobama i dr.). Valja je, u najvećoj mogućoj mjeri, izdvojiti iz miljea osoba sličnoga sustava vrijednosti. Dakle, nakon detektiranja problema izrađuje se hodogram planiranih aktivnosti, a osim bihevioralnoga aspekta, na kognitivnoj razini, osobu treba podučavati svim vještinama održavanja primjerene materijalne egzistencije i to kako nje same, tako i njezine uže socijalne sredine. Timski (ekipni) osmišljeni tretman ovisnika o kupovanju valja započeti detektiranjem biti problema s osobom kao sukreatorom. Ovo je, vjerojatno, i teže no kod drugih ovisnosti koje su društveno prepoznatljivije i stigmatiziranije. U široj socijalnoj sredini nužno je aktivirati sve relevantne društvene subjekte koji bi mogli prevenirati odnosno ukloniti negativne posljedice i destrukcije konzumerističkoga života suvremenoga čovjeka. Tretman ovisnika o kupnji („konzumerizam kao relativno nova prepoznata ovisnost“) ne može biti uspješan bez uključenosti stručnjaka najrazličitijih relevantnih profila. Dakle, na razini logosa fenomenu konzumerizma valja prilaziti transdisciplinarno, a na razini praxisa timski (ekipno). Laici, ali i stručna i znanstvena javnost, moraju biti osviješteni o problemu za koji se može pretpostaviti da će u budućnosti eskalirati. Ritzer, iako ne suviše optimističan u vezi sa svladavanjem negativnih posljedica konzumerizma, svoju knjigu završava efektnim HUM XI (2016.) 16 VLADIMIRA ŽAKMAN-BAN i KATARINA ŠPEHAR FIŠKUŠ stihovima pjesnika Dylana Thomasa: „Ne idite pitomo u tu ugodnu noć…Bjesnite, bjesnite protiv umiranja svjetla.

Source: Vladimir Žakman Ban – Katarina Špehar Fiškuš
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za kriminologiju – Centar za odgoj i obrazovanje Lug

Piše: Žana Alpeza

 

Konzumerizam – Novi vid manipuliranja ljudima 21 stoljeća!

Ogovaranja i tračevi – preživjeti ljudsku zlobu!

Nemoguće je zamisliti jedan dan u našem životu da ljudi ne pričaju, ogovaraju, tračaju o „Nekome“? Zašto je to tako – nepristojno ,bezobrazno, pohlepno, opasno pričati o „nekome“ bez njegove/njezine prisutnosti! Kada bi se ovoga pravila pokušali pridržavati i ostati pribrani da „pazimo što govorimo o nekome“, uvidjeli bismo da tračevi i ogovaranja nemaju dugoročnu korist. Ali, teško je to, skoro nemoguće, a u ovome članku ćemo vidjeti na osnvu istraživanja, sociološko-antropološkog stajališta, zašto čovjek kao biće ima potrebu za ogovaranjem ili tračanjem.

Neka istraživanja koje sam čitala kažu da žene dnevno izgovore 24 tisuće riječi, a muškarci oko 12 tisuća riječi. Onda, ako je istraživanje doista točno, žene su po evolucijskoj i genskoj kategoriji sklonije više tračati no muškarci!

Dio svakodnevnog ispijanja kava zasigurno je dijeljenje informacija o ljudima čije šalice kave nisu za tim stolom. Prema rezultatima nekih istraživanja, oko 60% razgovora odraslih ljudi uključuje osobe koje tim razgovorima ne prisustvuju. Međutim, kada se dijele informacije o odsutnima, a kada se zapravo radi o ogovaranju? Postoje li i neke „dobrobiti“ ogovaranja? Jesu li ogovaranju skloniji muškarci ili žene?

Kako bi izgledala ili izgleda definicija ogovaranja?

Zapravo nije lako definirati ogovaranje riječima, a da ta definicija odgovara intuitivnom shvaćanju svih ljudi o tome što je to ogovaranje.

Mnogi ljudi pod ogovaranjem podrazumijevaju čisto iznošenje činjenica o nekome (npr. Ivana nije primljena na medicinu; Josip je jučer zaglavio u prometu sat i pol vremena). Da bi se takav razgovor smatrao ogovaranjem, iznošenje činjenice (informacije) mora biti praćeno evaluativnom informacijom. Drugim riječima, treba biti praćena informacijom na osnovu koje možemo procjenjivati neku osobu, i to na način da nam ta osoba „padne u očima“, odnosno da ju procjenjujemo na negativan način. Primjerice; „Ivana je bila lijena i nije se puno pripremala za maturu pa nije primljena na medicinu; Josip je glup, odbio je moj savjet da ne ide tom ulicom na posao pa je zaglavio u prometu sat i pol vremena“.

Dakle, dvije su komponente ključne u definiranju ogovaranja: razgovor mora biti o trećoj, odsutnoj osobi (ili osobi koja je prisutna u prostoriji, ali ne čuje razgovor), te informacija koja se tijekom razgovora iznosi mora biti evaluativnog sadržaja (dakle, da utječe na procjenu osobe o kojoj se govori).

Bez evaluativne komponente ne bi bilo razlike između dijeljenja informacija o nekome (činjenica) i ogovaranja. Osim ove dvije „glavne“, u razgovoru moraju postojati druge komponente da bi on bio smatran ogovaranjem. Vrlo je važna valencija informacije koja se iznosi, odnosno odnosi li se ta informacija na nešto pozitivno ili na nešto negativno o odsutnoj osobi. Iako ljudi iznose i pozitivne informacije o drugima, to se smatra hvaljenjem (hvalisanjem; ako se iznosi pozitivno o bliskoj osobi).

Kad ljudi ogovaraju, najčešće se radi o tome da „iznose smeće“ (spread dirt, talking trash), često prije toga priznajući da znaju da to što govore nije dobro („Mrzim ogovarati, ali…“; „Sad širim loše informacije, ali…“).

Bitna karakteristika ogovaranja je i njegova neformalnost. Ona se odnosi na to da informacije koje se iznose tijekom ogovaranja ne moraju nužno biti istinite. Za trač se „zna“ da nije 100% točan kao informacija. Ljudi obično ne vjeruju svemu što čuju i skeptični su kad čuju neki trač. Stoga je ogovaranje uglavnom neformalni oblik komunikacije. Osim toga, prema laičkoj teoriji ogovaranja, ogovaranje je usputni razgovor između ljudi koji provode neko vrijeme zajedno. Zapravo, često se na ogovaranje gleda kao na „pauzu“ koju ljudi uzimaju da se „odmore od formalnog života i razgovora“. Tako se često ogovara za vrijeme pauze za kavu ili cigaretu – u trenucima kad se ljudi, na primjer na poslu, mogu „ponašati neformalno“.

Zatim, budući da se ogovaranje odnosi na treću osobu, onu koja ne prisustvuje razgovoru, ono je indirektno i često se na njega gleda kao na oblik indirektne agresije (kao što je spomenuto u prošlom članku).

Iz navedenog se može zaključiti da ogovaranje nije lako definirati. Zaključna bi definicija mogla biti: ogovaranje je neformalni oblik razgovora o odsutnoj osobi (osobi koja ne prisustvuje tom razgovoru) na način da osoba koja je slušač negativno procijeni osobu o kojoj se govori, odnosno da joj ta odsutna osoba „padne u očima“.

Kako bi svrstali ogovaranja i tračeve?

Postoje dvije osnovne vrste ogovaranja, s obzirom na njihovu funkciju i motivaciju, odnosno cilj osobe koja ogovara.

U skladu s laičkim poimanjem ogovaranja, u podlozi ogovaranja većinom su antisocijalni motivi – radi se o namjernom pokušaju ocrnjivanja neke osobe. Međutim, u podlozi ogovaranja mogu biti i prosocijalni motivi. Netko može širiti negativne informacije o trećoj osobi s ciljem da osobu s kojom razgovara zaštiti od nepravde ili iskorištavanja koju je sam doživio od strane osobe koju ogovara. Na primjer, Dunja može upozoriti Anu na suradnju s Ivom, tj. reći Ani da joj suradnja s Ivom nije „upalila“ jer Iva često „zabušava“ i mijenja dogovorene termine radnih susreta ili se uopće na njima ne pojavi.

Tako Feinberg (2012) govori o „vrlinama ogovaranja“ (virtues of gossip), Znanstvenici su stoga uveli termin „dobro ogovaranje“, a pod njim podrazumijevaju svako ogovaranje koje nema sebične ciljeve.

Dakle, „dobra strana“ ogovaranja bila bi negativan utjecaj na ugled („reputaciju“) ljudi čije ponašanje nije društveno poželjno i upozoravanje drugih ljudi na takva ponašanja (tj. ljude). Na osnovu takvih informacija dobivenih ogovaranjem, ljudi mogu bolje (kvalitetnije) odabrati romantične partnere, poslovne partnere ili prijatelje.

Što kažu antropolozi-zašto je to tako?

Uz to, rezultati antropoloških i socioloških istraživanja pokazali su da su najčešće teme ogovaranja osobne kvalitete i posebnosti, ponašanja koja nisu uobičajena za neku osobu („iznenađenja u ponašanju“), mane i nedostaci, naglašavanje razlike između onoga što neka osoba govori i onoga što radi, socijalno nepoželjno ponašanje (laganje, varanje), životne nesreće (na poslovnom ili osobnom planu) i propusti u ponašanju.

O kome ljudi vole slušati „sočne priče“?

Zainteresiranost ljudi za neki trač ovisi o tome o kome je taj trač (koju se osobu ogovara). Ljudi su osobito zainteresirani za informacije o partneru, rođacima, kolegama iz struke, poznatim javnim osobama, i to osobito ako se radi o osobama istog spola. Osobe istog spola prema evolucijskoj su psihologiji glavni društveni suparnici, a i isto tako i važni prijatelji i suradnici. Takvi odnosi najčešće postoje između osoba slične životne dobi, stoga su ljudi najčešće zainteresirani za informacije o drugim osobama istog spola i slične dobi. Nekoliko je istraživanja to i potvrdilo (npr. McAndrew, Bell i Garcia, 2007). Ta su istraživanja pokazala i ovo: ljudi vole znati o „skandalima“ i nevoljama (ne o pozitivnim događajima) svojih suparnika i ljudi na visokim položajima u javnosti jer su im te informacije važne u socijalnom natjecanju. S druge strane, ljudi vole znati o pozitivnim događajima svojih prijatelja i rodbine jer će ih najvjerojatnije nastojati iskoristiti u svoju korist kad to bude moguće.

Spol i ogovaranje

Što se spolnih razlika tiče, riječ „trač/ogovor“ godinama se veže uz ženski spol. I u Bibliji se poziva na oprez u vezi ogovaranja općenito, a posebno ženskog ogovaranja. Biblija je pretežno pisana u muškom rodu, uz zamjetljivu iznimku kod opisa udovica:

…“ A uz to se (udovice) uče biti besposlene i skitati se po kućama, i ne samo biti besposlene nego i ogovarati, miješati se u tuđe poslove i govoriti ono što ne bi smjele“… (Timoteju 5,13)

Percipirana univerzalnost povezanosti između ženskog spola i zlonamjernog ogovaranja također se ogleda i u staroj kineskoj poslovici prema kojoj je „jezik mač žene i žena se brine da on ne otupi“. Stavljajući narodnu mudrost na stranu, postavlja se pitanje postoje li konkretni podaci da su žene sklonije ogovaranju nego muškarci i jesu li sklonije ogovaranju na agresivan način, s namjerom narušavanja odnosa neke osobe s drugim ljudima? Podaci postojećih istraživanja upućuju na sljedeće:

Žene su, u odnosu na muškarce, sklonije ogovaranju drugih osoba istog spola.!!! (zapamtite).

Muškarci „tračeve“ najčešće dijele sa svojim romantičnim partnerom, a žene podjednako i s romantičnim partnerom i s osobama istog spola (drugim ženama).

Iako su muškarci „zainteresirani“ za novosti o drugim muškarcima, ta njihova zainteresiranost je ravna nuli kad se pogleda zainteresiranost žena za informacije o drugim ženama.

Općenito, žene ogovaraju više nego muškarci i to obično bliske prijatelje i rodbinu. Muškarci su skloniji pričati o sebi i svom poslu i više se samopromoviraju.

Međutim, to sve ne znači da su žene agresivnije i „zločestije“ od muškaraca već govori o tome koju vrstu nasilja preferiraju žene.

Na ogovaranje se gleda kao na uobičajeno i zapravo društveno nepoželjno ponašanje. Kao što svaka medalja ima dvije strane, i ogovaranje ima svoju dobru i lošu stranu. „Mračna“ strana ogovaranja je ta da je ono način manipulacije ugledom drugih osoba prenošenjem negativnih informacija o osobi, koje ne moraju nužno biti istinite. Dobra strana je ta što na taj način ljudi mogu saznati informacije na osnovu kojih mogu bolje odabrati prijatelje, romantične ili poslovne partnere. Svevremenska pretpostavka da su žene sklonije ogovaranju u negativnom kontekstu više je od stereotipa. Žene su osobito zainteresirane za životna događanja drugih osoba ženskog spola i, u usporedbi s muškarcima, često ogovaraju na agresivan, kompetitivan način…

Bez obzira koliko ljudi tračali, ogovarali nas ostanimo svoji, prisebni, ne spuštajmo se na granice koje nemaju smisla, ili koje donose samo nevolje. Jer ipak je vrijeme najbolji pokazatelj!

Izvor: istraži.me

Piše: Žana Alpeza

Ogovaranja i tračevi – preživjeti ljudsku zlobu!

Prirodne djevojke 21. stoljeća – Vrsta u izumiranju

Kao da počinjem pisati o nekoj životinjskoj vrsti koja je na rubu izumiranja, pa pod svaku cijenu trebamo poraditi na to da prirodno je ono što je tvornica čovjeka ovog svijeta stvorio Bog. Ono što je stvorilo na svoju sliku i kako bi bilo svakodnevno reći majku priroda što je podarila “ne dirajte”. Tekst koji naslov nosi najveći broj mladih djevojaka, kao i mladića, neće se složiti. Zašto – iz jednostavnog razloga, rođeni su u nekom novom vremenu koji je donio puno drugoga osim onoga da što je priroda dala ostaje “sveto, netaknuto, božanstveno”. Ne mogu se sjetiti bas u posljednje vrijeme da sam zamijetila “prirodnu djevojku”, pri tom kada kažem prirodno mislim osim na vanjski izgled, pristojno ponašanje, skromnost, odnos prema starijima, odnos prema potrebama i mnogo drugog. Ono što ženu / djevojku čini posebnom i lijepom je prije svega njena samouvjerenost, lakoća komunikacije, bontonski stav, pristojno ujedno i elegantno ženstveno odijevanje, itd.

Nekadašnje djevojke: \ t

Ima ih i danas da ne budemo u zabludi, ali uistinu ih na prste nabrojati i mislim da svatko tko je zamijeti u srce od dragosti zatreperi. Kada kažem nekadašnje djevojke, osobno bih postavila granicu negdje do 80-og godišta. Za su generacije djevojaka kao i mladića koje su imale usađene odgojem stavove tako čvrste da je nemoguće ih pomjeriti. U svakodnevnom životu posebnost je izražena u njenom čistoj koži, sa malo rumenim obrazima. Kosa je prirodne boje, odijevanje je elegantno sa skrivenim izražavanjem ženstvenosti. Djevojke su imale odnos prema roditeljima izraženih s poštovanjem, kada bi se razmislili razgovor o biološkoj terapiji za rješavanje svih problema. Isto tako bez ikakvog pogovora slušala su, ne zbog pokornosti već usađenih moralnih vrijednosti. Ne koristi se u svojoj komunikaciji vulgarne riječi,

Nekada i sada: \ t

Nekada je bilo nepojmljivo odlučiti za tetovažu, što je danas za djevojke i mladiće normalna svakodnevnica.

Današnje djevojke nose platforme potpetice, a ne štikle ili visoke pete. Nemoguće je i zamisliti kako hodati u njima je opterećenje za zdravlje.

Kada nekadašnje djevojke gledaju film zaplaču uz crno-bijeli ekran televizije, dok današnji mladi uz nove ekrane i nemaju vremena gledati u miru film, jer je njima dosadno i čeka kada će početi sa emitiranjem nekih od Reality-a, što im čini zadovoljstvo gledajući idiote koji za sekundu razbijaju prljavštine iz svojih života za minut slave.

Više od šminke na licu i nabildanih bicepsa i slično na kilometar možete vidjeti kada je djevojka ili mladić “SVE ZA LJEPOTU”. Ne, ne znaju da ljepota dolazi ne izvana, nego ljepota treba zračiti iznutra, ono što nosimo u sebi.

Prirodne djevojke kada u mislima odlutaju, ne grickaju zanoktice noktiju, ne smiju se kroz zube gromoglasno, već se smiju GLASNO jer znaju da iskren osmjeh očarava i nema cijenu.

Prirodne djevojke nakon izlaska uživaju u mirisu kiše, one skinu cipele i hodaju po pločniku bose, zato što su sretne, a ne pijane.

Ne pada im na pamet da stave umjetne trepavice, na suncu ne koriste razno-razne kreme protiv UV zraka… kao da će kreme spriječiti, znaju da je vitamin D od sunca jako zdrav. Kada počne proljeće i veće temperature skinu se u majice da ih sunce počne tamniti, ne pada ima na pamet da tokom cijele godine budu preplanulog tena, jer je to nezdravo. Na plaži se igraju sa kamenčićima i sakupljaju školjke, uzmu razglednice i pišu prijateljima pozdrave sa mora, dok modernim djevojkama ne pada na pamet takvo nešto, pa ih ispod ogromnih šešira i naočala gledaju ispod oka s podsmjehom, a ne znajući kako se zabavljaju, dok se moderne djevojke na rubu živaca zbog kojih crta celulita, a kamoli ne daj BOŽE kilograma viška… već je na rubu depresije.

Opuštaju se uz pucketanje kocke leda i starih ploča, One se uz šampanjac i narodnjake ne puće već smeju. Kada čuju trubu pomisle na jazz, ne na isplovljavanje broda, kazalište ne obilaze ili samo posjećuju… stalno mu se vraćaju.

One uvijek sanjanju u boji, tako jako i stvarno da se snovi i u snu ostvaruju.

photo https://www.pinterest.co.uk/pin/575968239816276111/

One ne maštaju o čudima, one ČUDA stvaraju.Kada prođu pored Vas vrijedne su divljenja i poštovanja, jer nažalost kako nam vremena dolaze sve više nam se u svakodnevnici stavlja nešto umjetno/vještacko, gubeći onu prirodnu ljepotu, čar sto je priroda ostavila!

Piše: Žana Alpeza

 

Prirodne djevojke 21. stoljeća – Vrsta u izumiranju

Depresija je golgota zbog životne torture!

Autor: Žana Alpeza

Kako je sve počelo?

Donosim priču o čovjeku koji živi u predgrađu Beograda. Još jedna od nizu sudbina ili zle kobi što bi narod rekao.

Kao i većina trauma, oštećenja, čovjeka kao ispunjene cijelosti individue počinje sve sa djetinjstvom. Djetinjstvo je period u kojemu se formira osoba kroz karakter, navike, poštenje, dobrotu, zloću i slično. Mnogi psihijatri 21. stoljeća počevši od stoljeća prije i oca psihijatrije Sigmunda Freuda, koji je rekao da dijete se ne bi trebalo odvajati od majke do treće godine svoga života. Zašto je to tako? Upravo iz razloga kada dijete dođe na ovaj svijet je najranjivije treba i traži sigurnost, ljubav, pažnju. Sva ona djeca koja su imala na bilo koji način neispunjen život ostaviti će kroz život ožiljke!

Kada će se ti ožiljci pojaviti, i u kojem obliku ovisi o puno segmenata. Prvenstveno od genetike dali smo jači karakterom ili smo emocionalniji. Kada bi roditelji samo znali koju štetu nanose svojoj djeci zanemarivajući ih, zlostavljajući (verbalno, fizički) koje oštećenje i zacjeljenje mora trajati do kraja života zbog njihovih krutih odluka, tradicionalnih običaja, i drugoga (u negativom smislu) vidjeli bi da plače Bog nad njima!

Maltretiranje i nasilje u djetinjstvu!

Jako teško oštećeno djetinjstvo gdina Vladislava počinje kada je kao maleni dječak željen istraživanja, igranja, uživanja u djetinjstvu počinje tortura od malih nogu od strane oca koji je maltretirao majku, koji je gledao svojim tužnim dječačkim očima kako majku tuče. Svako malo ovo dijete gleda bespomoćno kako otac muči, vrši nasilje nad majkom, ubija životinje pred ovim dječakom bez trunke kajanja, bez trunke suosjećanja.

Teško je pogledati samo jedanput da otac majku tuče, da ubija nedužne životinje, da iskali svoju agresiju na svakoga tko naiđe. Pritom njegovi prijatelji dječaci se bezbrižno igraju u dvorištima maštajući o novim dječjim igrarijama, dok on tužnim dubokim očima se svaki dan pita zašto se to događa?

Majka kao majka sve trpi, uz svu svoju muku ona krhka, emocionalna pokušava koliko-toliko sakriti od djeteta torturu, ali teško! Naš dječak kako stasava biti stariji i mladić, dolaze i životne situacije s kojima se mora čovjek nositi, ali kako se nositi kada niste primili ono najvažnije u životu, kako savladati ovolike gromade planina kada Vam roditelji nisu rekli kako prevazići životne nevolje.

Bijeg u umjetnost!

Urušivši se sve pred njim, nije bio sposoban da se nosi sa realnošću ovog svijeta, te je pobjegao u umjetnost i maštu, jer je umjetnost preživljavanje! Umjetnost je nešto gdje možeš 24 sata na dan pobjeći od svega i svakoga, pobjeći u maštu osjećajući se korisnim i živim.Polako godine prolaze dan za danom, bavljenje umjetnošću na nekoliko načina kao i profesor na faksu primijenjenih umjetnosti, držao privatno kurseve, otvorio privatnu radnju „kuća strih zanata“ (umjetnička keramika, narodno grčarstvo, kalupi itd.), polako kroz život koračam da budem sve suprotno od onoga što je bio moj otac, taj osjećaj i razmišljanje je uvijek uz mene, ne želim biti kao on, želim postići nešto u životu!

Želim ići kroz život srcem i dušom, otvoriti ljubavlju ljudima vrata, pomoći kome mogu, sve do jednog dana.

Umjetnici imaju posebne duše, posebno i drugačije gledaju na ovaj surovi svijet, nježni su i na sve čuju i vide svojim neapokaliptičnim pogledom. Koliko se može od umjetnosti i bavljenjem zanata živjeti, polako dolazi sivilo ovoga lijepog života. Koliko mogu reći lijepog jer je na mojim leđima teret moga djetinjstva, svega se pomalo počinjem plašiti.

Upoznao sam ženu s kojom želim osnovati obitelj, rodila se prelijepa kćerka, kada imate takav život, sigurnu ruku i oslonac uz sebe lakše se sve podnosi. Ali ni ova sreća nije dugo trajala, četiri godine sam bio sa suprugom te onda dvadeset godina odvojeno jer nisam htio se razvesti zbog kćerke, tek kada je stasala na svoje noge i postala starija sam se razveo. I kćerka me napustila… E sudbino što li je nad mnom se svilo?

Ono što mi istinski daje smijeh ponekad na ovome umornome licu je pas i male tri mačke, oni su vjerni, oni ne znaju šta je ljudska zloba, šta je sablast. Volim ih neizmjerno. Zahvaljujem Bogu što su sa mnom.

Stanje u državi-skok u depresiju!

„Stanje u državi se odražava na stanje psihe normalnih i poštenih ljudi,jer za njih nema pravde, večite žrtve. I ja patim dugo, još od devedesetih prošlog vijeka.Pokušao sam sve moguće da se oslobodim ali ništa nije dalo neki značajni rezultat,ne ostaje osjećaj sigurnosti, a on je odličan početak ka sanaciji štete“… kaže i vidi to svojim očima…

Kako proklete devedesete na ovome Balkanu nisu nikome ništa donijele dobro (osim nekoliko postotaka onih koji su se nakrali od nas, onih koji nas gaze krokodilskim cipelama kao mrave, onima koji su kupili i kupuju diplome i razne titule od našeg rada, muke, od onih koji ne znaju kako je to otići navečer spavati a kiša ti pada na krevet jer prokišnjava sve nad tobom, onima koji ne znaju kako je navečer praznog stomaka ući u hladan, mračan krevet, onima kojima nije dovoljno to što su nas sve ove godine krali pa im je malo., pa su ih naslijedili njihova djeca, onih čije supruge od dosade kao u Rimsko doba nas bacaju tigrovima u zatvorenoj areni, i tako dalje).

Kako čovjek uopće da uspije preživjeti dan, tjedan, mjesec, morao sam da zatvorim svoju „kuću starih zanata“ kako ću plaćati porez? Odakle mi novci? Tko više i cijeni i poštuje one prave istinske ljude koji od jutra do sutra rade rukama, više i ponekad ne prepoznajem od rada kakve mi je boje koža. Počinjem se polako gubiti, nastaju ogroman stres, nastaju noćne more, anksioznost,depresija, beznađe.

Kada počnete gubiti, nemati više novaca, perspektive svi pobjegnu od vas jer „nemaju koristi niti osobnog interesa“, svatko sebi gleda svoj komfor. Prokleti Vam komfor, dajte mi samo što mi pripada, kuća mi je u bombardiranju Beograda uništena (jesam li ja kriv)? Pitam se zašto? Dajte mi ono što sam poštenim radom sa mojih pedeset i osam godina koliko sada imam radio… ne tražim, ništa… što će meni krokodilske vaše cipele, i te licemjerne maske na pokvarenim licima. Svako jutro novu stavljate. Pa kao dobivam socijalnu pomoć od šezdeset eura… I poneki prijatelj kojega sam pronašao na Facebooku mi pomogne, pošalje mi nešto, hvala im… znam da uvijek ima dobrih ljudi… nikada nisam u to prestao vjerovati.

Upoznao sam ženu s kojom želim osnovati obitelj, rodila se prelijepa kćerka, kada imate takav život, sigurnu ruku i oslonac uz sebe lakše se sve podnosi. Ali ni ova sreća nije dugo trajala, četiri godine sam bio sa suprugom te onda dvadeset godina odvojeno jer nisam htio se razvesti zbog kćerke, tek kada je stasala na svoje noge i postala starija sam se razveo.

DEPRESIJA – Moja svakodnevnica!

Crnilo se nadvilo nad mnom, petnaest puta sam završavao na Psihijatriju u bolnici. Dragi ljudi zamislite samo jedan dan da živite u mraku misli, beznađu života, crnilu potoka, praznina duše, umrli bi mnogi najradije. Pogledajmo samo našeg heroja iz priče, petnaest puta na odjelu Psihijatrije je bio, pošto se liječi od anksioznosti i depresije sa kombiniranim još poteškoćama treba dugo vremena da naiđete na adekvatnu terapiju od koje će vam biti bolje. Bude mi bolje jedno vrijeme, jedan period, onda opet crne misli, crni dani, beznađe i tako u krug. Depresija me zagrlila, nikako me ne pušta, znam duboko u sebi da je to od ožiljaka iz djetinjstva, mučni teški dani, ne vidim perspektivu, budućnost, sve znam inteligentan sam ja. Umjetnici su iznimno inteligentni ljudi!

Koga da sada proklinjem ili kunem? Oca – jednog od glavnih krivaca u mome životu? Prokleti rat – što mi je uništio kuću i snove? I tako dalje da ne nabrajam.. Ja sam rekao i ostajem pri tome da ću biti čovjek sve suprotno kakav je moj otac bio, i borim se, i znam da je teško, i boriti ću se, i znam da će ovo netko pročitati, i znam i vjerujem da mogu još, da imam još što dati ljudima, svoj rad, znanje, iskustvo…

Oprostit ću svima, jer ne želim breme tereta to nositi na leđima Bog sve vidi on ima razlog zašto je meni dao takav put, i hvala mu… hvala mu jer ja NE ODUSTAJEM!

Tužna priča iz predgrađa Beograda

Posvećeno gdinu Mirosavljević Vukoslavu.

Depresija je golgota zbog životne torture!

„Ne idi iz BiH“ – Sunce pod tuđim nebom je zauzeto!

Ostala sam u Bosni i Hercegovini, točnije u Hercegovini, zato što tuđe sunce ljepše ne sija. Mogla sam da odem, pola mojih prijatelja je tamo, pola ovdje. Prvi put sam mogla otići 2005. godine, pa onda poslije još nekoliko puta, ali ipak sam odlučila da ostanem!

Nisam otišla! Ne žalim… Borim se, radim i ostajem tu!

Ja sam dio onoga što zovu “izgubljena generacija”.

Ne znam što da kažem kada u medijima ili u društvenom okupljanjima čujem kako je “preko” bolje, kako teče med i mlijeko ili kada vidim one članke “koja je zemlja najbolja za život na svijetu”. Članke tipa “BiH na posljednjem mjestu u…“ neću ni da spominjem. Ljudi koji pišu te stvari obično nisu pomjerili se više od nekoliko desetaka kilometara unutar BiH i projektiraju svoje jadne živote u tekstove koje pišu. Žalosno je što takve poruke pola naših mladih drže u stanju polu-paralize i iščekivanja. Nitko ne bi ništa da pokrene jer se „ne isplati“ i nema pravde. Najčešće što čujem!

Svi čeznu za nekakvim uspjehom kojega bi preko noći, znate, uspjeh preko noći nije normalna situacija, to je anomalija… Osim ako ne spadaš u onu kategoriju izvrsnih sportaša, umjetnika, glazbenika itd., onda imaš šanse…

Ono što treba da znate je da bez znanja jezika i nekog zanata, teško da ćete dobiti preko neki dobar posao. Učenje jezika i zanata je skuplje kada odete preko zato gledajte da sa tim završite kod kuće. Tamo te niko ne čeka raširenih ruku. Sve pozicije na suncu su već zauzete, ali možeš da se smjestiš negdje u sjenku. Nitko ne voli i ne osjeća se dobro u sjenci. Sve je skuplje i treba ti puno novca da bi uspio preko.

Muke o kriminalu, političarima

Kažu kako je ovdje veliki kriminal! Eh, pa ima ga i tamo u inozemstvu… Onaj tko je išao, ostao i radio vidio je neke stvari kako funkcioniraju.

Neko kaže kako su naši političari veliki lopovi, kako je XY nesposoban, ima nekretnina, kuće, vila, bogatstva razna itd. Onda počnu pričati kako izgledaju fizički??… Šta me briga kakva su mu usta i da li je lijep/a? Mogu ja da ga ne volim, ali treba da poštujemo instituciju… Znate… mi još uvijek imamo državu, a možemo i da je nemamo. Držite do sebe i prestanite da pridajete toliki značaj političarima. Nisu oni toliko sposobni, ni pametni. Njihov utjecaj na vaš život je minoran, ali su sjajan izgovor da nikada vi ne budete krivi.

Netko kaže “idem zbog stranačkih lopova jer sve ide preko veze…”. Kakve veze ima da li je na vlasti Nijemac, Turčin ili neko drugi? Tko je na vlasti nema veze sa mojim patriotizmom. Ja ću gledati da se snađem u svakom slučaju i svakako ne očekujem da me neko od njih zaposli. Hvala meni ne treba. Jel’ vama to treba?

Je li me briga da svaki dan mora proći vremena i vremena da bi vodila računa i gubila vrijeme na neke političare, pa zemlja je u kaosu, to je činjenica… Ali nisam ja!!! Ako je država opljačkana, korumpirana, devastirana, što već nije… nisam ja… nisu moji prijatelji… nije moja obitelj… Ima puno ljudi s kojima radim i s kojima se svakodnevno susrećem koji su pošteni, dobri radnici, roditelji, prijatelji i slično. Ali ne gubimo vrijeme razmišljajući što država ima ovoliko ministarstva, fotelja razno-raznih, dupeuvlakača, uhljeba, itd. Naučite se skloniti od takvih misli, od takvih druženja… Dođe sve na naplatu… Je li teško čekati? Što teško – to je križ Isusov kojega je nosio na Kalvariju, ali proći će, ako ne počnemo od samoga sebe,kako izići na kraj sa svime?

Mislite da političari na zapadu ne kradu? Da nema korupcije? Kradu, ali je to pravno bolje pokriveno. Pitajte pravnike vidjećete da pravda i pravo nisu isto. Kada provedete dovoljno vremena na zapadu, tek onda počnete da primjećujete njihove političke zavrzlame. Ta priča oko krađe je zapadna floskula. Kakve veze ima što je Gadafi ili Sadam imao milijarde kada je narod živio u miru, zdravstvo i obrazovanje bili besplatni i biznis cvjetao? Jel’ sad bolje poslije bombardiranja? Stigla je demokracija? Nije prihvatljivo da politički vođa ima milione, ali je prihvatljivo da zapadna sila koristi poreske milione za osvajanje drugih zemalja?

Treba da znate da cijenite ono što imate. Ako sjediš u kafiću i žvaćeš slamku nemoj da se žališ na državu kako nemaš posla. Sjedi tu i samo shvati da ti ustvari uživaš. Toga nema u Europi, tamo su kafići prazni u toku radnog dana. Ustani i uradi nešto ako umiješ i želiš. Samo nemoj da kukaš.

Mi smo nekako naučili kukati,ili tražiti nekog drugoga tko je krivac… Pa se tko oduži sjediš jedan dan u kafiću, pa tjedan mjesec, godinu i ode u nedogled… Puniš sebe gorčinom, mukom, gađenjem… Skloni se, izađi radi nešto, izađi na njivu zasadi nešto…Sada ćeš reći kome ćeš prodati… nikome… sebi ostavi za zimnicu, itd.

Šta uspjeh znači u životu?

Pitanje je šta ti u životu smatraš uspjehom? Ako je tebi uspjeh da dobijaš redovno plaću, da imaš za pojesti, obući i na more otići onda Ok, ali realno to je samo zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

S druge pak strane ako želiš pokrenuti posao što ih je manjina u ovom slučaju opet imaš mogućnosti, pogotovo mladi ljudi, ja kažem da imaju sreće što im je u ovo digitalno doba sve na „izvoli“… Znači mladi čovjek ako je dobar IT programer ili slično,može raditi od kuće, zaraditi honorarce mogu mladi kojima je hrpa stavki dostupna od kuće. I tako dalje, ali ako želite onaj uspjeh u kratkom periodu bez velikog odricaja i rada, što očekuješ… sjediti u kafiću i filozofirat ili tračati… pa onda nastavi

Naša zemlja izgleda loše samo kada se poredi sa zemljom kao Njemačka, ali to je opet relativna stvar. To je kao da usporediš babe i žabe. Nijemci su tačni, precizni, plaćaju porez, poštuju zakon i jako se brinu o integraciji – treba imati u vidu da je par vjekova inkvizicije učinilo čudo za mentalitet i efikasnost zapadne Evrope. E, da li našima što odu raditi kod Nijemca odgovara što je sve tako striktno tamo, što su ljudi tačni i hladni… ali sa druge strane zato kod njih nema rupa na putevima kao kod nas. Mi smo na pola puta između istoka i zapada, kod nas ima više korupcije, ali zato je život ležerniji. Kafići su puni, ljudi se više smiju i plaču, malo je haotično…

Mediji nam objašnjavaju kako smo nekulturni, nedemokratski, nazadni i mi se non-stop trudimo da budemo bolji i konačno uđemo u tu Europu, a oni nas žedne prevode preko vode. Učite povijest… Imamo mi i demokraciju i kulturu, ali sjedimo hipnotizirani za televizorom i internetom.

Odlaskom dajete šansu da zemlja postane gora!

Svojim odlaskom dajete šanse dodatne onima koji kradu,ponižavaju, koji su zaposlili svoju rodbinu, i slično dodatne prilike jer nas je manje. Oni fino sjede u toplim foteljama u kućama pijuckajući neka skupa vina, dok se ti smrzavaš (ako si sam otišao onda vjerovatno dijelite troškove stanovanja), pa se skupite navečer kao siročad, jer po cijele dane radite,ne vidite sunca dođete u stan kasno, samo da se uhvatiti za krevet od umora.

Odlaskom dajete prilike da stvaraju nepovoljnu i negativnu klimu na svim područjima, toliko melankonije unose da bi čovjek rekao da je smak svijeta sutra… Ma ne idite nigdje… Borite se svim snagama… Ne dozvolite sa se još više bogate i kradu, da otimaju sa gromoglasnim osmjehom kada stanu pred TV kamere u onim krokodilskim i skupim odijelima.

Ne idite, u inat onima koji pijuckaju skupocjena vina, ne idite u inat sebi, ne idite zbog svojih roditelja, djedova, ne idite zbog ovog kamena, zbog svoje djece, borite se… uvijek se nađe način… Ne morate živjeti s 3 automobila u garaži, jedan je dovoljan, ne treba ti skupocjena garderoba, namještaj… Nauči se biti skroman i zahvalan, sve će do doći na svoje… JE LI TEŠKO ČEKATI… DA TEŠKO JE, ALI JE NEOPISIV OSJEĆAJ BITI SVOJ BEZ REPOVA!

Ja ne idem nikuda. Branim ovaj kamen. Volim kamen…

Piše: Žana Alpeza

„Ne idi iz BiH“ – Sunce pod tuđim nebom je zauzeto!

DEPRESIJA – Preživjeti BEZDAN bez kraja!

Depresija je stara otkad postoji čovjek. Nije svatko imun na njezin dodir. Kada te jednom dotakne tako vješto se prikriva, da kada se osjećate bolje vrati se poput bumeranga. Koji je to osjećaj, svijet Vam postaje tmuran, u ustima osjećamo gorčinu. Odzvanja negdje u glavi da je to stanje prolazno, pružajući izmorenu ruku očekujemo utjehu, molimo se da prođe. I onda shvatite da ste sami!

Depresija je poput utvare koja vam dođe bez najave, a nema naznake odlaska. Lako je kada nas boli zubobolja, slomimo nogu svjesni smo da je stanje akutno i proći će,  ali kada imate dijagnozu depresije stalno razmišljamo o pitanjima života i smrti – koja je naša životna svrha postojanja, o osjećajima krivnje, straha, opraštanja, osvete, bijesa, ljubomore.

Razlika između depresivne i nesretne osobe?

Postoji razlika, ali kada iskusite i jedno i drugo sami ćete spoznati o čemu je riječ. Kada je osoba nesretna, ako joj se desio težak udarac, ona je u stanju potražiti utjehu, pomoć, prihvatiti i olakšati daljnju patnju. Okrenite se ljudima, na brižnost, suosjećanje i slično. Ali kada imate depresiju nisu vam dostupni, nisu brižljivi, suosjećajni. Uz tu daljinu ljudi, oni vam nisu ni potrebni, čak naprotiv, sve vam smeta i ne želite nikoga.

Zidovi najbolji prijatelji

Zidovi oko vas su postali najbolji prijatelji, zavjese su bijeg da ne postoji svijet iza prozora, telefon i ostale vrste komuniciranja što su dalje od Vas čine Vam se podnošljivijim da ostanete u svome zatvoru zidina.  Da li je počeo III svjetski rat uopće vas nije briga! Ne osjećate potrebu da trebate jesti, crijeva krče, traže zalihe hrane, a u Vašoj glavi samo odjekuje bez ikakve želje da posegnete za kašikom. Ne znate da li je noć ili dan, ujedno svejedno vam je. Slike u glavi pustih krajolika, bezvodnih pustinja, zaleđenih pustara, bezgranični okean. Oko vas je beznađe svega, posrtaj prema praznom obzorju, bespomoćna i nepokretna među zidovima. Najbolji prijatelj je često “san”, jedva da se ustanete na toalet. Oni koji nemaju još poteškoca sa depresijom često imaju panične napade, anksioznost, itd. Tada dolazi još jedan zastrašujuci osjećaj zarobljeništva. Kako tada zaspati uz stalni osjećaj straha? Zna samo onaj tko boluje!

Bijedni zatvorenici i zatvorski čuvar

Depresija je kao zatvor u kojemu je istodobno zarobljen bijednik i okrutni zatvorski čuvar.

Kažete li jednoj osobi da ste u depresiji ili da ste totalno u “komi”, da vam je dosta svega, ne shvaća svatko što te riječi znače, pa počnu dijeliti savjete kao “trzni se”…?? Šta oni znaju, pojma nemaju koji je to osjeđaj BEZDANA. Počnu ljudi pričati kako je sebičan/a.

U zatvoru depresije ljudi su sebični?

Koja idiotska izjava… pa zar nismo svi sebični kada se borimo za vlastiti život? Ljudi koji promatraju s vanjske strane nemaju osjećaj da je osoba u nekakvoj opasnosti, ali vi u zatvoru depresije osječate strah koji je jednako snažan kao strah od smrti.

Nedostatak serotonina?

U 21. stoljeću medicina je puno napredovala da se sa sigurnošću znanstvene strane može reći da je u mozgu osobe koja boluje od depresije nedostatak “kemijske neravnoteže” hormona sreće koji se zove serotonin. Najčešće ljudi koji boluju od depresije imaju ove tri vrste i to:
– klinička depresija (znači da ste jako depresivni),
– reaktivna depresija (znači da ste depresivni postali zbog nekog neutvrđenog životnog događaja), i
– endogena depresija (znači da tu vrstu depresije nije izazvao vanjski uzrok).

Često imamo i sezonske, povratne depresivne epizode i slično. Ono što je bitno reći je da ako osoba sama ne može potražiti pomoć kod psihijatra, da može pomoći netko od prijatelja, susjeda i slično. Depresija u malim postocima slučajeva rijetko ode bez adekvatne pomoći.

Ne treba davati savjete kao “ma proći će to i slično”, antidepresivi te ostali vidovi psihoterapije su veliki spas za oboljele od depresije.

Dozvolite sebi nesavršenstvo 

Kada se počne oporavljati od depresije (ovisno kako bi se počelo oporaviti, da li od antidepresiva ili drugog) razmisliti o tome što bi moglo doprinijeti da vas depresija baci u okove zatvora? Život jednostavno nije lak, nije lako živjeti na ovoj planeti. Ako ste imali nezadovoljan, frustrirajući posao, groznog šefa, razmaženu djecu, malu kuću, neželjen izgled, smrt bližnjih, razvod, preseljenje ili što drugo što bi moglo uzrokovati depresiju, znate da je cijena preskupa da samo jedan dan budete u krevetu, a kamoli period dok vam bude bolje. Dopustite sebi nedostatke, pustite neka vremena neke stvari pokaze, ne “težite”, otpustite puno toga jer znate da zdravlje nema cenu!

Piše: Žana Alpeza

Da li možemo spasiti napredak čovječanstva?

Čovjeku danas olakšanje živjeti upoznajući druge?

S pomoću svih tehnoloških i ostalih mogućnosti čovjek na neki način postao sretniji, prije završava posao, zadatke, sa napretkom čovjeka on postaje i ka savršenijem biću. Ali, isto tako puno će se radosti zadobiti daleki čovjeku rođaci, prijatelji, poznanici, poslovni partneri, koji mogu munjevitom brzinom razmijeniti vijesti o prilikama, novim događajima, pozivima, što čovjeku omogućava mnogostruko olakšanje. Koliko boli će se otkloniti kada i manje imućni ljudi budu mogli vratiti izgubljeno narušeno zdravstveno stanje, recimo promjenom odlaska u planine, odmarališta, toplice, u toplije krajeve, u svježi planinski zrak. Koje olakšanje će zadobiti kulture raznih naroda, kada se budu/ili već jesu upoznali i priopćili svoje ideje, saznanja, mogućnosti, sposobnosti, iskustva i dostignuća. Tim istim drugim kulturološkim narodima smanjiti se –ili izgubiti predrasude nacionalne mržnje, samoljublje, kada budemo uvidjeti i vidjeti nova saznanja, i kroz individue, tako i kroz cijeli narod, što će nas povezati dublje u veze kroz tehnologiju, znanost, kulturu, religiju, umjetnost, itd.

Rousseau sumnja u napredak?

Napredak nije i ne mora biti sam po sebi nužo pozitivna vrijednost. Što zači da nije sve što napreduje nužno dobro za čovjeka. Znanost, tehnologija, omogućili su svakoj generaciji daljenje napredovanje na putu otklanjanja otpor prirode koja nije čovjekova. Priroda je nešto što je dio nas, uz nas. Dvojica filozofa od Bacona do Decartesa, pa i Rousseua su u svojim dijelima to najbolje objasnili. Onda već u 18. stoljeću Rousseau počinje da sumnja u „poželjnost napretka“. Svojim negativnim odgovorom do tada se – prvi puta nesumnjivi napredak znanosti i tehničkog vladanja prirodom konfrontira sa gubitkom morala,koji teče usporedno s prvim. Taj se moral može tumačiti kao posljedica napretka,ili je napredak samo nesposoban da to spriječi. Rousseau je uvjerljivo mišljenja da napredak pada na teret ćudorednosti individue, i time ujedno na teret socijalne integracije zajednice. Tempo napretka, koji se smatra neimenovnim ,mora se zaskočiti i stoga je jedan od najvažnijih zadataka koji se postavlja liderima država.

Pokvareno stanje napretka čovjeka?

Najpristojniji čovjek ne posjeduje sredstvo kojim bi pobjegao iz bijede, a najveći lopovi se cijene i prisiljeni smo odustati od kreposti, ko se želi postati častan čovjek, kaže Rousseau u Sabranim djelima.

Ono što nam se prikazuje kao temelj ekonomskog i tehnološkog napretka: globalni rast proizvodnje i proizvodnih snaga, itd., uspješno korištenje osobnog interesa za poticanje blagostanja svih – Rousseau to osuđuje, jer umanjuje ćudorednost i izaziva nejednakost, kao i robovsku ovisnost.

Luksuz, izlasci, trgovine, shopping, itd., čine ljude ovisnim jedne o drugima – daje im izmjenične potrebe i zajedničke interese i prisiljava svakog da pridonosi sreći drugoga da bi osjetili svoju. To bi mogli reći da su ideje lijepo prikazane i to u svijetlećem izdanju, ali kada ih pogledamo i promatramo bliže i bez predrasuda, moramo ponešto odbiti od ovih navedenih prednosti. Trebamo se kloniti prikazivati nas onakvim kakvi jesmo: jer na dva čovjeka čiji se interesi slažu dolazi cca 90.000 onih koji imaju proturječne interese i ne postoji drugo sredstvo da bi se došlo do cilja ,nego sve te ljude prevariti ili uništiti. Mogli bi reći da je ovdje pokvaren izvor nasilja, izdaja koja čini nužnim stanjem u kojem svaki,dok proglašava da pridonosi sreći, blagostanju i ugledu drugih, samo teži za time da uzdigne svoje na tuđi račun! A što smo onda dobili puno brbljanja, bogataša i sofista, u stvari to znači neprijatelje kreposti i zdravog ljudskog razuma. Zbog toga smo napustili nedužnost i dobre običaje. Većina ljudi je u bijedi, prepušteni su u robove poroka. Kada tome još dodamo neizvedena zlodjela koja leže u nama spremna i njihovom ostvarenju ne manjka ništa od nezvjesnosti da neće biti kažnjeni, kaže Iring Fetscher

Svi bi se morali upitati možemo li dati svoj doprinos da spasimo napredak Čovječanstva? Jesmo li kao ljudska bića se učahurili bez ikakvog djelovanja da nas „napredak“ ne odvede u razarajuće nedostižne dimenzije?

Piše: Žana Alpeza

Da li možemo spasiti napredak čovječanstva?

 

POŠAST 21. STOLJEĆA – Karcinom vodeća prijetnja čovjeku?

POŠAST 21. STOLJEĆA – Karcinom vodeća prijetnja čovjeku?

 

U ovom članku riječ je o rapidno vodecoj dijagnozi koja se zove rak. Teško je pisati o ovome pogotovo, jer svaki dan imamo nove informacije o ovoj dijagnozi bolesti. Ukratko, zašto i kako je rak prijetnja čovjeku u 21- stoljeću?

U današnje vrijeme karcinom (rak) je postao vodeća prijetnja za zdravlje čovjeka, o čemu nam svjedoči i činjenica da nam on, u odnosu na sve druge bolesti, ulijeva najveći strah.

Sam opis ove bolesti nosi pečat na kojemu piše “zloćudan”, naravno uz ovu riječ koja ulijeva strah i trepet postoji i “dobroćudan” rak koji ne unosi toliku paniku i strah.

Rapidni rast u zadnja dva desetljeća:

Kada se vratimo zadnjih tridesetak, četrdesetak godina, rijetko je dijagnoza čovjeku bila karcinom. Sama činjenica i pitanje koje čovjek postavlja je otkud toliko oboljelih od raka? Puno informacija danas nam stavlja kako svijet medicine, kako ostale oblasti otkud porast oboljelih od ove opake bolesti?

Medicina i znanost se drže zajedničkog jezika da ima puno razloga za dobivanje raka. Kako ima više vrsta i podvrsta raka, recimo čovjek koji oboli od raka pluća, medicina, onkolozi te drugi će reći da postoje određeni rizici od: pušenja, tjelesne neaktivnosti, prekomjerne težine, kao i genetske predispozicije i drugo.

Idemo se na trenutak vratiti u recimo 80-te godine prošloga stoljeća. Ljudi su pušili, pili, bili fizički neaktivni i slično, a nisu oboljevali od ove opake bolesti u ovim brojkama kao što danas oboljevaju. Onda postavimo pitanje -ako su ovo predispozicije za dobivanje ove dijagnoze, što se onda promjenilo toliko rapidno u zadnja dva desetljeća da je broj oboljelih je svakim danom sve veći?

Užurban život:

Istina je da u današnjem vremenu od čovjeka se puno očekuje. Čovjek prolazi svakodnevno kroz razne oblike stresa.

Um je poveznica sa tijelom! Sve ono što nam se neugodno događa nas um pohranjuje, iako nismo svjesni toga. Kako u ovome užurbanom životu pronaći smirenost, stabilnost i razumijevanje je teško, ali uvelike ovisi o nama da izbacimo “toksično smeće”.

Iza dijagnoze raka možemo reći da se krije veliki obrazac, koji se može ispoljiti kroz mnogo slika bolesti. Svaka od njih tiče se čovjeka u njegovoj cjelokupnoj egzistenciji, nezavisno od toga iz kojeg je organa proistekla.

Demon našeg vremena:

Kao “demon našeg vremena”, rak ne djeluje samo na one kojima je postavljena dijagnoza, nego na obitelj, na društvo koje ga tabuizura kao nijednu drugu bolest.

U Njemačkoj koja je jedna od vodećih zemalja u svijetu po institutima za istraživanje ove dijagnoze, te stručnjacima i znanstvenicima onkolozima, godišnje od raka umre 320.000 ljudi. Broj oboljelih je u stalnom rastu, uprkos medicinskim postignućima.

Regija gdje ova bolest je nepoznanica:

Koliko god čovjek bio napredan u 21. stoljeću, gdje mu je dostupnost na dlanu, postoji jedna regija koja se nalazi u Himalajama između Pakistana i Indije gdje stanuju Hunzi. U ovom malom planinskom narodu sa Himalaja, rak je potpuno nepoznanica. Da li su znanstvenici istraživali ovu regiju, nemam informacija, ali svakako za spas čovjeka.

Hunzi žive jednim nestresnim svakodnevnim životom, dnevno propješače s jednog mjesta na drugo puno kilometra, bez IT tehnologije, bez tzv. modernog načina života. Žive isključivo od poljoprivrede i stočarstva, znači jedu svoju hranu. Zadovoljni su sa onim sto imaju, bez lažnog natjecanja, težnje ka bogatstvu, moći i slično. Moglo bi se reći skromnim, tradicionalnim, nestresnim životom žive.

Sto kažu neka istraživanja:

Argument da je rak u industrijskim zemljama češći, kažu da je simbol modernog industrijskog društva. Na jednoj strani činjenica je da postoje vrste raka pri kojima se vrhunac oboljenja dostiže u ranoj mladosti, na drugoj čak i školska medicina dokazuje da određene vrste raka, kao rak pluća, potpuno nedvosmisleno stoje u relaciji s navikama i otrovima naše civilizacije. Istovremeno, postojale su kulture koje su omogućile dug životni vijek s manjim rizikom od raka.

Nijedna druga bolest ne daje očiglednu sliku o koleraciji između tijela i duše, duha i društva kao rak. Svejedno da li polazimo od ćelijskog nivoa, strukture ličnosti ili socijalne situacije, svuda srećemo analogne obrasce koje tako dobro poznajemo, koji nas šokiraju i od kojih ne možemo pobjeći, jer su još od iskona naši vlastiti… kaze Ridiger Dalke u “Bolest kao govor duše”.

Psiha-početna stanica:

Činjenica kao što sam spomenula gore u tekstu je da današnji način života iziskuje puno stresa. Naša mapa to jest baš “um” je upijajući, i sve pamti. Neki od psihijatara današnjice povezuju psihosomatiku sa ovim oboljenjem. Znači naša psiha kao spona prenosi na fiziku organizma sve ono što smo “upili”.

Upravo se u našoj psihi dešavaju možda ti prvi koraci da poslušamo “ono nesvjesno”, da bi bilo što manje neopterećeni, zadovoljni.

Koliko god zastrašujuca činjenica bila da je rak pošast u porastu, ne smijemo dozvoliti da nas prevlada strah, još manje da upravlja sa nama. Jako važno je za svakoga da ide na redovne preglede, da osluškuje tijelo koje šalje poruke da se nešto dešava. A nažalost, tu poruku često znamo zanemariti, ne obraćajući veliku pozornost na simptome.

Piše: Žana Alpeza

POŠAST 21. STOLJEĆA – Karcinom vodeća prijetnja čovjeku?

GLOBALIZACIJA – Stvarnost ili noćna mora?

Što je zapravo Globalizacija?

Riječ globalizacija se pojavljuje po nekim podacima 70-ih godina. Globalizacija je proces interakcije i integracije među ljudima, tvrtkama i vladama različitih naroda, procesu koji proizlazi iz međunarodne trgovine i ulaganja i potpomognut informacijskom tehnologijom. Vidimo da je ovdje navedeno da je potpomognuta informacijskom tehnologijom, ali ta se tehnologija tolikom brzinom širi da je svaki dan nešto novo na jelovniku informacija.

Zadnjih 30-ak godina svjedoci smo da se rapidnom brzinom svijet približava. Više nam nije problem komuniciranje sa najudaljenijim kontinentima, državama i slično. U toj simbioznoj blizini mi se ko duhovna bića sve više udaljavamo. Kada proučavamo ili istražujemo detaljnije o globalizaciji naići ćemo često da je globalizacija „produžena ruka“, znači on ustvari nije tako mlada, ona je vjekovima tu uz ljude,tisućama godina ljudi su kupovali,trgovali sa drugima iz drugim krajeva. Najpoznatiji nama je trgovinski „Put svile“ u središnjoj Aziji koji je povezivao Europu i Kinu.

Dobra strana globalizacije;

Danas možemo bez ikakvih financijskih troškova da komunicirao sa Australijom itd, a to nam je omogućila tehnološko informacijska industrija. Nekada oni stariji se sjećaju kada pošalju pismo,ili telegram on putuje tjednima,, mjesecim i tako dalje. Svijet je postao dostupnijim, informacije imamo skoro na dlanu,

Produbila nejednakost u svijetu?

Globalizacija se može gledati i sa druge strane, ono što je velika razlika je da su bogati postali još bogatiji, siromašni još više siromašniji. Najbolje možemo to vidjeti po modernizaciji, te materijalnom bogatstvu.

Međutim, globalizacija je duboko kontroverzna. Zagovornici globalizacije tvrde da dopušta siromašnim zemljama i njihovim građanima ekonomski razvoj i povećanje životnog standarda, dok protivnici globalizacije tvrde da je stvaranje neometanog međunarodnog slobodnog tržišta koristilo multinacionalne korporacije u zapadnom svijetu na račun lokalnih poduzeća, lokalnih kultura i običnih ljudi. Otpor globalizaciji stoga je oblikovan na popularnoj i na državnoj razini, kako ljudi i vlada nastoje upravljati protokom kapitala, radom, dobrima i idejama koje predstavljaju aktualni val globalizacije.

Ekonomija zamjenila Religiju?

Da, ekonomija sve pokreće. I to posljednjih dvadesetak godina, možemo vidjeti rastuće države u trgovinskom segmentu. Globalizacija na neki način je zamjenila religiju, potisnuo je na neki način humanističko naslijeđe, kulturu, obrazovanje, ustvari na neki način ekonomizam je pokrenuo globalizaciju da se toliko svakim danom pretvara u jednu veliku tržnicu.

Čovječanstvo se suočava s velikim globalnim izazovima koji su u prirodi transnacionalni i transnacionalni u prirodi i transinstitucionalni u rješenju. Ovaj esej se suočava s petnaest najvećih problema, uključujući kako postići održivi razvoj, jamčiti pristup čistoj pitkoj vodi, poticati etička tržišna gospodarstva i boriti se protiv novih i novih bolesti. Dok panorama može izgledati pesimistično, čovječanstvo osvaja više nego gubljenje – čak i ako je gubljenja vrlo ozbiljna. Ali o tim izazovima ne može se riješiti niti jedna vlada ili institucija koja djeluje sama. Oni zahtijevaju suradnju između vlada, međunarodnih organizacija, sveučilišta, nevladinih organizacija i kreativnih pojedinaca. Trebamo ozbiljan fokus na zeleni rast, pada vodenih stolova, porast cijena hrane / vode / energije, rasta stanovništva, iscrpljivanje resursa,

Premda mnogi trendovi i mogući budući razvoji objašnjeni u ovom poglavlju mogu biti prilično depresivni, temeljeni na šesnaest godina istraživanja na 15 globalnih izazova identificiranih u Milenijskom projektu, došao sam do zaključka da imamo resurse i ideje za rješavanje te da postoji više sporazuma o tome kako izgraditi bolju budućnost nego što se očituje u medijima, no donošenje odluka i institucionalne sposobnosti – do sada – nedovoljno je dovoljno brzo donijeti odluke i na ljestvici dovoljno velikoj za izgradnju bolju budućnost.

Photo by: Globalization World.

Pa ipak, pesimizam je neutemeljen i daje izgovor da se ne pokuša donijeti boljih odluka koje poboljšavaju budućnost. Čovječanstvo pobjeđuje više od gubljenja, iako gubimo vrlo ozbiljno. Nema jamstva da će svi dobro raditi, ali izgledi su nam u korist – pogotovo ako više ljudi i institucija shvate da je moguće da svi možemo uspjeti, jer već uspijevamo u mnogim područjima. Ako, međutim, više ljudi i institucija ne postanu više strateški u rješavanju tih izazova, onda su vjerojatniji negativni scenariji.

Kada uzmete u obzir mnoge pogrešne odluke i dobre odluke koje se ne poduzimaju – dan za danom i iz godine u godinu diljem svijeta – nevjerojatno je da još uvijek radimo što je više napredak kakav jesmo.

Prije pedeset godina ljudi su tvrdili da je uklanjanje siromaštva idealistička fantazija i otpad novca koji bi pokušali eliminirati; međutim, krajnje siromaštvo je pala sa 52 posto svijeta 1981. na oko 20 posto u 2010. Izvanredno! Većina svijeta bila je u ekstremnom siromaštvu samo prije trideset i jedne godine, a sad manje od 20 posto ?! Pessimisti jednostavno ne rade svoje zadaće. I danas se ljudi raspravljaju o najboljim načinima postizanja tog cilja, a ne o tome treba li pokušati ili ne.

Prije dvadeset i pet godina, ljudi su mislili da će civilizacija završiti u termo-nuklearnom svjetskom ratu između SSSR-a i SAD-a; danas ljudi misle da svatko treba imati pristup znanju na svijetu putem Interneta, bez obzira na prihod, nacionalnost ili ideologiju. Izvanredna promjena! Unutar jednog života. A sada, još više nevjerojatna stvar: Google izrađuje izraz “Ne znam” zastario.

Moguće je da u roku od dvadeset pet godina bilo tko koji to želi mogao imati računalnu moć mnogo puta izvan njihove sposobnosti pojedinog mozga – i imati tu mogućnost dvadeset i četiri sata dnevno i sedam dana u tjednu dok hoda ulicom samo glasom prepoznavanje iz ugrađenih inteligentnih računalnih čipova u zgradama. Nećete trebati vaše računalo za pristup to sve.

Ali svi znamo da budućnost nije nužno ružičasta. Ako se aktualni trendovi u rastu stanovništva, iscrpljivanju resursa, klimatskim promjenama, terorizmu, organiziranom kriminalu i bolesti nastavljaju i konvergiraju tijekom sljedećih 50-100 godina, lako je zamisliti neprekidno nestabilan svijet s nizom katastrofalnih rezultata. Istodobno, ako se aktualni trendovi u samoorganizaciji putem budućih interneta, transnacionalne suradnje, znanosti o materijalima, trodimenzionalnog tiska, alternativne energije, kognitivne znanosti, međureligijskih dijaloga, sintetičke biologije i nanotehnologije nastavljaju i konvergiraju tijekom sljedećih 50 -100 godina, lako je zamisliti svijet koji radi za sve.

Računalna biofizika može simulirati fizičke sile između atoma, što pojedinačno točno određuje medicinsku dijagnostiku i liječenje. Računalna biologija može stvoriti programe za podudaranje računala kako bi se brzo smanjio broj mogućih lijekova za određene bolesti, a milijuni ljudi doniraju neiskorištenu računalnu sposobnost za pokretanje odgovarajućih programa (grid računalstvo). Računalni mediji omogućuju izvanredne detalje piksela i voxela pri zumiranju i izuzimanju od 3-D slika – što čini stvarnim od stvarnosti. Računalni inženjer okuplja svjetske dostupne informacije i računalne modele kako bi brzo ubrzali učinkovitost u dizajnu. Sve to mijenjaju prirodu znanosti, medicine i inženjerstva, a njihova ubrzanja povezana su s Mooreovim zakonom; stoga, računalno sve će nastaviti ubrzati eksploziju znanja. Tele-medicine, tele-obrazovanje i tele-sve će povezivati ​​čovječanstvo, izgrađenu okolinu i sve računalne za rješavanje naših globalnih izazova.

Svijet postaje bogatiji, zdraviji, obrazovaniji, mirniji i bolje povezan i ljudi žive duže, ali polovica svijeta je potencijalno nestabilna. Prosvjednici širom svijeta pokazuju rastuću nespremnost da toleriraju neetično odlučivanje moćnih elita. Sveobuhvatnija i internetski povezana generacija raste protiv zloupotrebe moći. Cijene hrane rastu, pada vodene tablice, korupcija i organizirani kriminal povećavaju, održivost okoliša za našu životnu potporu se smanjuje, duga i ekonomska nesigurnost se povećavaju, klimatske promjene nastavljaju, a jaz između bogatih i siromašnih i dalje opasno širi.

Informacijski i komunikacijski sustavi od jednostavnih mobilnih telefona do superračunala povećavaju ljudsko odlučivanje. Razumno je pretpostaviti da će stopa ubrzanja tih promjena na kraju povezati čovječanstvo i tehnologiju u nove vrste odlučivanja s globalnom povratnom informacijom u stvarnom vremenu.

Imamo resurse i ideje za njihovo rješavanje, a postoji više dogovora o tome kako izgraditi bolju budućnost nego što je evidentno u medijima, no donošenje odluka i institucionalni kapaciteti – do sada – nedostatni za brzo donošenje odluka dovoljno velik i dovoljno velik da izgradi bolju budućnost.

No, povijest nas je naučila da dobre ideje i tehnologije mogu imati nenamjerne i negativne posljedice. Te će mogućnosti na kraju omogućiti da pojedinac koji djeluje sam napravi i implementira biološku snagu masovnog uništenja, a organizirani kriminal postane daleko snažniji nego danas – kada je njezin kombinirani dohodak već dvostruko veći od ukupnog svjetskog vojnog proračuna. Ove i druge opasne buduće mogućnosti nisu neizbježne; postoje mnoga izvrsna rješenja koja se provode i čine veliki napredak, bez poznavanja široj javnosti. Svake godine Millennium Project ažurira podatke o globalnoj situaciji i izgledima za budućnost, s većinom ažuriranja podataka polako, ali sigurno u pozitivnom smjeru. Štoviše,

Dakle, kako svijet radi u ovoj utrci? Kakav je rezultat do sada? Pregled trendova dvadeset i osam varijabli korištenih u Globalnom stanju budućeg indeksa Millennium Project (SOFI) daje bodovnu karticu o uspjehu čovječanstva u rješavanju najvažnijih izazova.

Međunarodna Delphi ploča odabrala je preko stotinu pokazatelja napredovanja ili regresije za 15 globalnih izazova opisanih kasnije u ovom poglavlju. Izabrane su varijable koje su imale barem dvadeset godina pouzdanih povijesnih podataka. Dobivene dvadeset i osam varijabli dostavljene su međunarodnoj ploči koju su odabrali Millennium Project Nodes kako bi prognozirali najbolju i najlošiju vrijednost za svaku varijablu u deset godina. Rezultati su integrirani u SOFI 2012 (Glenn, Gordon i Florescu 2012).

Gdje pobjeđujemo?

Povećanje pristupa vodi

Povećanje stope pismenosti

Produljenje očekivanog trajanja života pri rođenju

Smanjenje siromaštva (dnevno 1,25 dolara dnevno)

Smanjenje smrtnosti novorođenčadi

Smanjenje rata

Smanjenje prevalencije HIV-a

Povećanje broja korisnika interneta

Povećanje BDP-a po glavi stanovnika

Povećanje broja žena u parlamentima

Povećanje upisa u srednju školu

Poboljšanje energetske učinkovitosti

Smanjenje rasta stanovništva

Smanjivanje učestalosti pothranjenosti

Smanjenje nuklearne proliferacije

Gdje gubimo?

Povećanje ukupnog duga

Povećanje nezaposlenosti

Povećanje nejednakosti dohotka

Povećanje ljudskog ekološkog otiska / smanjenje omjera biokapaciteta

Povećanje emisija stakleničkih plinova

Povećanje terorističkih napada

Smanjenje odaziva birača

Gdje je ili nema značajnijih promjena ili promjene nije jasno?

Korupcija

Prava slobode

Struja iz obnovljivih izvora energije u odnosu na neobnovljive izvore energije

Šumsko zemljište

R & D izdaci

Liječnici po glavi stanovnika

Photo by: MINING.com

RAZVOJ 15 GLOBALNIH IZAZOVA

Godine 1996. The Millennium Project3 zatražio je nekoliko stotina futurista širom svijeta što se sada događa, što bi u dvadeset pet godina moglo postati vrlo značajno za budućnost, a to se ne zna ni pogrešno shvaća. Sveukupno 182 događaja prikupljeno je u Delphi istraživanju. Još jedan skup Delphi anketa i intervjua prikupio i ocijenjeno 131 akcije za rješavanje tih razvoja. Sve su to bile destilirane u petnaest globalnih pitanja s pregledima i strategijama.

Ova globalna pitanja identificirana Delphi anketa i intervjua u 1996-1997 su:

Svjetska populacija raste; hrane, vode, obrazovanja, stanovanja i zdravstvene skrbi moraju se brzo razvijati.

Svježa voda postaje rijetka u lokaliziranim područjima svijeta.

Jaz u životnom standardu između bogatih i siromašnih obećava da će postati ekstremniji i podijeljeni.

Opasnost od novih i ponovnih bolesti i imunoloških mikroorganizama raste.

Sposobnost odlučivanja se smanjuje (budući da pitanja postaju sve globalnija i složena u uvjetima povećanja neizvjesnosti i rizika).

Terorizam je sve destruktivan, proliferativan i teško ga je spriječiti.

Rast stanovništva i gospodarski rast negativno utječu na kvalitetu okoliša i prirodne resurse.

Status žena se mijenja.

Vjerski, etnički i rasni sukobi sve su teški.

Informacijska tehnologija nudi i obećanja i opasnost.

Organizirane kriminalne skupine postaju sofisticirana globalna poduzeća.

Gospodarski rast donosi i obećavajuće i prijeteće posljedice.

Nuklearne elektrane širom svijeta su starenje.

Epidemija HIV-a nastavit će se širiti.

Rad, nezaposlenost, slobodno vrijeme i nezaposlenost se mijenjaju.

S šesnaest godina opažanja, ta su pitanja i dalje zaista ključna za budućnost. Međutim, Odbor za planiranje Milenijskog projekta u to vrijeme osjetio je da ova pitanja naglašavaju probleme više od mogućnosti, dajući neuravnotežen pogled na budućnost. Da bi se to ispravilo, isti postupak prikupljanja presuda i zaključaka istraživanja futurista putem Delphi anketa i intervjua proveden je 1997.-1998. Ovaj put, međunarodni panel futurista je pitao što bi se pozitivni razvoj mogao razviti u doglednoj budućnosti kako bi značajno unaprijedio ljudsko stanje. Ukupno je utvrđeno 180 događaja s 213 radnje kako bi se povećala vjerojatnost da će poboljšati ljudsko stanje; rezultati su zatim destilirani na 15 Global Opportunities s pregleda i strategija.

Globalne prilike identificirane u razdoblju od 1997. do 1998. bile su:

Postizanje održivog razvoja

Povećanje prihvaćanja globalnih dugoročnih perspektiva u kreiranju politike

Proširivanje potencijala za znanstvena i tehnološka otkrića

Pretvaranje autoritarnih režima u demokracije

Poticanje raznolikosti i zajedničkih etičkih vrijednosti

Smanjenje stope rasta populacije

Razvijanje strategija za mir i sigurnost na svijetu

Razvijanje alternativnih izvora energije

Globalizacija konvergencije informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT)

Povećanje napretka u biotehnologiji

Poticanje gospodarskog razvoja kroz etičke tržišne ekonomije

Povećanje ekonomske autonomije žena i drugih skupina

Poticanje istraživanja novih i ponekad protuintuitivnih ideja

Provođenje obećavajućih projekata na svemiru

Poboljšanje institucija

Sljedeće godine spojili smo dva popisa u 15 Global Challenges kroz niz Delphi anketa i intervjua, a identificirali smo 213 akcija. U ovom trenutku predstavnici Finske na Odboru za planiranje projekata tisućljeća rekli su: “Zaustavi! Nemoj se mijenjati. Ovo je dobar popis. Zadrzi to; želimo ga koristiti za procjenu napretka u našoj zemlji. Ako se stalno mijenjate, teško ćemo usporediti napredak od godine do sljedeće. “Tako su globalni izazovi ostali isti.

15 GLOBALNIH IZAZOVA U 2012. GODINI

15 globalnih izazova od 1999. do 2012. godine su:

Kako se održivi razvoj može postići za sve dok se bave globalnim klimatskim promjenama?

Kako svatko može imati dovoljno čiste vode bez sukoba?

Kako se rast stanovništva i resursi mogu dovesti u ravnotežu?

Kako se pravi demokracija može pojaviti iz autoritarnih režima?

Kako se političko stvaranje može učiniti osjetljivijim na globalne dugoročne perspektive?

Kako globalna konvergencija ICT-a može raditi za sve?

Kako se etičke tržišne ekonomije potiču da pomognu smanjiti jaz između bogatih i siromašnih?

Kako se smanjuje prijetnja novim i ponovljenim bolestima i imunološkim mikroorganizmima?

Kako se sposobnost odlučivanja može poboljšati kako se mijenja priroda posla i institucija?

Kako mogu zajedničke vrijednosti i nove sigurnosne strategije smanjiti etničke sukobe, terorizam i uporabu oružja za masovno uništenje?

Kako promjenjivi status žena pomaže u poboljšanju ljudskog stanja?

Kako se transnacionalne mreže organiziranog kriminala mogu zaustaviti da postanu moćnija i sofisticirana globalna poduzeća?

Kako se sve zahtjevnije energije mogu zadovoljiti sigurno i učinkovito?

Kako se znanstvena i tehnološka otkrića mogu ubrzati kako bi se poboljšalo ljudsko stanje?

Kako etička razmatranja postaju rutinski ugrađena u globalne odluke?

Redoslijed svakog od pitanja, prilika i izazova nije prioritet ni po kakvoj definiciji važnosti. Izazov 1 nije manje važan nego Izazov 15. Volumen odgovora međunarodne ploče upotrijebljen je za naručivanje stavki na svakom popisu. Izazovi su međusobno ovisni: poboljšanje u jednom olakšava rješavanje drugih; pogoršanje u jednom čini teže adresirati druge. Tvrdnja da li je važnija od druge je poput tvrdnje da je ljudski živčani sustav važniji od dišnog sustava. Ovi izazovi su transnacionalni u prirodi i transinstitucionalni u rješenju. Ne može se riješiti niti jedna vlada ili institucija koja djeluje sam. Oni zahtijevaju suradnju između vlada, međunarodnih organizacija, korporacija, sveučilišta, nevladinih organizacija i kreativnih pojedinaca.

Kako se održivi razvoj može postići za sve dok se bave globalnim klimatskim promjenama?

Ukupna emisija stakleničkih plinova induciranih ljudskim djelovanjem (GHG) godišnje iznosi oko 49,5 gigatona ekvivalenta CO2.5 Priroda apsorbira oko polovicu toga godišnje, ali njegova sposobnost da se to smanji. Globalne usluge ekosustava se iscrpljuju brže nego priroda može ponuditi. Svijet se zagrijava brže od najnovijih IPCC projekcija.6 Prema NOAA-u, prvih šest mjeseci 2012. godine bili su najtopliji u SAD-u otkako je zapisivanje zapisano 1895. godine. Glaceri se topi, polarne ledene kapice prorjeđuju, a koraljni grebeni su umiranje. Brzo stanovništvo i gospodarski rast u posljednjih stotinu godina smanjili su održivost okoliša za životnu potporu; utjecaj tijekom sljedećih stotinu godina može biti daleko veći. Došlo je vrijeme za desetogodišnji cilj sličan američko-kineskom Apollo i globalni R & D program za rješavanje klimatskih promjena. Ove dvije zemlje najveći su emiteri stakleničkih plinova i imaju najveće gospodarstvo. Takav zajednički program – s uključivanjem drugih zemalja – mogao bi se usredotočiti na ubrzavanje razvoja novih tehnologija kao što su električni automobili, slane vode, zaliha i ponovna upotreba ugljika, solarni sateliti, čisti meso bez uzgoja životinja, maglev vlakovi, ekologija urbanih sustava i globalna klimatska promjena kolektivne inteligencije za podršku boljim odlukama i praćenje svih. Ove bi tehnologije trebale dopuniti druge ključne mjere politike, uključujući poreze na ugljik, sustave kapa i trgovine, smanjenu deforestaciju, industrijsku učinkovitost, kogeneraciju, očuvanje, recikliranje i prebacivanje državnih subvencija iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju. Takav zajednički program – s uključivanjem drugih zemalja – mogao bi se usredotočiti na ubrzavanje razvoja novih tehnologija kao što su električni automobili, slane vode, zaliha i ponovna upotreba ugljika, solarni sateliti, čisti meso bez uzgoja životinja, maglev vlakovi, ekologija urbanih sustava i globalna klimatska promjena kolektivne inteligencije za podršku boljim odlukama i praćenje svih. Ove bi tehnologije trebale dopuniti druge ključne mjere politike, uključujući poreze na ugljik, sustave kapa i trgovine, smanjenu deforestaciju, industrijsku učinkovitost, kogeneraciju, očuvanje, recikliranje i prebacivanje državnih subvencija iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju. Takav zajednički program – s uključivanjem drugih zemalja – mogao bi se usredotočiti na ubrzavanje razvoja novih tehnologija kao što su električni automobili, slane vode, zaliha i ponovna upotreba ugljika, solarni sateliti, čisti meso bez uzgoja životinja, maglev vlakovi, ekologija urbanih sustava i globalna klimatska promjena kolektivne inteligencije za podršku boljim odlukama i praćenje svih. Ove bi tehnologije trebale dopuniti druge ključne mjere politike, uključujući poreze na ugljik, sustave kapa i trgovine, smanjenu deforestaciju, industrijsku učinkovitost, kogeneraciju, očuvanje, recikliranje i prebacivanje državnih subvencija iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju. maglev vlakova, ekologija urbanih sustava i globalna klimatska promjena kolektivne inteligencije kako bi podržao bolje odluke i pratili sve to. Ove bi tehnologije trebale dopuniti druge ključne mjere politike, uključujući poreze na ugljik, sustave kapa i trgovine, smanjenu deforestaciju, industrijsku učinkovitost, kogeneraciju, očuvanje, recikliranje i prebacivanje državnih subvencija iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju. maglev vlakova, ekologija urbanih sustava i globalna klimatska promjena kolektivne inteligencije kako bi podržao bolje odluke i pratili sve to. Ove bi tehnologije trebale dopuniti druge ključne mjere politike, uključujući poreze na ugljik, sustave kapa i trgovine, smanjenu deforestaciju, industrijsku učinkovitost, kogeneraciju, očuvanje, recikliranje i prebacivanje državnih subvencija iz fosilnih goriva na obnovljivu energiju.

Kako svatko može imati dovoljno čiste vode bez sukoba?

Više od dvije milijarde ljudi steklo je pristup poboljšanoj pitkoj vodi od 1990., ali 783 milijuna ljudi još uvijek nemaju takav pristup. Vodene tablice pada po cijelom svijetu, 40 posto čovječanstva dobiva vodu iz izvora pod kontrolom dvije ili više zemalja, a globalna potražnja za vodom 40 posto bi mogla biti veća od trenutne opskrbe do 2030. godine. Spora, ali neprekidna himalajska meltdown jedna je od najvećih opasnosti za zaštitu okoliša u Aziji. Njegove planine sadrže 40 posto svjetske slatke vode, koja hrani 40 posto čovječanstva preko sedam sjajnih azijskih rijeka. Potrebni su proboji u desalinizaciji – kao što je pritisak morske vode za proizvodnju mlaznica za paru, filtriranje ugljikovih nanocjevčica i reverzna osmoza – uz manje skupe tretman onečišćenja i bolje slivove vode.

Kako se rast stanovništva i resursi mogu dovesti u ravnotežu?

Procjena srednjeg dometa UN-a procjenjuje da će se svjetsko stanovništvo povećati za još dvije milijarde u samo trideset osam godina, stvarajući zahtjevnu potražnju za resursima. Većina tog rasta bit će u urbanoj Aziji s niskim prihodima. Danas Azija ima 4,2 milijarde ljudi, a očekuje se da će do 2050. porasti na 5,9 milijardi. Do 2030. očekuje se rast svjetske klase za 66 posto – oko 3 milijarde više potrošača s povećanom kupovnom moći i očekivanjima (McKinsey Global Institute 2011). Dinamika populacije se mijenja od visoke smrtnosti i visoke plodnosti do niske smrtnosti i niske plodnosti. Stopa fertiliteta u svijetu pala je od 6 djece u 1900. na 2,5 danas.7 Ako se stope plodnosti i dalje pada, svjetska se populacija mogla smanjiti na 6,2 milijarde do 2100. godine, stvarajući stari svijet koji je teško podržati. Danas je očekivano trajanje života pri rođenju 68 godina, a predviđa se da će do 81. do 2100. godine porasti na 81. Do 2050. moglo bi biti više od 65 godina koliko ima ispod 15,9, što zahtijeva nove koncepte umirovljenja. Znanstvena i medicinska otkrića vjerojatno će biti u narednih 20-30 godina, što bi mnogima moglo dulje i produktivnije živote nego što bi većina danas vjerovalo. Ljudi će raditi dulje i stvoriti mnoge oblike samozaposlenog teleteksta, rad s nepunim radnim vremenom i rotacija radnih mjesta kako bi se smanjio gospodarski opterećenje mlađim generacijama i održali životni standardi. Ako se ne izmisle novi koncepti zapošljavanja, čini se neizbježna politička nestabilnost. Znanstvena i medicinska otkrića vjerojatno će biti u narednih 20-30 godina, što bi mnogima moglo dulje i produktivnije živote nego što bi većina danas vjerovalo. Ljudi će raditi dulje i stvoriti mnoge oblike samozaposlenog teleteksta, rad s nepunim radnim vremenom i rotacija radnih mjesta kako bi se smanjio gospodarski opterećenje mlađim generacijama i održali životni standardi. Ako se ne izmisle novi koncepti zapošljavanja, čini se neizbježna politička nestabilnost. Znanstvena i medicinska otkrića vjerojatno će biti u narednih 20-30 godina, što bi mnogima moglo dulje i produktivnije živote nego što bi većina danas vjerovalo. Ljudi će raditi dulje i stvoriti mnoge oblike samozaposlenog teleteksta, rad s nepunim radnim vremenom i rotacija radnih mjesta kako bi se smanjio gospodarski opterećenje mlađim generacijama i održali životni standardi. Ako se ne izmisle novi koncepti zapošljavanja, čini se neizbježna politička nestabilnost.

Photo by: MutualArt

Kako se pravi demokracija može pojaviti iz autoritarnih režima?

Trenutni demografski pomaci i poboljšano obrazovanje, zajedno s ekonomskom volatilnošću, povećavaju zahtjeve za transparentnijim demokratskim sustavima. Iako demokracija raste već više od dvadeset godina, Freedom House izvještava da su političke i građanske slobode u 2011. godini padale već šestu godinu zaredom. Nove demokracije moraju se baviti prijašnjim zlouporabama moći da zaslužuju lojalnost građana bez povećanja socijalnih neslaganja, usporavanja procesa pomirenja i smanjenja ljudskih prava. Obrazovana i ispravno informirana javnost ključna je za demokraciju; stoga je važno naučiti kako suprotstaviti i spriječiti različite ideološke dezinformacijske kampanje, ratovanje o informacijama, politički motiviranu vladinu cenzuru, samokrenuću novinara i kontrolu interesnih skupina putem Interneta i drugih medija.

Također se treba usmjeriti na stare ideološke, političke, etničke i nacionalističke nasljee kako bi se održao dugoročni trend prema demokraciji. Budući da se demokracije ne bore jedni protiv drugih, a budući da su humanitarne krize daleko vjerojatnije u autoritarnijim nego demokratskim režimima, širenje demokracije je sine qua non za izgradnju mirne i pravedne budućnosti za sve. U međuvremenu, potrebni su međunarodni postupci kako bi se pomoglo neuspjelim državama ili regijama unutar država, a strategije intervencija trebaju biti oblikovane kada država predstavlja značajnu prijetnju svojim građanima ili drugima.

Kako se političko stvaranje može učiniti osjetljivijim na globalne dugoročne perspektive?

Čovječanstvo treba globalno, višeznačno, opće dugoročno gledanje budućnosti s dugoročnim ciljevima kako bi pomoglo u donošenju boljih odluka za izgradnju svjetlije budućnosti. Dostizanje takvih dugoročnih ciljeva kao što su slijetanje na Mjesec ili iskorjenjivanje boginja koje su se smatrale nemogućim potaknulo je mnoge ljude da nadilaze sebične, kratkoročne ekonomske interese do velikih postignuća. Kratkoročno, sebično ekonomsko odlučivanje dovelo je do mnogih problema, od euroske krize do političkog zastoja u Washingtonu i nedovoljnih akcija iz Rio + 20. Opcije za stvaranje i ažuriranje nacionalnog, globalnog i korporativnog strateškog predviđanja tako su složene i mijenjaju se tako brzo da je donositeljima odluka gotovo nemoguće prikupiti i razumjeti informacije potrebne za izradu i provedbu koherentne politike. U isto vrijeme,

Nacionalni zakonodavci mogli bi uspostaviti stalni “Odbori za budućnost”, kako je Finska učinila. Nacionalne studije predviđanja trebaju se kontinuirano ažurirati, poboljšati i provoditi interaktivno s mrežnim pitanjima kreatora politike i futurista i drugim nacionalnim naporima na daljinu. Decentralizatori i njihovi savjetnici trebaju biti osposobljeni za buduće istraživanje (Glenn i Gordon, 2009) za optimalno korištenje ovih sustava. Vlade mogu dodati predviđanje kao kriterij ocjenjivanja uspješnosti, dodati predviđanje njihovim institucijama za obuku i zahtijevati dodavanje “budućih razmatranja” u zahtjeve za izvješćivanje o pravilima. Vladini proračuni trebali bi razmotriti izdatke od pet do deset godina povezanih s okretanjem petog do deset godina SOFI-a, scenarija i strategija. Vlade s kratkoročnim izbornim ciklusima trebale bi razmotriti duže, stabilniji uvjeti i sredstva za osoblje parlamentaraca. Uspješni sustav globalne budućnosti kolektivne inteligencije trebao bi olakšati poli- tikanje osjetljivijim na globalne dugoročne perspektive. Moguće je stvoriti participativne procese poli- tikulacije povećane uslugama e-uprave, a informira ih buduća istraživanja. Sveučilišta trebaju financirati konvergenciju disciplina, podučavati buduće istraživanje i sintezu, kao i analizu, a stručnjaci će proizvoditi generaliste.

Ovi izazovi su transnacionalni u prirodi i transinstitucionalni u rješenju. Ne može se riješiti niti jedna vlada ili institucija koja djeluje sam. Oni zahtijevaju suradnju između vlada, međunarodnih organizacija, korporacija, sveučilišta, nevladinih organizacija i kreativnih pojedinaca.

Kako globalna konvergencija ICT-a može raditi za sve?

Više od dvije milijarde korisnika interneta, preko šest milijardi pretplata na mobilne telefone, 10 i nebrojeni milijarde hardverskih uređaja međusobno komuniciraju u golemoj mreži s realnom vremenu, podržavajući svaki aspekt ljudske aktivnosti. Razumno je pretpostaviti da će većina svijeta doživjeti sveobuhvatnu računalnu djelatnost i na kraju provesti većinu svog vremena u nekom obliku tehnološki povećane stvarnosti. Utrka je dovršena za globalni živčani sustav civilizacije. Ericsson predviđa da će 2017. godine 85 posto svjetske populacije biti pokriven mobilnim internetom velike brzine. Ljudska bića, izgrađeni okoliš i sveprisutni računalni sustavi postaju kontinuum svijesti i tehnologije koji odražava cijeli raspon ljudskog ponašanja, od individualne filantropije do organizirani kriminal.

Jedna od sljedećih “velikih stvari” mogla bi biti pojava kolektivne inteligencije za pitanja, tvrtke i države, stvarajući nove vrste organizacija koje mogu rješavati probleme i mogućnosti bez konvencionalnog upravljanja. Kolektivna inteligencija može se smatrati neprestano u nastajanju koju stvaramo (ruke) od sinergije među ljudima, softverom i informacijama koje kontinuirano uče od povratnih informacija kako bismo stvorili pravedan znanje za bolje odluke od bilo kojeg od tih elemenata koji djeluju sama. Real-time streaming komunikacije skratiti vrijeme koje je potrebno od situacijske svijesti o odlukama. Web se razvija iz sadašnjeg korisnika generiranog i participativnog sustava (Web 2.0) u Web 3.0,

Nisko troškovno računalo zamjenjuje visokokvalitetno oružje kao instrument moći u asimetričnom ratovanju. Cyberspace je također novi medij za dezinformaciju između konkurentskih komercijalnih interesa, ideoloških protivnika, vlada i ekstremista, te je bitka između cyber-kriminalaca i provođenja zakona. Temeljno preispitivanje će biti potrebno kako bi se osiguralo da ljudi mogu imati razumnu vjeru u informacije. Moramo naučiti kako se suprotstaviti budućim oblicima informacijskog rata koji bi inače mogli dovesti do nepovjerenja u sve oblike informacija u kiberprostoru. Ipak, vrijednost ICT-a za smanjenje podjele među ljudima nadilazi svoju podjelu. Teško je zamisliti kako svijet može raditi za sve bez pouzdane telekonstrukcije, tele-medicine i teletmona.

Kako se etičke tržišne ekonomije potiču da pomognu smanjiti jaz između bogatih i siromašnih?

Uz pretpostavku da nova europska kriza i da europska recesija samo smanjiti svoje gospodarstvo za -0,3 posto, MMF procjenjuje da će svjetsko gospodarstvo rasti na 3,5 posto u 2012. Uz rast svjetskog stanovništva od 1 posto, čovječanstvo će dobiti oko 2,5 posto bogatiji po tradicionalnim standardima. Prema Svjetskoj banci, ekstremno siromaštvo (1,25 dolara po danu) pale su od 1,94 milijarde ljudi (52 posto svijeta) 1981. na 1,29 milijardi (oko 20 posto) u 2010, dok je svjetska populacija porasla sa 4,5 milijardi na gotovo 7 milijardi u isto vrijeme. Međutim, prema ovoj stopi, oko milijardu ljudi još uvijek živi u krajnjem siromaštvu u 2015. godini. Svjetska nezaposlenost porasla je na 9 posto u 2011. s 8,3 posto u 2010. godini. Pejzaž geoekonomske snage brzo se mijenja, kako se povećava utjecaj BRIC-a i drugih gospodarstava u nastajanju, kao i multinacionalnih poduzeća. Zemlje s nižim i srednjim dohotkom s viškom zaposlenosti bit će potrebne u zemljama s višim dohotkom s nestašicom radne snage. To bi moglo nastaviti problem odvodnje mozga, no on-line računalni sustavi podudaranja mogu povezati one koji su prekomorske na razvojni proces kući.

Država Microcredit iz 2012. godine izvješćuje da je broj vrlo siromašnih obitelji koji su primili mikrološki porast s 7,6 milijuna u 1997. godini na 137,5 milijuna u 2010., a koji utječu na više od 687 milijuna ljudi. Brz porast poduzetništva, samozapošljavanja i malog i srednjeg poduzetništva, te globalne komunikacije i međunarodne podjele rada koji razvijaju nove oblike poslovnog upravljanja i odnosa, sve imaju potencijal za podizanje životnog standarda i smanjenje razlika u prihodima među državama.

Etičko tržišno gospodarstvo zahtijeva poboljšanu pravednu trgovinu, povećanu ekonomsku slobodu, “ravnopravno igranje” zajamčeno poštenim pravosudnim sustavom s poštivanjem vladavine prava, i vladama koje pružaju političku stabilnost, priliku za sudjelovanje u odlukama lokalne razvojne korupcije, osigurana imovinska prava, poticaji za poslovanje u skladu s društvenim i okolišnim ciljevima, zdrava investicijska klima i pristup zemljištu, kapitalu i informacijama. Oko milijardu ljudi u devedeset i šest zemalja sada pripadaju zadruzi, prema Međunarodnom savezu zadruge. Budući da su polovica najvećih svjetskih gospodarstava multinacionalne, ove tvrtke imaju ključnu ulogu u ublažavanju siromaštva i izgradnji održivog gospodarskog sustava. Smjer središnje vlade s relativno slobodnim tržištima natječe se s decentraliziranim, individualiziranim privatnim poduzećem za podizanje ljudi iz siromaštva. Svijet treba dugoročni strateški plan za globalno partnerstvo između bogatih i siromašnih. Takav bi plan trebao koristiti snagu slobodnih tržišta i pravila koja se temelje na globalnoj etici.

Čovječanstvo, izgrađeni okoliš i sveprisutni računanje postaju kontinuum svijesti i tehnologije koji odražava cijeli raspon ljudskog ponašanja, od individualne filantropije do organiziranog kriminala. Novi oblici civilizacije izići će iz ove konvergencije uma, informacija i tehnologije širom svijeta.

Kako se smanjuje prijetnja novim i ponovljenim bolestima i imunološkim mikroorganizmima?

Zdravlje čovječanstva i dalje se poboljšava. Incidencija zaraznih bolesti pada, kao i smrtnost od bolesti poput malarije, ospica, pa čak i HIV / AIDS-a.13 Nove infekcije HIV-om smanjile su se za 21 posto u proteklih 12 godina, a smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om smanjila se za 19 posto između 2004. i 2010.14 Američka agencija za hranu i lijekove odobrila je Truvadu, prvo lijek odobren da bi se smanjio rizik od infekcije HIV-om kod nezaraženih osoba. Međutim, svake godine u posljednjih četrdeset godina otkrivena je nova zarazna bolest, dvadeset bolesti danas su droga ponovno su se pojavile i stare bolesti, kao što su kolera, žuta groznica, kuga, difterija i nekoliko drugih. U posljednjih šest godina potvrđeno je više od 1.100 epidemija. Međunarodna suradnja za smanjenje HIV-a, SARS-a, i H1N1 (svinjska gripa) izgradila je bolje globalne zdravstvene sustave. Dramatično poboljšanje zdravstvenih i medicinskih usluga u proteklih dvadeset godina moglo bi se smanjiti tekućim gospodarskim problemima koji rezuju zdravstvene proračune širom svijeta. Globalni javni dug iznosi oko 40 trilijuna dolara, dok je svjetski BDP u 2012. godini oko 80 trilijuna dolara (PPP). Bill Gates i drugi koji podupiru zdravstvene programe pozivaju se na vladine G20 da zadrže svoje obveze od 80 milijardi dolara godišnje od 2015. pa sve do stvaranja zdravijih svjetova. Budući da je svijet starenje i sve više sjede, kardiovaskularna bolest sada je vodeći uzrok smrti razvoju kao i industrijskom svijetu. Međutim, zarazne bolesti su drugi najveći ubojica i uzrokuju oko 67 posto svih preventivnih smrti djece mlađe od pet godina (pneumonija, proljev, malarija, i ospice). Ipak, posljednjih dvadeset godina vidio je 30-postotni pad smrti djece mlađe od pet godina. Smrtnost od zarazne bolesti smanjila se sa 25 posto u 1998. na manje od 16 posto u 2010.

Rast stanovništva visoke gustoće i usporeni napredak u sanitarnim uvjetima u siromašnijim područjima pomažu mnogim preventivnim bolestima. Neki od najvećih zdravstvenih utjecaja i dalje su schistosomiasis (200 milijuna slučajeva), denga groznica (50 milijuna novih slučajeva godišnje), ospice (30 milijuna slučajeva godišnje), onchocerciasis (18 milijuna slučajeva u Africi), tifus i leishmanijaza (oko milijun svake globalno), rotavirus (600.000 smrtnih slučajeva djece godišnje) i proljev shigele djetinjstva (600.000 smrtnih slučajeva godišnje). Najbolji načini za rješavanje epidemijskih bolesti i dalje su rano otkrivanje, točno izvješćivanje, brzu izolaciju i transparentnu informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu, s povećanim ulaganjem u čistu vodu za piće, sanitarnu i pranje ruku. WHO eHealth sustavi, smartphone tehnologija, međunarodni zdravstveni propisi, programi imunizacije,

Kako se sposobnost odlučivanja može poboljšati kako se mijenja priroda posla i institucija?

Ubrzanje promjena i međuovisnost, uz proliferaciju izbora i sve veći broj ljudi i kultura uključenih u odluke, povećava nesigurnost, nepredvidljivost, dvosmislenost i iznenađenje. Ta sve veća kompleksnost prisiljava ljude da sve više i više pouzdaju u stručne savjete i računala. Baš kao što autonomni živčani sustav pokreće većinu biološkog odlučivanja, tako i računalni sustavi sve više stvaraju svakodnevne odluke civilizacije. Ubrzanje promjene smanjuje vrijeme od prepoznavanja potrebe za donošenjem odluke o dovršenju svih koraka kako bi se donijela ispravna odluka. Kao rezultat toga, mnoge svjetske institucije i procesi donošenja odluka su neučinkoviti, spori i bolesni. Institucionalne strukture ne predviđaju i reagiraju dovoljno brzo da ubrza promjene; dakle, socijalni nemiri vjerojatno će se nastaviti sve dok nove strukture ne daju bolje upravljanje. To također može potaknuti povratak u gradsku i subregionalnu suradnju kao mjesto vođenja i upravljanja politikom. Današnje izazove ne mogu riješiti vlade, korporacije, nevladine organizacije, sveučilišta i međudržavna tijela koja djeluju sami; stoga se mora donijeti odluka o transinstitucijskom odlučivanju i stvoriti zajedničke platforme za transinstitucionalno donošenje odluka i provedbu.

Kako mogu zajedničke vrijednosti i nove sigurnosne strategije smanjiti etničke sukobe, terorizam i uporabu oružja za masovno uništenje?

Iako velika većina svijeta živi u miru, pola svijeta i dalje je ranjiva na društvenu nestabilnost i nasilje zbog sve većih globalnih i lokalnih nejednakosti, pada vodenih stolova, povećanja potreba za energijom, zastarjelih institucionalnih struktura, neadekvatnih pravnih sustava i povećanja troškove hrane, vode i energije. U lokalnim područjima pogoršanja političkih, ekoloških i gospodarskih uvjeta može se očekivati ​​povećanje migracija, što zauzvrat može stvoriti nove sukobe. Dodati u buduće učinke klimatskih promjena, a moglo bi doći do 400 milijuna migranata do 2050, daljnje povećanje uvjeta za sukob. Ipak, vjerojatnost mirnijeg svijeta raste zbog rasta demokracije, međunarodne trgovine, globalnih medija, interneta, nevladinih organizacija, satelitskog nadzora, boljeg pristupa izvorima,

Etičko tržišno gospodarstvo zahtijeva poboljšanu fer trgovinu, povećanu ekonomsku slobodu, “ravnopravno igranje” zajamčeno poštenim pravosudnim sustavom s poštivanjem vladavine prava, i vladama koje pružaju političku stabilnost i poticaj poslovanja.

Broj nuklearnog oružja pada s 65.000 u 1985. na 11.540 u 2011. Ratovi – kako je definirano 1.000 ili više smrtnih slučajeva vezanih za bitke – stalno se smanjuju tijekom posljednja dva desetljeća, iako su posljednje dvije godine povećale, uglavnom zbog arapskog proljeća / buđenja. Terorizam se mijenja od transnacionalno organiziranih napada do napada malih skupina i pojedinaca. DNK pošte i buduća molekularna i farmaceutska proizvodnja na radnom mjestu mogla bi jednog dana dati pojedincima sposobnost stvaranja i koristiti oružje za masovno uništenje iz biološkog oružja. Sveobuhvatni sustavi senzora u javnim prostorima i bolji mentalni zdravstveni i obrazovni sustavi bit će potrebni kako bi se smanjile takve buduće prijetnje. Vlade i industrijski kompleksi nalaze se pod višestrukim dnevnim cyberattacks (špijunaža ili sabotaža) od drugih vlada, konkurenata, hakera i organiziranog kriminala. Čini se da će intelektualni softver oružja biti neizbježan. Potreban mirni scenariji trebali bi se stvoriti participativnim procesima kako bi se pokazale vjerojatne alternative cijelom nizu mogućnosti sukoba.

Kako promjenjivi status žena pomaže u poboljšanju ljudskog stanja?

Osnaživanje žena je bio jedan od najsnažnijih pokretača društvenog razvoja u proteklom stoljeću i priznat je kao bitan za rješavanje globalnih izazova s ​​kojima se čovječanstvo suočava. Žene se sve više angažiraju u donošenju odluka, promovirajući vlastite stavove i zahtijevaju odgovornost. Žene čine 19,8 posto članstva u nacionalnim zakonodavnim tijelima širom svijeta, au trideset i dvije zemlje ta je brojka veća od 30 posto. Žene čine 14,3 posto od ukupno 273 predsjedavajućeg časnika u parlamentima. Ima dvadeset žena čelnika država ili vlada. Patrijarhalne strukture su sve izazovnije diljem svijeta. Žene drže 41 posto plaćenog zaposlenja na svijetu, ali imaju 20 posto starijih upravitelja. Proces prema rodnoj političko-ekonomskoj ravnopravnosti čini se nepovratnim. U međuvremenu, nasilje nad ženama danas je najveći rat, mjeren smrću i žrtvama godišnje. U nekim područjima, nasilje nad ženama u jednom trenutku u njihovom životu može biti čak 70 posto. Oko 70 posto ljudi koji žive u siromaštvu su žene koje također čine 64 posto od 775 milijuna nepismenih osoba odraslih.

Kako se transnacionalne mreže organiziranog kriminala mogu zaustaviti da postanu moćnija i sofisticirana globalna poduzeća?

Svijet se polako diže na ogromnu opasnost od transnacionalnog organiziranog kriminala (TOC), ali nije usvojio globalnu strategiju za njezino suzbijanje. U nedostatku takve strategije, prihodi TOC-a narasli su na više od tri trilijuna dolara godišnje. Njegova potencijalna sposobnost kupnje i prodaje vladinih odluka mogla bi učiniti demokraciju iluzijom. Havocscope.com procjenjuje ukupno crno tržište u samo 91 od 196 zemalja na svijetu koje će biti vrednovane na 1,93 bilijuna dolara. U nekim od ovih brojeva postoji stupanj dvostrukog računovodstva, ali da podijelimo opseg Havocsopeovih procjena: korupcija i podmićivanje predstavljaju 1,6 trilijuna dolara; pranje novca, 1,4 bilijuna dolara; krivotvorenje i piratstvo intelektualnog vlasništva, 654 milijardi dolara; globalna trgovina drogama, 411 milijardi dolara; financijskih zločina, 194 milijarde dolara; zločina protiv okoliša, 138 milijardi dolara; i trgovine ljudima i prostitucije, 240 milijardi dolara. Ove brojke ne uključuju iznuđivanje i podatke iz 105 zemalja; dakle, ukupni dohodak od organiziranog kriminala mogao bi biti preko tri trilijuna dolara – otprilike dvostruko veći od svih vojnih proračuna na svijetu.

Ured UN-a za droge i kriminalitet pozvao je sve države na razvoj nacionalnih strategija za suzbijanje TOC-a u cjelini. To bi moglo pružiti doprinos razvoju i provedbi globalne strategije i koordinacije. Vrijeme je za međunarodnu kampanju svih sektora društva da razviju globalni konsenzus za djelovanje protiv TOC-a. Operativna skupina za financijsku akciju OECD-a učinila je četrdeset dobrih preporuka za suzbijanje pranja novca, ali ti zločini i dalje su neumorni. Dvije konvencije pomažu donijeti neke koherentnosti u rješavanju TOC-a: Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, koja je stupila na snagu 2003. godine; i Konvencije Vijeća Europe o pranju, koja je stupila na snagu u svibnju 2008. godine. Moguće je, dodavanjem jedne od tih konvencija ili Međunarodnog kaznenog suda, sustav financijskog progona mogao bi se uspostaviti kao novo tijelo koje dopunjuje povezane organizacije koje se bave različitim dijelovima TOC-a. U suradnji s tim organizacijama, novi sustav bi identificirao i uspostavio prioritete na najvišim kriminalcima (definiranom količinom novca koji se troši), koji će biti procesuiran jedan po jedan. Pripremit će pravne slučajeve, identificirati imovinu osumnjičenih koji mogu biti zamrznuti, utvrditi trenutni položaj osumnjičenog, procijeniti sposobnost lokalnih vlasti da uhićaju i poslati slučaj jednom od brojnih unaprijed izabranih sudova. Takvi sudovi, poput mirovnih snaga UN-a, mogli bi se identificirati i obučiti prije nego što budu pozvani na akciju kako bi bili spremni za trenutačnu dužnost. Nakon što su ispunjeni svi ti uvjeti, tada će se sve zapovijedi istodobno izvršiti kako bi uhitile kriminalca, zamrznuli pristup imovini, otvorite sudski slučaj, a zatim idite na sljedećeg voditelja TOC-a na popisu prioriteta. Tužiteljstvo bi bilo izvan zemlje optuženika. Iako je izručenje prihvaćeno od strane Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, potreban bi novi protokol kako bi sudovi bili zamjenjeni poput vojnih snaga za mirovne operacije UN, putem sustava lutrije među volonterskim zemljama. Nakon inicijalnog financiranja vlada, sustav bi dobio financijsku potporu od zamrznute imovine osuđenih kriminalaca, a ne ovisno o doprinosima vlade. potreban bi novi protokol kako bi sudovi bili zamjenjeni poput vojnih snaga za mirovne operacije UN-a, putem sustava lutrije među volonterskim zemljama. Nakon inicijalnog financiranja vlada, sustav bi dobio financijsku potporu od zamrznute imovine osuđenih kriminalaca, a ne ovisno o doprinosima vlade. potreban bi novi protokol kako bi sudovi bili zamjenjeni poput vojnih snaga za mirovne operacije UN-a, putem sustava lutrije među volonterskim zemljama. Nakon inicijalnog financiranja vlada, sustav bi dobio financijsku potporu od zamrznute imovine osuđenih kriminalaca, a ne ovisno o doprinosima vlade.

Kako se sve zahtjevnije energije mogu zadovoljiti sigurno i učinkovito?

U samo trideset osam godina, svijet bi trebao stvoriti dovoljno električne proizvodne kapacitete za još 3,3 milijarde ljudi. Danas je danas prisutno 1,3 milijarde ljudi (20 posto svijeta) bez električne energije, a dodatnih 2 milijarde ljudi bit će dodano svjetskoj populaciji od sada do 2050. godine. Sastavljanjem toga je potreba za razminiranjem nuklearnih elektrana starenja i zamjenom ili postrojenje fosilnih goriva. Oko 3 milijarde ljudi se još uvijek oslanjaju na tradicionalnu biomasu za kuhanje i grijanje.29 Ako dugoročni trendovi prema bogatijem i sofisticiranijem svijetu nastave, naši zahtjevi za energijom do 2050. mogli bi biti viši od očekivanog. Međutim, konvergencije tehnologija ubrzavaju kako bi energetske učinkovitosti daleko veće do 2050. nego što bi većina danas vjerovala.

Oko polovice novih kapaciteta za proizvodnju energije potječe iz obnovljivih izvora danas.30 Najbolji scenarij IPCC-a31 procjenjuje da bi obnovljivi izvori mogli zadovoljiti 77 posto globalne potražnje za energijom do 2050. godine, dok Svjetski fond za divljinu zahtijeva 100 posto. geotermalni, vjetar, solarni i biomasa padaju. Postavljanje cijene za emisije ugljika moglo bi povećati ulaganja. Ako se uzmu u obzir potpuni financijski i okolišni troškovi za fosilna goriva – rudarstvo, transport, zaštita vodova, vodu za hlađenje, čišćenje, skladištenje otpada i tako dalje – onda će se obnovljivi izvori promatrati daleko isplativije nego što su danas. Bez velikih otkrića u tehnologijama i promjenama u ponašanju, međutim, većina svjetske energije 2050. godine i dalje će doći iz fosilnih goriva. U 2010,

Kako se znanstvena i tehnološka otkrića mogu ubrzati kako bi se poboljšalo ljudsko stanje?

Nastavno ubrzanje znanosti i tehnologije (S & T) u osnovi se mijenja što je moguće, a pristup znanosti o znanosti i tehnologiji koji mijenja izglede za budućnost postaje sveopći. Računarska kemija, računalna biologija i računalna fizika mijenjaju prirodu znanosti čiji je ubrzanje povezan s Mooreovim zakonom. Istraživanje i razvoj na 3-D pisačima spajaju industrijske, informacijske i biološke revolucije. Sintetička biologija sastavlja DNK iz različitih vrsta u novim kombinacijama kako bi stvorio niže cijene biogoriva, precizniju medicinu, zdraviju hranu, nove načine očistiti onečišćenje i buduće sposobnosti izvan dosadašnjih uvjerenja. Razvijaju se rojevi nanorobota koji bi trebali biti u stanju upravljati nanometarskim građevnim blokovima za novu sintezu materijala i strukture, montažu komponenata, i samo-replikaciju i popravak. Iako sintetička biologija i nanotehnologija obećavaju postizanje izvanrednih dobitaka u učinkovitosti potrebnih za održivi razvoj, njihova je ekološka utjecaja na zdravlje. CERN, Europska organizacija za nuklearna istraživanja, najavila je da je otkrila Higgsovu česticu bosona koja bi mogla objasniti temeljnu sposobnost čestica da steknu masu, što u današnje vrijeme izaziva buduće primjene energije i tvari. Potreban nam je globalni sustav kolektivne inteligencije za praćenje napredovanja u znanosti i tehnologiji, prognoziranje posljedica i dokumentiranje raspona prikaza kako bi svi mogli razumjeti moguće posljedice novih znanosti i tehnologije. njihova utjecaja na zdravlje okoliša su u pitanju. CERN, Europska organizacija za nuklearna istraživanja, najavila je da je otkrila Higgsovu česticu bosona koja bi mogla objasniti temeljnu sposobnost čestica da steknu masu, što u današnje vrijeme izaziva buduće primjene energije i tvari. Potreban nam je globalni sustav kolektivne inteligencije za praćenje napredovanja u znanosti i tehnologiji, prognoziranje posljedica i dokumentiranje raspona prikaza kako bi svi mogli razumjeti moguće posljedice novih znanosti i tehnologije. njihova utjecaja na zdravlje okoliša su u pitanju. CERN, Europska organizacija za nuklearna istraživanja, najavila je da je otkrila Higgsovu česticu bosona koja bi mogla objasniti temeljnu sposobnost čestica da steknu masu, što u današnje vrijeme izaziva buduće primjene energije i tvari. Potreban nam je globalni sustav kolektivne inteligencije za praćenje napredovanja u znanosti i tehnologiji, prognoziranje posljedica i dokumentiranje raspona prikaza kako bi svi mogli razumjeti moguće posljedice novih znanosti i tehnologije.

Kako etička razmatranja postaju rutinski ugrađena u globalne odluke?

Ubrzanje promjene u S & T čini se da raste iznad uobičajenih načina etičke evaluacije. Je li etično klonirati se ili dovesti dinosaure natrag u život ili izmisliti tisuće novih oblika života iz sintetičke biologije? Javna moralnost koja se temelji na vjerskoj metafizici svakodnevno se izaziva rastućom sekularizmom, ostavljajući mnoge nesigurne o moralnoj osnovi za donošenje odluka. Mnogi se vraćaju starim tradicijama u smjernice, što dovodi do fundamentalističkih pokreta u mnogim religijama danas. Nažalost, religije i ideologije koje tvrde moralnu superiornost dovode do “mi-oni” podjele koje se igraju u sukobima širom svijeta. Moralna volja da djeluje u suradnji preko nacionalnih, institucionalnih, vjerskih i ideoloških granica nužnih za rješavanje današnjih globalnih izazova zahtijeva globalnu etiku.

Kolektivna odgovornost za globalnu etiku u donošenju odluka je embrionalna, ali raste. Programi društvene odgovornosti poduzeća, etički marketing i društveni ulaganja povećavaju se. Nove tehnologije olakšavaju više ljudi da učine više dobro brže nego ikad prije. Pojedinačni pojedinci pokreću grupe na Internetu, organizirajući akcije širom svijeta oko određenih etičkih problema. Novinskih medija, blogova, kamera za mobilne telefone, povjerenstva za etiku i nevladine organizacije sve više otkrivaju neetične odluke i korumpirane prakse. Stručnjaci za unaprjeđenje softvera u internacionalnoj organizaciji koja se zove Anonimno postala su nova sila koja povećava svjetsku pozornost kako bi pomogla arapskom proljeću, Wikileaksi, pokretu za okupaciju i protivljenju policijskoj brutalnosti.

Globalna etika nastaju diljem svijeta kroz evoluciju ISO standarda i međunarodnih ugovora koji definiraju norme civilizacije. Oni se također mogu razvijati od prosvjeda diljem svijeta koji pokazuju rastuću nespremnost da podnose nemoralno odlučivanje moćnih elita. Proliferacija i opseg neetičnih odluka koje su dovele do financijske krize za 2008. čini se da nije dovoljno riješeno kako bi spriječile buduće krize. Moramo stvoriti bolje poticaje za etiku u globalnim odlukama, promicati roditeljske smjernice za uspostavljanje osjećaja vrijednosti, poticati poštivanje legitimnih ovlasti, podržati identifikaciju i uspjeh utjecaja uzora, provesti ekonomične strategije za globalno obrazovanje za više prosvijetljenog svijeta i ponašanje podudaraju s vrijednostima koje ljudi kažu vjeruju.

Kolektivna odgovornost za globalnu etiku u donošenju odluka je embrionalna, ali raste. Programi društvene odgovornosti poduzeća, etički marketing i društveni ulaganja povećavaju se. Nove tehnologije olakšavaju više ljudi da učine više dobro brže nego ikad prije.

NEKI ZAKLJUČCI DESTILIRANI SU OD ŠESNAEST GODINA ISTRAŽIVANJA GLOBALNIH IZAZOVA

Bez ozbiljnog usredotočenja na zeleni rast, pada vodenih stolova, porasta cijena hrane / vode / energije, rasta stanovništva, iscrpljivanja resursa, klimatskih promjena, terorizma i promjena obrazaca bolesti, katastrofalni rezultati diljem svijeta su vjerojatno i prisiliti migracije u narednom nekoliko desetljeća kako bi veliki dio svijeta postao nestabilniji. Kako bi se to spriječilo, sreća će se ostvariti na područjima kao što su proizvodnja zelene nanotehnologije, sintetička biologija za medicinu i energiju, metode povećanja ljudske inteligencije, naknadnu ugradnju energetskih postrojenja za proizvodnju građevinskog materijala i zgrada za proizvodnju energije, prijenos poljoprivrede iz slatke vode u slanu vodu na obalnom regije riječi, električnih vozila, uzgajanje čistog mesa bez uzgoja životinja i korištenje načela urbanističke ekologije kako bi gradovi postali svjesni tehnologije.

Globalni izazovi s kojima se suočava čovječanstvo su transnacionalni u prirodi i transinstitucionalni u rješenju. Nijedna vlada, međunarodna organizacija ili drugi oblik institucije koji djeluju sami ne mogu riješiti probleme opisane u ovom izvješću: klimatske promjene, prijetnje sigurnosti u cybersecurityu, organizirani kriminal, siromašni razlozi, onečišćenje okoliša, međunarodna financiranja, diskriminacija među spolovima, promjena stanja bolesti i potreba za održivim razvojem. Svijet se možda mora premjestiti iz upravljanja kroz mozaik nerijetko suprotstavljenih nacionalnih vladinih politika u svijet koji je sve više upravljao koordiniranim i uzajamno podržavanim globalnim politikama koje se provode na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Iako mnogi ljudi kritiziraju potencijalne kulturne utjecaje globalizacije, sve je jasnije da su kulturne promjene nužne za rješavanje globalnih izazova. Razvoj istinske demokracije zahtijeva kulturne promjene, sprečavanje prijenosa AIDS-a zahtijeva kulturne promjene, održivi razvoj zahtijeva kulturne promjene, okončanje diskriminacije žena zahtijeva kulturne promjene, a okončanje etničkog nasilja zahtijeva kulturne promjene.

Gospodarski rast i tehnološka inovacija doveli su do boljih zdravstvenih i životnih uvjeta nego ikad prije više od polovice ljudi u svijetu, ali ako se naše financijsko, gospodarsko, okolišno i društveno ponašanje ne poboljšava uz naše industrijske tehnologije, dugoročno budućnost je u opasnosti.

Mnogi vide svijet kao fiksnu pitu, bez sumnje igre, s nečijim dobitkom koji postaje još jedan gubitak. Drugi vide proširivu tortu, uzgojenu novim učinkovitostima i inovacijama, “rastućom plime koja podiže sve brodove”. Nekoliko drugih vidi svijet kao eksponencijalni rast pite – s internetom preraspodjeljuje sredstva za proizvodnju u gospodarstvu znanja, rezanje kroz stare hijerarhijske kontrole u politici, ekonomiji i finansiji. Očekuju svijet neograničenih mogućnosti i misle da će sinergistička analiza stvoriti bolji svijet nego odluke utemeljene isključivo na analizi konkurencije. Suočavanje s “mi-prvi, kratkoročni profit” razmišljanje može biti bitno za uključivanje svijeta u ozbiljniji razmatranje dugoročnih strategija.

Gospodarski rast i tehnološka inovacija doveli su do boljih zdravstvenih i životnih uvjeta nego ikad prije više od polovice ljudi u svijetu, ali ako se naše financijsko, gospodarsko, okolišno i društveno ponašanje ne poboljšava uz naše industrijske tehnologije, dugoročno budućnost je u opasnosti. Svijet treba dugoročni strateški plan za poboljšanje ljudskog stanja za sve.

Izvori:

2030 Skupina vodnih resursa. 2009. Crtanje naše budućnosti vode: ekonomski okviri za informiranje odlučivanja. Dostupno na http://www.mckinsey.com/App_Media/Reports/Water/Charting_Our_Water_Future_Exec%20Summary_001.pdf

Glenn, Jerome i Theodore Gordon. 2009. Futures Research Methodology, verzija 3.0. Washington, DC: Milenijski projekt. Dostupno na www.millennium-project.org/millennium/FRM-V3.html

Glenn, Jerome, Theodore Gordon i Elizabeth Florescu. 2012. “Poglavlje 2: Indeks stanja budućnosti”. Stanje budućnosti. Washington, DC: Milenijski projekt.

McKinsey Global Institute. 2011. Resursi revolucija: ispunjavanje svjetske energije, materijala, hrane i potreba za vodom. Studeni. Dostupno na http://www.mckinsey.com/App_Media/Reports/Water/Charting_Our_Water_Future_Exec%20Summary_001.pdf

Napisala: Žana Alpeza

 

GLOBALIZACIJA – Stvarnost ili noćna mora?

 

Može li dobar Bog stvoriti svijet s toliko zla?

Svijet je pun rata, gladovanja, silovanja, rasne predrasude, smrti, političkog nepoštenja, agresije, prirodnih katastrofa, patnje itd. Ponekad loša vijest izgleda prevagnula i dobrim vijestima. Kako je dobar Bog stvorio svijet koji je u takvom neredu? Ne znači li to da nema Boga?

Gdje je Bog bio u Auschwitzu? Riječi  su poznatog filozofa koji je rekao na: A gdje je čovjek bio u Auschwitzu?

Da bismo procijenili ovaj argument, moramo razmotriti nekoliko pitanja koja se odnose na ljudsko zloće (loše stvari koje čine ljudi) i prirodno zlo (stvari koje svijet uzrokuje patnju): Photo by:  sterlingandstone.net

Sloboda izbora?

Možda je jedini način za zaustavljanje ljudskog zla ukloniti ljudsku slobodu izbora. Ali, itko želi? Biste li spremni odrediti svoju slobodu izbora da biste vidjeli kraj ljudskog zla? Je li nevjerojatan dar života i sloboda vrijedan sve?

Živjeti u fizičkom svijetu

Opasnost i ozljedu čini neizbježnim dijelovima življenja u fizičkom svijetu. Neki ljudi uspijevaju na njemu i naći život bez rizika pomalo zbunjen. Većina nas nalazi veliku ljepotu u svijetu koji baca potrese i valove plime. Možda ne možemo imati bez drugog?

Život je dobar

Bez obzira na bol i tjeskobu ovog života, većina nas je objesiti na život i njegovati ga. Ankete pokazuju da je oko tri četvrtine ljudi na svijetu sretno. Unatoč svim argumentima i sumnjama, da li naši postupci kažu da je život dobar, a dobro svakako nadmašuje loše?

Što je zlo?

Argument da dobar Bog nije mogao stvoriti takav loš svijet kako bi to učinio svijet. Ako je svijet bio samo nezgodan ili neprivlačan, sve što možemo reći je da Bog nije prikladan za nas – jedva reći priču! Ali kako smo vidjeli (Teško je vidjeti), Teško je vidjeti kako možemo pozvati bilo što istinski ili pogrešno bez Boga. Možda bi ovaj argument protiv Boge mogao zahtijevati da postoji prije nego što može imati snage?

Ali zasigurno….!

Ali, doduše, nije li Bog mogao zadržati dobre aspekte (sloboda, ljepotu) i smanjiti loše strane? Zašto je dopustio da bude tako loše?

Razina zla na svijetu vrlo je zabrinjavajuća

Teško je izbjeći osjećaj da nešto nije u redu sa svijetom, a zbog toga krivim Boga ili ne vjerovati u bog. Ali ova pitanja uzimaju nekakvu žalbu iz argumenta – logički je teško održati bijes protiv Boga bez snažne osnove za naše stavove o pravom i pogrešnom, u svijetu u kojem jasno dobivamo takav užitak i radost.

Ali i dalje se čini da patnja i zlo otežavaju vjerovati u dobrog Boga. Ako smatramo da su argumenti Božjeg postojanja jaki, onda možemo samo priznati da ne možemo razumeti opseg patnje i zla, ali još uvijek vjerujemo Bogu. Ali ako ne budemo uvjerljivi probojevi argumenti, patnja i zla otežavaju vjerovati. Photo by: can stock

Je li se Bog skrivao?

Bog nije vidljiv, a ponekad svijet ne izgleda kao da je stvorio, ili da je za njega zainteresiran. Ako zaista postoji brine o nama, sigurno će se Bog pokazati jasnije pa čak i skeptični ljudi mogu znati da je ondje i da vjeruju u njega? Da bi im omogućio da uđu u odnos sa njim, što je sigurno mora biti najveće dobro za bilo koje ljudsko biće.

Neki skeptici smatraju da je ovo vrlo jak argument. Ali vjernici mogu raspravljati na tri načina:

Tko kaže da je Bog skriven?

Mnogi vjernici kažu da im Bog je posvetio jasan – o njima je vodio, utješio, izliječio, govorio im ili se čak pojavio u viziji. Tako kažu da Bog ne može biti vidljiv, ali je sigurno očit.

Što Bog radi?

Ovaj argument podrazumeva da znamo šta bi Bog trebao da uradi, tj. Da se tako očigledno nitko ne bi mogao ne vjerovati. Ali možda Bog ima još jednu, dublju svrhu? Svakako mnogi kršćani vjeruju da Bog namjerno djeluje na suptilne načine da nam dade dragocjeni dar slobode izbora, tako da nismo prisiljeni uvjeriti.

Ovaj svijet nasuprot sljedećem

Ovaj argument također čini da se pretpostavljam da se “najviši dob” znaju Boga mora ostvariti u ovom životu. Ali ako postoji život koji će doći, znajući Boga, postojat će još veće dobro.

Kako reagirate?

Kao što sam rekao, neki skeptici smatraju da je vrlo uvjerljiv argument – Bog ne može postojati jer na ne bi tako teško da vjerujemo u njega. Ali osjećam da ne možemo točno reći što će Bog učiniti, a logičnije je uzeti svijet kakav je i pitati bi li Bog mogao učiniti na ovaj način. Ja ne vidim nikakve uvjerljive argumente zašto nije mogao učiniti na ovaj način.

Bog je proturječje?

Više filozofski raspoloženi ateisti sugeriraju da su mnogi aspekti kršćanskog Boga zapravo samo-proturječni, što je nemoguće vjerovati u njega. Nekoliko primjera (postoji nekoliko drugih):

Nemoguće je da Bog bude svjestan (uključujući i znanje budućnosti) i svemoćan. Ili o značaju budućnosti, u kojoj slučaju ne može promijeniti, ili može promijeniti budućnost, u kojem slučaju ne može znati.

Boga je nemoguće živjeti ‘izvan’ vremena i stvoriti svemir. Da bi stvorio, Bog mora postojati prije svemira, ali nema vremena za njega. Bez vremena, ništa se ne može dogoditi.

Nemoguće je da Bog bude ne-fizički i osobni. Ideja neuljudne osobe je nedosljedna.

Nemoguće je da Bog bude savršen, a ipak sve zna. Ako je savršen onda možete znati kako je to grijeh, ali onda ne zna sve.

Nemoguće je da Bog bude savršen i stvorio svemir. Ako je Bog savršen, nema potrebe, tako da nije trebalo stvoriti.

Jesu li doista logične nemogućnosti?

Vjernik bi mogao odgovoriti na dva načina:

Ljudske definicije

Božji aspekti koji se koriste u argumentima samo su ljudski deskriptori stvarnosti koja je daleko izvan našeg razmišljanja. Odredite ih malo drugačije i problemi mogu nestati. Na primjer:

Prvi dvojaki argumenti za naše razumevanje vremena, a Bog je podložio istim ograničenjima kao i mi. Ali ako Bog živi izvan vremena kao što smo ga poznali, sve vrijeme i događaji su mu prisutni, a to je slobodan da intervenira gdje god, ja ‘kad bog’ odabere.

Zašto je ideja neuljudne osobe nedosljedna? Čini se da ovo pretpostavlja da je prirodni fizički svijet jedini milje za postojanje bića.

Čini se da su posljednje dvije točke temeljene na pogrešnim definicijama. Bog ne počinje grijeh, ali na sigurno može znati o njemu, baš kao što muški ginekolog zna puno o porođaju dok ga nikad ne doživljava. Ja savršeno, Bog bi mogao stvoriti univerzum za naše sreće, ne zato što je imao bilo kakve potrebe.

Koliko znamo?

Znanstvenim otkrićem velikog praska (čitaj fizički svemir komprimiran na vrlo malu točku) i “neobičnost” kvantne fizike, hrabra osoba koja misli da može reći ono što je nemoguće za Boga. Tko zaista zna?

Ozbiljno shvaćanje Boga kao biće izvan našeg punog razumijevanja

Stoga mi se čini da je većina tih navodnih inkoherencija samo tvrdnje, s malim dokazima da ih podržavaju. U najboljem slučaju, ti argumenti ne opovrgavaju Bogu, već vidiš samo da ne možemo u potpunosti izraziti Božji karakter u ljudskim definicijama.

Koliko su ovi ovi argumenti doveli?

Čini mi se da ti argumenti, kolektivno, bacaju sumnju u moguće postojanje Boga. Problem patnje i zla je vrlo stvaran i harrowing, mislim da teistična “objašnjenja” ne mogu na odgovarajući način negirati. Ali osjećam da su druga dva argumenata daleko od primamljivosti, iako nema sumnje da ih neki ljudi vrlo uvjeravaju.

Stoga moramo uravnotežiti negativnu snagu ovih argumenata sa pozitivnim snagama drugih argumenata.

Izvor:  https://www.is-there-a-god.info

Piše: Žana Alpeza

Može li dobar Bog stvoriti svijet s toliko zla?