ZAGONETKA i DIMENZIJA ZLA ? – RAZNA TUMAČENJA ZLA!

Čovječanstvo se na razne načine i oblike suočavalo i suočava sa Problemom ZLA. Součeni sa pitanjem zla ,ljudi su pokušavali da pronađu razna objašnjenja kroz povijest čovječanstva.

U ovoj Kolumni ću navesti neke koje se češće spominju, ustvari koji su najzapaženiji

 

ZLO NE POSTOJI

 

Sveprisutno zlo kojega susrećemo u svakodnevnici neki ljudi jesnostavno ne vjeruju da ono postoji zaista.Često se i ja nalazim na toj putanji razmišljanja, ustvari možda nesvjesno potiskujem da ima ljudi koji mi žele nauditi, koji isprepliću činjenice, koji se bave zlom i lošim stvarima, jer naš mozak kao jedan ogrmoni procesor mora sve to obraditi. Za filozofa baruna Spinozumi za velik dio istočne duhovnosti, ZLO JE ILUZIJA.  Iz ovog oprimističnog pogleda na život,izvodimo zaključak da zlo postoji zato što mi ne možemo da razumijemo svemir u potpunosti.On kaže da je „Zlo je jednostavno greška u shvatanju koje dolazi iz naše ograničenosti i od našeg ograničenog viđenja stvari“…Kada bolje ovu njegovu rečenicu razmotrim  ovdje on spominje da smo ograničeni u shvaćanju stvari? Nadalje on kaže da mudar čovjek vidi izvan neposredne stvarnosti i razumiju,da ono što mi nazivamo zlom čini dio prirodnog poretka. I kaže Aleksandar Poup „Sve što postoji je dobro“

Pošto je očigledno mnogo toga zanemareno ovim načinom razmišljanja ,možemos e zapitati dali onda hladnoča postoji? Naravno, svi smo u nekom trenutku osjetuili hladnoću. Ali, ipak prema zakonima fizike ,hladnoća zapravo  ne postoji.Ono što smatramo hladnoćom je stanje proizvedeno odsustvom toplote u određenom predmetu ili mjestu .Mi smo skovali riječ „hladnoća“ kako bismo izrazili različite stupnjeve nedostatka energije. A šta je sa ljudskom hladnom dušom, hladnim karakterom, ustvari odsustvom karaktera?

Isti slučaj je i sa tamom ,koja takodjer sama po sebi ne postoji,.Tamom zapravo zovemo osustvo svijetlosti. Tako možemo proučavati svijetlost, izmjeriti je i prelomiti u boje, ali ne možemo analizirati tamu,pošto je ona tek nešto više od riječi,izraz namjenjen opisu onoga što se dešava u odsustvu svijetlosti.Na sličan način,možemo reći da zlo postoji jer oko sebe vidimo bezbrrojne oblike  nepravde,nasilja, boli, straha, užasa . Ali,u stvarnosti ,poput hladnoće ili tame,zlo nema objektivno postojanje. U stvarnosti ,zlo je izraz koji smo izmislili kako bismo opisali odsutnost dobra.

 

ZLO JE POZITIVNO

Gore u tekstu je opisano kako ukratko zlo ne postoji da smo mi samo izmislili odsustvo nečega što nije dobro pa ga nazvali zlom. U ovome dijelu ću pisati o zastupanju onih drugih koji gledaju sa paralelnog dijalektičkog stanovišta, da zlo postoji, ali se pojavljuje samo da bi se ukazalo na negativnu stvarnost pošto je u službi dobra. Ono što u određenom trenutku djeluje loše,uvijek je, dugoročno gledano,korisno i neophodno,iako to ne razumijemo.Toma Akvinski u  „summa Theologica“ objašnjava zlo njenom korisnošću, unutar velikog božanskog plana, u kome čak i grijeh stvara felix culpa, pošto je stvorio preduvjet za plan spasenja, što uključuje djelo Otkupitelja. Bog koristi zlo u korist višeg dobra. Prema tumačenju stvarnosti iz Hegelove evolucionističke ili marksističke perspektive, zlo je neizbježan nusproizvod borbe za život, od zakona džungle do klasne podjele, sa pobjedom jačeg od slabijeg ,spretnijeg od ostalih. Ali usprkos koleteralnoj šteti koju ovo podrazumjeva ,zlo je pozitivna stvarnost koja pokreće čovječanstvo prema višim i pravednijim fazama razvoja. Stoga, podanici ovoga razmišljanja smatraju da dobro i zlo su relativni i dvosmisli koncepti.Ono što nam djeluje kao zlo možda nije ništa drugo nego korak u pravcu nečeg boljeg. Zlo je neophodno za nepredak povijesti. Kaže Pierre Teilhard de Chadrin u „Human Phenomem“ da je „ovo nemilosrdno nametnuto igrom brojeva u središtu organizacija“

U svakoj situaciji postoje oni koji imaju korist ,i oni koji su povrijeđeni ,tako da ono što je loše za gazelu-da bude pojedena-ispada dobro za lava koji je pojede i tako dalje.

 

ZLO JE NEIZBJEŽNO

Za one treće zlo je posljedica slobode. Posmatrano iz ljudske perspektive,ako analiziramo direktne uzroke svojih nevolja, otkrivamo da je većina njih nastala kao posljedica kršenja zakona prirode,ili naše otvorene agresije. Kada nastupamo slobodno,svi mi možemo da povrijedimo sebe ili jedni druge.Nedostatak poštovanja prema drugima ,u obliku tisuća i jedne nepravde,donosi patnju,socijlano olitičko ugnjtavanje i tako dalje.

Za vjernika, ako Bog poštuje slobodu svojih stvorenja,onda On nema izbora osim  da ostavi otvorenu opciju za njih da djeluje čak i na vlastitu štetu. Naša slobodna volja nazvana je „ponorom koji Bog ne kontrolira“ kaže Nikolai Berdayeav.

Ako želi da ispoštuje slobodu svojih stovorenja, Tvorac mora da ograniči svoju svemoć.

Stvaranje slobodnih bića znači prihvatiti rizik da će se ona ponašati loše. Jasno je da najveći dio svoje patnje uzrokujemo vlastitom sebičnošću,neznanjem, pohlepom, mržnjom. Ali, takodjer je istina da, iako je većina naših nevolja rezultat ,više ili manje,naših djela, postoje i drugi oblici patnje,koji se ne mogu tako lako objasniti.Naša inteligencija inzistira na objašnjavanju svega ,uključujući i misteriju Zla.Ali, naši napori ostaju bezuspješni. Sve naše teorije o podrijetlu zla raspršuju se kada se souče sa logičkim preprekama i sivim zonama, kao da je krajnje zlo neobjašnjivo. Sav taj nepravedni bol nas zbunjuje kada okušamo da ga razumijemo jer uvijek postoji nešto što je izvan naših analitičkih sposobnosti.kaže Robert Badenas u knjizi Soočavanje sa patnjo

Kolumna Objavljena na Web Magazin Srpski portal Bašta Balkana:

 

Zagonetka i dimenzija zla – razna tumačenja

 

 

„Neobjašnjiva dimenzija zla“ koja nas okružuje stvara misteriju o kojoj niti možemo da šutimo,niti da govorimo olako, jer osjećamo da u njoj, pored onoga što je ljudsko,postoji mnogo toga što je nečovječno, a možda natčovječno!