STOLJEĆE – Tajkuna, starleta, realiti-ya!

Krenemo se pridružio petnaestak i više godina, te uključio televizor, i to će biti reklama za početak emitiranja reality show-a, otvorite li internet vidjet ćemo kako će se pojaviti mediji. su došle, što su odjenule, dali je novi umetak plastične operacije poboljšao već postojeći plastični izgled. Odemo li na jutarnju kavu čut ćemo kako se otvaraju teme kako je neki tzv. „Tajkun“ – kako je kupio novi automobil, kako je skijao na eminentnom skupu zimovanja, ljetovao u Nici sa novom kupljenom jahtom i tako dalje.

Nema dana da ne prođe u našem društvu neizostavan od ovih tema koje ljudi zanima, koji prate, koji stvaraju sliku hedonizme, koja pate od razmišljanja „joj da je meni biti taj / ta“.

Kako li će nam budućnost izgledati nastavi li se trend ovi ispraznih propuha, koje čine od ljude idiote, a i oni koji njih prate ništa drugo nisu nego idioti koji mogu podnijeti banalnosti, perverzije, vulgarnost, debilizam i slično.

Što je to starleta?

(engl. starlet; doslovno “zvjezdica”, od riječi star za “zvijezdu”) je izraz, najčešće pežorativan, kojim se opisuje mlada žena koja nastoji ostvariti karijeru u industriji zabave pri čemu se manje oslanja na talent ili ozbiljan rad u svojoj profesiji, a više na privlačan fizički izgled, buran privatni život koji privlači pažnju senzacionalističkih “žutih” medija ili raznorazne egzibicionistčke ispade. Izraz se prvi put počeo koristiti u Hollywoodu 1930-ih kako bi opisao sličan fenomen, odnosno mlade žene koje su na takav način pokušavale postati filmske zvijezde. Kasnije se, zahvaljujući razvoju masovnih medija, počeo koristiti i za druge djelatnosti, pa se danas često vezuje uz žene koje pokušavaju steći slavu nastupima u reality emisijama (izvor Wikipedia).

Zanimljivo je to da se naziv „starleta“ počeo koristiti čak i 30-ih godina u Hollywoodu gdje su djevojke pokušavale da bi došle do uloge u glumi koristite osim „talenta“ i druge fizičke atribute. Negdje u 60-ima, 70-ima, pa čak i 80-ima manje se taj termin koristio i rijetko se nailazilo na njega, dok je poslije 90-ih rapidnim stopama ušao u našu svakodnevicu.

Starleta koristi svoj fizički izgled za njeni interes, da li bio on materijalni, financijski, da li da bi dobila radno mjesto, bolju ocjenu i slično. Ono što se polako zaboravlja, a čak i mislim da su starlete masovno počele da zamjenjuju prostitutke. Ali naravno to pokušavaju da rade tajnovito, skriveno, dok djevojka koja se bavi profesijom prostitucije obavlja javno posao.

Starlete su „plijen“ bogataša, ljepljivih tajkuna, pohotnih seksualnih manijaka, starijih dobrostojeći i slično. Kada vidimo mladu djevojku od 20-ak godina u zagrljaju sa 78-godišnjim djedicom i pritom izjavi kako su sretni i zaljubljeni. Čovjeku kada vidi ovu sliku ona zategnutog tijela, napućenih usana, grudi bujne od silikona, koža nježna i mlada, u zagrljaju sa senilnom starcem ćelave glave, kože zgužvane, ali jadan, on sa skupocjenim odijelom, cipelama, satom, pa i umecima kose, i slično pokušava biti „in“ ili mlađi. Starlete su odredile u glavi: koristit ću koliko mogu svoj izgled, jer će on brzo i „odapeti“ u pokušaju da bude situirana. U narodu umjesto riječi starleta ljudi ih često nazivaju sponzorušama. Isto tako starlete nailazimo sa sinovima od „tajkuna“, pjevača, sportaša i slično pa ih onda mediji prate u stopu, prateći svaki korak. Puno ulažu u svoj izgled koji u najvećem broju je podvrgnut nekoj operaciji, da li povećanja usana, grudi, stražnjice, ne razmišljajući o cijeni svake operacije kao rizika, operacije koja može dovesti do komplikacija. Trpe bolove poslije operacija, natečene usne, jedva da se mogu ustati iz kreveta dok nekoliko tjedana traje oporavak… Sve za ljepotu!!!!

Starlete nisu naučene da se snalaze same kroz život, rijetko koja da ima posao kojemu je radno vrijeme 8-10 sati, ne znaju ništa raditi od kućanskih poslova, a kamoli drugo. Najčešće im je namjera da se bogato udaju, no i najčešće završe bez tog uspjeha jer ih zamjenjuju drugima. U tom svijetu ima i konzumacije narkotika, ima i suicida, također možemo i pročitati kako je neka djevojka ubijena, itd.

Kako je društvo u vrlo kratkom periodu promijenilo sustav vrijednosti, tako su i ove djevojke koje pokušavaju nekorištenjem svoga znanja, stručnosti, talenta itd. podlegle su lažnim blještavilima sjaja koji se brzo ugasi.

Što je to tajkun?

Riječ tajkun potječe iz japanske riječi taikun. Doslovno prevedeno znači veliki zapovjednik tj. naslov šoguna u Japanu. Ranije se je ta riječ koristila za strance u Japanu da bi se naglasio da je šogun jedan od najviših vladara zemlje. Službeno je ta riječ bila prvi put korištena u ugovoru o “američko-japanskom prijateljstvu i trgovini” od 29. srpnja 1858. godine (izvor Wikipedia).

Za prvi milijun nitko te više i ne pita. Kažu da je vrijeme je novac! Profit je sve. Morala nema. Tko hoće moral neka ide u Crkvu, govorio je naš ideolog vulgarnog pragmatizma. Tajkun je, zapravo, neformalni izraz kojim se označava čovjek koji zauzima istaknuto mjesto u svijetu industrije, zahvaljujući čemu je stekao veliko bogatstvo. To je veoma bogat i moćan poslovni čovjek ili industrijalac, koji je poslovnim (ne kriminalnim) potezima uspio da iskoristi ekonomsku šansu u nekoj industriji. Suvremeni svijet se danas tako brzo razvija da, nažalost, psihopate dobivaju sjajnu priliku da se nametnu. Zapravo, suvremena civilizacija sama traži psihopate.

Riječ tajkun se koristi i za osobu/e koje su stekle svoje bogatstvo i ušli u svijet novopečenih bogataša. Kako i na koji način je moguće nakon 90-ih poslijeratnom periodu (pričam o balkanskim državama) da stekne bogatstvo koje je poslije preusmjereno u neki biznis? Svi koji će logično razmišljati reći će da je legalnim, moralnim putem to nemoguće. Nemoguće je iz razloga što je prekratak period stjecanja bogatstva. Da bi u normalnim uvjetima osoba koja kreće u poslovni svijet ka ideji da otvori kompaniju, minimalan broj godina je 20-ak. Na našim prostorima svjedoci smo da je nakon 1996. – pa do današnjeg dana „tajkuni“ ili novopečeni bogataši upravo u periodu od 1996-do cca 2002. stekli financijska bogatstva. No, kako su točno odabrane osobe mogle steći upitno podrijetlo novca, to je nešto što bi institucije svake države kroz sudstvo trebalo istražiti. Imali smo nekoliko većih suđenja osoba tzv. tajkuna koji su završili iza rešetaka, većina ih je na slobodi, većina ih je u društvu ugledna, ljudi im se ulizuju, niti razmišljajući kako ih iskorištavaju, uskraćuju radna prava, itd. Ali nažalost, jako loša ekonomsko socijalna slika čovjeka dovede da „mora trpjeti“ da bi prehranio obitelj. Ovi novopečeni bogataši pretežno imaju naglašene narcisoidne psihopatske osobnosti, pa se često iskaljuju na svojim radnicima, radnici rade prekovremeno bez plaćanja, bez godišnjih odmora, s torturom mobinga. U većini slučajeva zapošljavaju rodbinu, ulizice, dvorske lude, koji žele da klimaju glavom što god oni kažu, te isti ti maltretiraju radnike, pogotovo one koji imaju svoj stav, koji ne pristaju baš na sve i slično. Radnici koji rade kod ovakvih tajkuna češće oboljevaju od psihosomatskih bolesti, jako su nesretni, nezadovoljni, razmišljajući da li će biti bolje.

Niti političko vodstvo bilo kojih država ovoga prostora nema sluha da ih procesuira, jer različite političke stranke se financiraju od ovih „tajkuna“, pa možemo ih vidjeti kao vođe političkih stranaka zajedno s njima, u medijima na otvaranju nove poslovnice, novog otvaranja pogona tvornice. Dugo vremena ovo traje da je obični čovjek izgubio nadu da će biti bolje za njega. Ovaj novopečeni bogataš je omogućio svojoj užoj i široj obitelji sigurnost za nekoliko generacija.

Što je to reality show?

Pogledamo li samo očima skrivene kamere u neku obitelj/osobu koja nestrpljivo čeka kada će početi novi reality show, možemo vidjeti idiota koji/a svoje vrijeme baca u nešto što je perverzija prvenstveno, onda vulgarnost, banalnost, ponižavanje, budalaština i slično.

Prvi od reality showa po istraživanju je počeo u Nizozemskoj, i dobio je ime Veliki brat ili „Big Brother“. Kao epidemija u kratkom roku se proširio po svijetu. Onaj ili oni koji su stvarali ovu ideju za gledanost su napravili „pun pogodak„ za njih. Možda ni sami nisu bii svjesni činjenice da širenje ovoga idiotizma poprima ogromnu masu gledanosti. TV program traži s ovim što više debila, koji će s uživanjem gledati kako se pljuju, kako psuju, kako se tuku, kako bijednici ono što je malo ostalo morala u njima rasipaju po TV ekranima.

Prije negoli počne emitiranje npr. Big Brothera, on ustvari njima daje određena pravila, pravi roba od njega/nje, oduzima mu/joj slobodu, a za što – za šaku eura i mjesec dana popularnosti. A kada kažem popularnost tko se može sjetiti tko je bio pobjednik prve emisije Big Brothera ili nekog drugog reality showa?? Nemam pojma – većina će ih reći. Zašto – zato što nije bitno, zato što ove emisije ljude kratko zabavljaju, ujedno i ispituju tržište, zarađuju dobre novce, ustvari zajebavaju u zdrav mozak!

Kolika je cijena da bi osoba mogla prihvatiti da bude manipulirana, stvorena joj psihička, pa i fizička bol od drugih osoba, nikada nije u javnosti baš izišlo što to kandidati koji su odabrani potpisuju s ovim Đavoljim ugovorom, kakva je to stvarnost iza?

Ali, sudionici su svojevoljno pristali da budu robovi, da se što više od njih traži da budu bahati bezobrazni, vulgarni, prosti, bestidni, pohotni,te će imati veće šanse za svoj prolazak. Budete neko vrijeme u zatvorenom prostoru s nepoznatim ljudima različitih namjera, perverzija, koji kroz ključaonicu kupatila vas gledaju. Kao gladijatori u Areni, što luđa, jača, perverznija osoba više popularnosti, nema granica. Oni koji plasiraju ove emisije ljudima pokušavaju da smisle još luđe ideje, ništa što je do sada viđeno ne može biti zanimljivo kao nešto novo, možda –seks sa životinjama? Sve se može očekivati od njih, jer oni žele još veću gledanost, idiota, debila kojima oči iskaču gledajući ove reality emisije.

Što da radimo? Kako da se sklonimo ?

Kako da se obranimo od debilizacije društva?

Šta mi treba da radimo kao građani?

Isključite, gospodo, televizijske ekrane u vašim domovima. Uključite mozak!

Skinite se sa aparata za kontrolu. Ne konzumirajte nešto što će pokvariti vaše ukuse.

Ima mnogo važnijih stvari koje treba da naučite. Ne gubite vrijeme na paćenike i luđake u društvu.

Piše: Žana Alpeza

STOLJEĆE – Tajkuna, starleta, realiti-ya!