Prošlost – što više kopamo bit će rupa bez dna

Žana Alpeza

Često se u mislima, sjećanjima, tugama, nesrećama, iscrpljućim i neprospavanim noćima vraćamo u prošlost. Nema potrebe da istražujemo nesvjesnu prošlost “u sebi”, osim onoga dijela koji se u trenutku može pojaviti kao misao, neka emocionalna reakcija ili neki vanjski događaj. Ako budemo kopali po prošlosti ona će postati “rupa bez dna”. I uvijek će biti još i još ..

Možda imamo potrebu ili često razmišljamo kako nam treba dodatno vrijeme da razumijemo ili shvatimo prošlost ili tražimo načine kako bismo riješili, u drugim riječima ono što nam dolazi u budućnosti da će nas osloboditi prošlosti.

To je obmana. Ono što nam može pomoći da je “sadašnjost” … Opet traga za dodatnim vremenima da nas oslobodi, ali moramo dosegnuti, uhvatiti snagu / moć sadašnjeg trenutka, ovog trenutka. Ovog trenutka, ovaj trenutak – tu leži rješenje ..

Zar nije korisno razumjeti što je prošlo, što se u njemu dogodilo, a samim time razumjeti zbog čega činimo, radimo određene stvari, zbog čega reagiramo, zbog čega odlučujemo na određene načine ili zašto nesvjesno stvaramo naš karakteristični tip pritiska, drama?

Ako naučimo biti svakodnevno sve svjesniji svoje trenutne stvarnosti, možda ćemo iznenadno dobiti određeni uvid u to zbog čega smo uvjetovani i to baš u određenim načinima, kao primjer mogu navesti kako naši veze slijede određene obrasce … Tako da ćemo možda prisjetiti stvari koje Oni se dogodile u prošlosti ili ih možemo vidjeti i jasnije .. Ali ako ih razlučimo da može biti dobro, ali ne mora biti nužno …

Možda je najbolji u prošlosti način na koji možemo razumjeti i nastaviti živjeti mirno i spokojno da budemo prisutni koliko god možemo.

Prošlost ne može da preživi u našem prisustvu, ona može ostati u našem odsustvu.

Kolumna objavljena na Web Info Platformi Hocu.ba//:

Prošlost – što više kopamo bit će rupa bez dna