Pogledati životu u oči

Napisala: Žana Alpeza

Ono što je većini ljudi koje znam nedostaje je volja, drskost, pozitivni bezobrazluk i spremnost da šta god da se dogodi da se prebrišu od prašine, ustanu i nastave dalje.

I najmanja sitnica je u stanju da ih razbije i baci u očaj.

Umjesto visoko podignutog glava vidiš pogled u zemlju.

Umjesto bistri pogledi i samouvjerenosti, vidiš pasivnost, bojažljivost i sklanja svima u stranu.

Vrlo ih je lako pokolebati i u svemu što se događa vidi neki loš znak, predskazanje.

Ništa od toga ne postoji, osim u njihovim glavama.

Filozofija kukanja postaje filozofija života.

Filozofija samosažaljenja postaje osnovni pogled na svijet.

Čovjeku osjećam inferiornosti, najčešće, usade roditelji. Kada se njihova nesreća i razočaranja usadi u svoje djece pokušavajući od njih napraviti svoje klonove. Preplašeni od života stvaraju se preplašene od života …

Međutim, kad se čovjek postaje svjestan sebe, postaje svjestan i svoje nedostataka. Ima sve vrijeme svijeta da radi na njima i prevladati ih. Zato je snaga bitna, volja, samouvjerenost, pokretljivost, razigranost. Posebno kad osjetiš vjetar u leđu i osjećam da nitko ne može zaustaviti na svom putu.

Kada čovjek probudi taj neustrašivi polet u sebi ima utisak da je nezadrživ.

Treba pogledati životu u oči … probuditi u sebi životnu silinu, volju, prkos i snagu, a tek onda prava pobjednička osobnost dolazi do izražaja.

Tek tada, sva raspjevana i razigrana. I to je ono što ponajviše, danas, nedostaje

 

Kolumna objavljena na web portalu Mreža Mira //:

Pogledati životu u oči