Maligni narcizam- Kolumna

Narcistički poremećaj ličnosti (nazivamo još i ”napumpani ego”, te samodopadnost) psihički je poremećaj koji uzrokuje pojačan doživljaj samovažnosti i duboku želju za primanjem pažnje i divljenja.

Oni koji boluju od ovog poremećaja vjeruju da su ”važniji” od drugih i imaju malo obzira za tuđe osjećaje.

Ipak, iza maske samouvjerenosti krije se krhko samopouzdanje osjetljivo na svaku pa i najmanju kritiku. Da bi se osoba koja pati od ovakvog poremećaja mogla uspješno izliječiti potrebno ju je suočiti sa stvarnošću.

To se događa samo od sebe, a ako je poremećaj toliko jak da udaljava osobu od društva potrebno je poduzeti i mjere izlječenja, npr. psihoterapiju.

Narcizam je jedan od nekoliko poremećaja osobnosti poznatih u suvremenoj medicini.

Neki simptomi narcizma mogu biti i posljedica visokog samopouzdanja pa je važno znati koja je razlika između samopouzdanja i samodopadnosti.

Samodopadna osoba u mislima podiže sebe na tron, mašta o pažnji koju dobiva od okoline i ne podnosi dobro kritike. S druge strane samopouzdana osoba vrednuje jednako i sebe i druge te objektivno analizira kritike te pokušava iz njih izvući nešto korisno.

Osoba koja pati od narcizma nailazi na mnoge probleme u komunikaciji s drugima. Prvo, ona nastoji monopolizirati komunikaciju sa stavom “Zašto bi drugi uopće pričaju kad je bolje za njih da slušaju mene od kojega mogu samo učiti?!”.

Ta osoba ima unaprijed definirana očekivanja oko toga kako bi se drugi trebali ophoditi s njom. Osoba voli imati “najbolje” stvari poput najboljeg auta i najboljeg mobitela. Ako si to nije u stanju priuštiti osjećat će frustraciju, a drugima će pokušati objasniti kako je model koji ona posjeduje ipak najbolji, te će to popratiti argumentima koji ”ne drže vodu”.

Narcizam se češće javlja u mlađoj dobi i može biti posljedica ”nezdravog” odgoja. Roditelji koji razmaze djecu čine to iz ljubavi, ali nažalost, dijete od toga ima više štete nego koristi. Dijete koje je u mladosti naviklo na jako puno pažnje može tu pažnju očekivati i u kasnijoj dobi te naići na hladan tuš.

Postoji i sasvim suprotan primjer odgoja koji dovodi do pojave narcizma, a to je zanemarivanje ili čak zlostavljanje djeteta. Osoba koja je zanemarivana u djetinjstvu može u kasnijoj dobi pokušati ”nadoknaditi” pažnju koja joj je bila uskraćena i ta potreba može dovesti do poremećaja ličnosti.

Drugi česti faktor koji dovodi do samodopadnosti možemo nazvati ”efektom prolaznog uspjeha”. Npr. mlada i jako lijepa djevojka dobiva puno pažnje zbog svoje ljepote.

Nakon 10 ili nakon 20 godina ta ljepota izblijedi, ali potreba za pažnjom ne. Nekoć mlada i lijepa djevojka koja je navikla na pažnju ne može se pomiriti sa izostankom pažnje te si utvara da je i dalje ”jako lijepa” te traži ”zasluženo” udvaranje okoline.

Jer Ljudski duh čezne za nečim trajnim.

Napisala: Žana Alpeza

 

objavljeno na web portalu Mreža Mira//

Maligni narcizam