Dobrobit životinja – Izvući ih iz ralja zlostavljača

Kada vidimo sam naslov ovog članka, mnogo se pitanja proteže kroz ovo. U prošlom Članku sam pri kraju napisao da je “odnos prema živi bićima pokazatelj ZRELOSTI DRUŠTVA”!

Koliko smo mi na Balkanu uopće kao društvo zreli? Opet mnogo neudoumica, zakonska regulativa, odgoj, stav, obrazovanje, itd., Ali u svemu kad smo zumiramo i svedemo ove segmente u jednu bi trebalo biti svjesno i jedan na umu “Da mi smo kao ljudska bića svjesni, i imamo razum”!

Općenito kada se govori o dobrobiti životinja je koncept koji je povezan s pravima životinja i koji je u fokusu zanimanja bio u mnogim velikim umovima, kao što su Pitagora, Leonardo da Vinci, Mahatma Gandhi, ali je njegov značajan ulog počinje živjeti naročito od XIX stoljeća , kada se ovaj pojam javlja u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dobrobit životinja je fizičko i psihičko dobro životinje. Dobrobit životinje predstavlja obezbjeđivanje uvjeta u kojima životinje mogu ostvariti svoje fiziološke i druge potrebe vlastitih vrsti kao što su: ishrana i napajanje, prostor za smještaj, fizička, psihička i termička udobnost, sigurnost, ispoljavanje osnovnih oblika ponašanja, socijalni kontakt s životinjama iste vrste i odsustvo neprijatnih iskustava kao što su bol, patnja, strah, stres, bolesti i povrede, zaštita životinja od progona, lov, svih vrsta eksplatacija, kao što su uporaba životinja za prehranu, krzno, kožu, sprečavanje svih vrsta testiranja na životinjama , kozmetički, vojni, obrazovni), sprječavanje korištenja životinja za zabavu, sprečavanje zlostavljanja i humor, ubijanje životinja za borbu,

Koje su stavke Pravnih zaštitnih životinja, i koliko su učinkovite na ovom dijelu Balkana, jer ovdje neću samo govoriti o pojedinoj zemlji, jer uz BiH tu su i Srbija, Hrvatska itd. Koji imaju slične ili slicne probleme s zlostavljacima životinja, istina od kada je Hrvatska u EU drugačije su kazne i propisi … neke od njih donosim za koje možda nismo znali ili imali doticaja, ali svakako je dobro za znati:

Pravna zaštita životinja – Postojanje kazne odvraća ljude od činjenja krivičnih djela. To je opća prevencija

S obzirom da ostale životinjske vrste moraju i trebaju da imaju ista prava kao i čovjek (koji i sam pripada životinjskom carstvu), kao i da čovjek dijeli planetu Zemlju sa ostalim životinjskim vrstama, ali i s obzirom na to da zlostavljanje i ubijanje životinja predstavlja simptom teške psihopatologije određene osobe i jasno ukazuje da je ta osoba opasna po životinje, djecu, odrasle ljude, ali i društvo u cjelini, neophodno je da pravni sistem svake države adekvatno zaštiti životinje, ali i sankcioniše njihove zlostavljače i ubice.

Zlostavljanje i ubijanje životinja je večini pravnih sistema (pa tako i pravnim sistemima država Jugoistočnog Balkana) krivično djelo, za koje je u zavisnosti od okolnosti izvršenja djela predviđena novčana kazna, kao i kazna zatvora.

Država da bih spriječila izvršenje krivičnog djela, ali i sankcionisala počinioca krivičnog djela koristi se preventivnim i represivnim mjerama.

1) Preventivne mjere su usmjerene na sprečavanje vršenja krivičnih djela.

Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protivpravno, koje je određeno u zakonu kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i koje je učinjeno sa vinošću.

Definisanje određenog djela kao krivičnog djela u Krivičnom zakonu određene države, kao i propisivanjem krivičnopravne sankcije za to krivično djelo, djeluje se preventivno prema izvršenju tog krivičnog djela. Postojanje kazne odvrača ljude od činjenja krivičnih djela. To je generalna prevencija.

Kažnjavanjem počinitelja krivičnog djela se istovremeno vrši i generalna prevencija šalje se poruka društvu da se vršenje krivičnog djela kažnjava u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a i vrši se specijalna prevencija da ta osoba više ne vrši krivično djelo, ali se djeluje i represivno počinitelj krivičnog djela sa kažnjava za učinjeno krivično djelo.

2) Represivne mjere su usmjerene na kažnjavanje počinitelja krivičnog djela. Sankcionisanjem izvršioca krivičnog djela, on istovremeno i „ispašta“ za počinjeno djelo, a i ima i priliku da se rehabilituje i da više ne čini krivična djela, tj. da ne postane recividista. Izricanjem sankcije izvršiocu krivičnog djela njemu, ali i društvu se šalje jasna poruka da pravni sistem neće tolerisati kršenje zakona i činjenje krivičnih djela.

Krivičnopravna zaštita životinja je najvažniji vid pravne zaštite životinja i njihovih prava. Na taj način država i pravni sistem države djeluju preventivno i represivno prema svim potencijalnim, ali i postojećim zlostavljačima životinja. Da bi se uspješno provela krivičnopravna zaštita životinja, policija, tužilaštvo i sudovi moraju se držati zakona i etičkih kodeksa pripadajućih profesija. U državama koje imaju razvijenu svijest prema pravima životinja dolazi do formiranja tzv. „Policije za životinje“ i na taj način se efikasnije i bolje provodi pravna zaštita životinja, ali dolazi i do efikasnijeg hapšenja i procesuiranja zlostavljača i ubica životinja.

Pravna zaštita životinja se vrši i putem donošenja i provođenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Kršenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja prekršaj. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja se definišu sve oblasti zaštiti i dobrobiti životinja. Provđenje i nadzor nad provođenjem zakona o zaštiti i dobrobiti životinja mogu da vrše veterinarske inspekcije. U razvijenim pravnim sistemima veterinarske inspekcije obično rade zajedno sa policijom za životinje…

U državama bivše države samo veterinarske inspekcije rade na provođenju zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, kao i na kažnjavanju počinitelja prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Dok su policija i tužilaštvo zaduženi za krivični postupak protiv izvršioca krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja.

Također, pored novčane kazne i kazne zatvora za učinioce krivičnog djela mučenje i ubijanje životinja, i novčanih kazni za počinitelje prekršaja iz zakona o zaštiti i dobrobiti životinja postoji niz mjera u cilju sprečavanja recidivizma kod mučitelja i ubica životinja, a to su:

1) Mjera oduzimanja životinje ili više životinja izvršiocu krivičnog djela ili počinitelju prekršaja iz odredbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Ovu mjeru propisuje večina pravnih sistema pa tako i pravni sistemi država bivše države.

2) Mjera privremene ili trajne zabrane držanja životinja se u zavisnosti od težine krivičnog djela ili prekršaja propisuje na određeni vremenski rok ili dolazi do trajne zabrane da osoba posjeduje životinju.

3) Zabrana držanja određene djelatnosti, ovu mjeru poznaju razvijeni pravni sistemi, a manifestuje se na način da ukoliko je kroz vršenje određene djelatnosti konstantno kršen zakon o zaštiti i dobrobiti životinja i ranije propisane mjere nisu spriječile to, dolazi do obustave djelatnosti u sklopu koje je došlo do patnje i/ili uginuća životinja (npr. ukoliko određena farma djeluje protivno odredbama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i životinje na toj farmi su izložene torturi, a odgovorne osobe su toga svjesne i nisu poduzele ništa da se to sprijeći, može doći do zatvaranja farme i zabrane vršenja te djelatnosti vlasniku).

Gore napisane ove mjere Zakonske, osobno mislim da je bitno kako m kao pojedinac možemo se uključiti i prijaviti ovu vrstu zlostavljanja prema nedužnim bićima.

Ali isto tako ako je netko bio prijavljen za zlostavljanje, ili je platio novčanu kaznu ili je dobio kaznu zatvora ovisno o težini zločina, možda smo spriječili da ne dođe do novog prekršaja, a isto tako mislim da postojanje kazne odvraća ljude od činjenja krivičnih djela. To je opća prevencija …